Broj: Gž Ovr-1570/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika D. J. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva S., D. i M. iz Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 14 Povrv-1298/2017-2 od 23. kolovoza 2017., dana 16. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 14 Povrv-1298/2017-2 od 23. kolovoza 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu i ukinuto Rješenje o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-6826/17 od 11.srpnja 2017.

 

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj pobijajući ga u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj, 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-6826/17 od 11. srpnja 2017. određena ovrha općenito na imovini ovršenika. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja (list 6 spisa), javni bilježnik je spis dostavio prvostupanjskom sudu na nadležno postupanje (sukladno članku 282. OZ-a), te je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ukinuo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbacio prijedlog za ovrhu, smatrajući kako odlučivanje o prijedlogu za ovrhu protiv ne spada u nadležnost javnog bilježnika, sukladno stavu izraženom u presudi Suda Europske Unije broj C-551/15 od 9. ožujka 2017., iz koje proizlazi da javni bilježnik nije bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu protiv ovršenika, sve sukladno Uredbi (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima s obzirom da javni bilježnici nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu te Uredbe, a koji stav je izražen i u naprijed citiranoj presudi Suda Europske unije.

 

Sud također smatra kako je prijedlog za ovrhu bio neuredan jer je punomoćnik ovrhovoditelja nije priložio punomoć za zastupanje.

 

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, a koje je primijeniti na temelju odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena koja od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, ali nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, odredbom članka 282. stavak 1. OZ-a propisano je da ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji ga je izdao. Stavkom 2. istog članka, propisano je da će javni bilježnik kojem je podnesen nepravodoban, nedopušten ili neobrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijedit spis radi donošenja odluke u povodu prigovora nadležnom sudu koji će donijeti rješenje o odbacivanju takva prigovora. Stavak 3. istog članka propisuje kako će javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijediti spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz članaka 57. i 58. ovoga Zakona.

 

Kako to proizlazi iz stanja spisa, nakon što je 28. srpnja 2017. zaprimio prigovor javni bilježnik je spis proslijedio sudu na daljnje nadležno postupanje, sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 282. OZ-a, te je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ukinuo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbacio prijedlog za ovrhu, smatrajući sa je rješenje o ovrsi donijelo apsolutno nenadležno tijelo.

 

Prvenstveno, valja reći, da je odredbom članka 98. stavak 2. ZPP-a propisano je kako sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje. Stavkom 4. istog članka propisano je da je sud je dužan u tijeku cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

 

Po ocjeni ovog suda, nakon zaprimanja predmetnog spisa, prvostupanjski sud je najprije trebao pozvati punomoćnika ovrhovoditelja na dostavu punomoći ili odobrenja stranke za zastupanje u predmetnom postupku, sve sukladno odredbama članaka 98. stavka 2. i 4. ZPP-a.

 

Obzirom da je punomoćnik ovrhovoditelja prije dostave spisa ovom sudu dostavio punomoć za zastupanje, to prvostupanjski sud ne mora pozivati punomoćnika na dostavu iste.

 

Međutim, po ocjeni ovog suda, u situaciji kada je doneseno rješenje o ovrsi protiv kojeg je podnesen prigovor, u onoj situaciji kada je javni bilježnik prijedlog za ovrhu o kojem nije odlučio dostavio sudu radi odlučivanja o prijedlogu, sukladno odredbi članka 281. stavak 2. OZ-a, postupanje suda regulirano je odredbama članka 57. i 58. OZ-a.

 

Odredbom članka 58. stavak 1. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u kojem dijelu pobija to rješenje. Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati razloge pobijanja. Neobrazloženi prigovor sud će odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući ovršenika da ga dopuni ili ispravi.

 

Nadalje, stavak 2. istog članka propisuje da ako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik nije odredio u kojem dijelu pobija rješenje, opseg pobijanja da će utvrditi sud na temelju sadržaja prigovora.

 

Stavkom 3. istog članka propisano je da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu, dok iz stavka 4. istog članka proizlazi da će se daljnji postupak nastaviti kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha.

 

Dakle, ako sud smatra da ovršenik prigovorom pobija prvostupanjsko rješenje sukladno odredbi članka 58. stavak 3. OZ-a, stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbama članka 445.a do 456. ZPP-a pred sudom u kontradiktornom postupku, te će se o pitanju postojanja sudske nadležnosti hrvatskog suda i osnovanosti tražbine odlučivati u tom postupku.

 

Nadalje, prvostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke poziva na presudu Suda Europske unije broj C-551/15 od 9. ožujka 2017., iz koje proizlazi da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave nisu obuhvaćeni pojmom "sud" u smislu Uredbe broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima s obzirom da pojam "sud" u smislu te Uredbe treba tumačiti vodeći računa o potrebi da se nacionalnim sudovima država članica omogući identificiranje sudskih odluka koje su donijeli sudovi drugih država članica te provođenje izvršenja tih odluka brzinom koju zahtijeva ta Uredba. Naime, poštovanje načela uzajamnog povjerenja u sudovanje u državama članica Unije, na kojem se temelji primjena te Uredbe, pretpostavlja, među ostalim, da su sudske odluke čije se izvršenje traži u drugoj državi članici donesene u sudskom postupku koji nudi jamstva neovisnosti i nepristranosti, te poštovanje načela kontradiktornosti postupka.

 

Po ocjeni ovog suda, citirana presuda Suda Europske unije onemogućava da se na pravomoćno rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik izda potvrda o europskom ovršnom naslovu (takav stav izražen je u presudi Suda Europske unije broj C-484/15 od 9. ožujka 2017., u predmetu Zulfikarpašić protiv Gajera), ali ista ne sprječava da se u povodu prigovora ovršenika na to rješenje postupak nastavi pred nadležnim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u kontradiktornom postupku u kojem će sud o tražbini ovrhovoditelja odlučiti na temelju usmene, javne i neposredne rasprave, nakon što svakoj stranci da mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, te će u konačnici, o osnovanosti tražbine odlučiti sudskom odlukom.

 

Ukoliko iz sadržaja prigovora ovršenika proizlazi da ovršenik istog pobija samo u dijelu u kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastaviti će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave u kojem o prigovoru odlučuje vijeće prvostupanjskog suda, sve sukladno odredbi članka 58. stavak 4. OZ-a.

 

Stoga, valjalo je prihvatiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U Splitu 16. ožujka 2018.