Broj: Gž Ovr-81/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. iz L., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz L., protiv ovršenika D. G. iz L., OIB:…, i 2. R. G. iz R., OIB:…, koje zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik iz R., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Labinu, poslovni broj Ovr-5552/15-4 od 3. lipnja 2016, ispravljenog rješenjem poslovni broj Ovr-5552/15-14 od 23. studenog 2016., 19. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

I.               Prihvaćanjem žalbe ovršenika, preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Labinu, poslovni broj Ovr-5552/15-4 od 3. lipnja 2016, ispravljeno rješenjem poslovni broj Ovr-5552/15-14 od 23. studenog 2016., na način da se u cijelosti odbija prijedlog ovrhovoditelja za određivanje ovrhe i ukidaju provedene ovršne radnje.

II.               Odbija se, kao neosnovan, zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška ovršnog postupka.

III.               Nalaže se ovrhovoditelju da ovršenicima naknadi trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 1.187,50 kn, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovršenika za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Labinu poslovni broj Ovr-162/03 od 23. ožujka 2005., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 14.532,20 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2005. pa do isplate te radi naplate odmjerenog ovršnog troška u iznosu od 1.350,00 kn, određena je ovrha na novčanim sredstvima i pokretninama ovršenika.

              Ovršenici u pravovremenoj žalbi protiv tog rješenja, prije svega, ističu prigovor iz čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12. i 25/13. – dalje u tekstu OZ) navodeći da ovršna isprava potječe iz ovršnog postupka u odnosu na kojeg je presudom Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-307/08 od 8. prosinca 2010. utvrđeno da je ovrha nedopuštena. Zbog postojanja takve presude, smatraju i da više ne postoji tražbina ovrhovoditelja prema pravnom predniku ovršenika, odnosno da je proglašenjem ovrhe nedopuštenom otpao osnov rješenja o trošku, čime su ujedno ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a. Konačno, žalitelji ističu da se rješenjem neosnovano određuje prijenos zaplijenjenih sredstava na račun punomoćnika ovrhovoditelja te predlažu da se pobijano rješenje preinači ili ukine, podredno, da ih se uputi na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Žalitelji potražuju i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Žalba ovršenika je osnovana.

Rješenje o ovrsi ispitano je u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - dalje u tekstu ZPP-a) u svezi s čl. 21. st. 1. i čl. 50. st. 5. OZ-a radi utvrđenja postoje li razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti ili oni koje ovršenici ističu žalbom, ali pritom ovaj sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti onih žalbenih navoda zbog kojih je ovršenike, u smislu čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a, potrebno uputiti u parnicu (prigovori iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a).

Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja u odnosu na preostale žalbene razloge, ovaj žalbeni sud ocjenjuje kako ovršenici podnesenom žalbom osnovano osporavaju pravnu snagu i učinak ovršne isprave na osnovu koje ovrhovoditelj predlaže određivanje ovrhe.

Iz priloženog spisa Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Labinu, poslovni broj Ovr-2392/15 (iz kojeg potječe ovršna isprava) proizlazi da se predmet inicijalno vodio kao spis Općinskog suda u Labinu poslovni broj Ovr-270/98 između ovrhovoditelja B. K. i ovršenika V. G.. Pravomoćno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-270/98 od 28. svibnja 1998. kojim se određuje ovrha na jednoj trećini mirovine ovršenika dopunjeno je rješenjem poslovni broj Ovr-1159/01 od 16. siječnja 2002. na način da se ovrha određuje i na nekretnini ovršenika, dok je rješenjem poslovni broj Ovr-1159/01-29 od 20. studenog 2002. ovršni sud utvrdio dovršetak ovrhe. Povodom žalbe ovrhovoditelja na potonje rješenje, drugostupanjskim rješenjem poslovni broj Gž-1644/02-2 od 9. prosinca 2002. ukinuto je rješenje o dovršetku ovrhe i spis je vraćen na ponovni postupak. Ovršni predmet potom dobiva novi poslovni broj Ovr-162/03 nakon čega ovršni sud rješenjem od 4. ožujka 2005. ponovno utvrđuje dovršetak ovrhe. Županijski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj Gž-1273/05-2 od 24. listopada 2005. ponovno ukida rješenje o dovršetku ovrhe i predmet vraća sud prvog stupnja na ponovni postupak, s time da se ovrha pod novim poslovnim brojem Ovr-1573/05 provodi sve do 6. veljače 2006. kada je rješenjem utvrđen prekid postupka zbog smrti ovršenika V. G.. Nakon što je ovršni postupak pod novim poslovnim brojem Ovr-659/06 nastavljen u odnosu na ovršenike D. i R. G. (kao nasljednike pok. V. G.), isti su ovršenici prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-659/06-84 od 11. rujna 2008. upućeni da u roku od 15 dana pokrenu parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom.

Kraj takvih činjeničnih utvrđenja iz kojih proizlazi da ovršna isprava doista potječe iz ovršnog postupka koji je u odnosu na ovršenike nastavljen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Labinu poslovni broj Ovr-659/06 od 15. svibnja 2007., u odnosu na koje rješenje je, kako to proizlazi iz izreke priložene pravomoćne presude Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-307/08 od 8. prosinca 2010., ovrha proglašena nedopuštenom, stajalište je ovog suda kako su ovršenici podnesenom žalbom uspješno dokazali osnovanosti prigovora iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a.

Naime, tužba kojom se traži od suda da proglasi ovrhu nedopuštenom (ukidanje ovrhe) za neposredni cilj ima proglašenje ovrhe nedopuštenom, a za posredni, dakle, krajnji pravozaštitni cilj, obustavu ovrhe i ukidanje provedenih ovršnih radnji. Neposredni cilj ovršenici su ostvarili pravomoćnošću presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom. S druge strane, posredni cilj je ostvaren pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem ovršnog suda poslovni broj Ovr-659/06-132 od 9. listopada 2012. kojim se, na temelju pravomoćne presude kojom se utvrđuje nedopuštenost ovrhe, obustavlja ovrha određena rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-659/06 od 21. rujna 2009 (nastavljena rješenjem od 12. svibnja 2011) uz ukidanje provedenih ovršnih radnji, dakle, i onog rješenja na temelju kojeg ovrhovoditelj predlaže određivanje ovrhe.

Slijedom obrazloženog, kako su ovršenici podnesenom žalbom dokazali osnovanost prigovora iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. i čl. 51. st. 2. OZ-a valjalo je preinačiti pobijano rješenje uz odbijanje prijedloga za određivanje ovrhe i ukidanje provedenih radnji u odnosu na žalitelje.

Kako ovrhovoditelj u konačnici nije uspio u ovršnom postupku jer nije prihvaćen prijedlog za određivanje ovrhe, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe od 25. veljače 2015., kao i prijedlog za naknadu troška sastava ovršnih prijedloga od 17. prosinca 2013. i 26. travnja 2016.

Ovršenicima koji su u cijelosti uspjeli s podnesenom žalbom, sukladno čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 2.  ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, priznata je nagrada za sastav žalbe od 68,75 bodova na temelju Tbr. 13/1. u svezi s Tbr. 10/5., Tbr. 7/1. i Tbr. 36/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14, i 107/15. – u daljnjem tekstu Tarifa), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife) i PDV od 25 % (Tbr. 42. Tarife) ukupno iznosi 687,50 kn. Navedenom iznosu potrebno je pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 500,00 kn, pa je ovršenicima priznat ukupan trošak žalbenog dijela postupka od 1.187,50 kn. Zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela postupka je u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).  

U Puli – Pola 19. ožujka 2018.