Broj: Gž Ovr-167/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Grad P.-P., P., OIB:..., protiv protivnika osiguranja I. S. iz P., OIB:..., zastupan po privremenoj zastupnici Lj. K., odvjetnici iz P., radi osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 22 Ovr-1944/16-2 od 13. travnja 2016., 20.ožujka 2018.,      

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja, te se potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 22 Ovr-1944/16-2 od 13. travnja 2016.      

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o osiguranju određeno je osiguranje radi namirenja potraživanja predlagatelja osiguranja u iznosu od 1.186,38 kuna na ime komunalne naknade i to uknjižbom založnog prava predlagatelja osiguranja na nekretnini protivnika osiguranja i to na 1/6 dijela k.č. br. 1521/zgr, kuća u P.

Protiv navedenog rješenja o osiguranju protivnik osiguranja podnio je pravovremenu žalbu iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona odnosno čl. 293. Ovršnog  zakona jer osiguranje na tom predmetu nije dopušteno, jer se radi o predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Sukladno čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost a koja su nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika. Po čl. 75. st. 5. Ovršnog zakona smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati te se po čl. 80 b. Ovršnog zakona ovrha na nekretnini neće provesti ako glavnica tražbine ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna. Stoga se predlaže da se pobijano rješenje ukine i odbaci prijedlog predlagatelja za osiguranjem a potražuje se i naknada troška žalbe.

Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

          U ovom postupku radi osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja prijedlog za osiguranje podnesen je 1. travnja 2016.  te je rješenje o osiguranju doneseno 13. travnja 2016., pa se stoga na navedeno ne primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona  NN 37/17 od 14.srpnja 2017. Tim zakonom, u čl. 44.-prijelazne i završne odredbe, propisano je da će se postupci pokrenuti prije donošenja tog zakona završiti po odredbama Ovršnog zakona Narodne novine«, br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Iz navedenog razloga neosnovano protivnik osiguranja navodi da osiguranje nije bilo moguće odrediti s obzirom na odredbu čl. 80 b. Ovršnog zakona jer potraživanje predlagatelja osiguranja ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna s obzirom da se takvo ograničenje odnosi samo na ovršne predmete i predmete osiguranja koji su pokrenuti nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama  Ovršnog zakona NN 37/17.

U svezi sa drugim žalbenim navodom, da bi se radilo o nekretnini koja je protivniku osiguranja nužna za stanovanje, taj žalbeni navod nije osnovan.  Protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja na ime komunalne naknade za predmetnu nekretninu 1.186,00 kuna, nekretnina protivnika osiguranja na kojoj je upisao založno pravo je opterećena sa većim brojem i drugim hipoteka u daleko većim iznosima (krediti O. banke) te je na istoj zabilježena i ovrha tako da se žalitelj ne može pozivati na pravo na dom kad je taj dom iovako opterećen i drugim hipotekama te se na istoj nekretnini vodi ovršni postupak (poslovni broj Ovr-1948/14). Nadalje, zbog nemogućnosti dostave predmetnog rješenja o osiguranju protivniku osiguranja prvostupanjski sud zatražio je od Policijske uprave Istarske terensku provjeru na adresi za protivnika osiguranja u P., te je utvrđeno po djelatnicima policijske postaje Pula da u predmetnoj nekretnini nitko ne živi već oko 3 godine, da se protivnik osiguranja sa predmetne adrese odselio od prije dvije godine i nalazi se u Njemačkoj. Isto tako je i sa odgovornom osobom iz C. P. 97 d.o.o. koji je upravitelj predmetne zgrade utvrđeno da protivnik osiguranja ne stanuje u predmetnom stanu i  kad je vršena adaptacija zgrade ostali stanari nisu mogli, kao niti upravitelj, stupiti u kontakt sa protivnikom osiguranja već su troškove koji su njega teretili snosili ostali stanari.

Stoga je neosnovano pozivanje protivnika osiguranja na njegovo pravo na dom jer je iz navedenog očito da protivnik osiguranja ne stanuje u predmetnoj nekretnini.

Iz navedenog razloga je žalba protivnika osiguranja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje jer je isto doneseno pravilnom primjenom odredaba Ovršnog zakona, čl. 290., 295., 297. i 298. pa je temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Puli-Pola, 20.ožujak 2018.