Broj: Gž Ovr-21/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice K. M.-B. iz Č., OIB …, zastupane po punomoćniku T. S., odvjetniku u Č., protiv ovršenice I. V. iz Č., OIB …, radi namirenja novčane tražbine ovrhom na pokretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-1274/17-3 (ranije: Ovr-1245/16) od 10. listopada 2017., dana 21. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se djelomično žalba ovrhovoditeljice K. M.-B. kao neosnovana i potvrđuje  rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-1274/17-3 (ranije: Ovr-1245/16) od 10. listopada 2017. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka za iznos od 3.257,80 kn.

2. Uvažava se djelomično žalba ovrhovoditeljice te se djelomično preinačuje isto rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1274/17-3 (ranije: Ovr-1245/16) od 10. listopada 2017. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka preko iznosa od 3.257,80 kn do iznosa 3.507,80 kn, odnosno za iznos od 250,00 kn, tako da se u tom dijelu rješava:

Ovrhovoditeljici K. M.-B. se odmjerava trošak ovršnog postupka nastao nakon donošenja rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1245/16 od 19. siječnja 2017. u daljnjem iznosu od 250,00 kn.

 

Nalaže se ovršenici I. V. da ovrhovoditeljici K. M.-B. isplati na ime daljnjih troškova postupka iznos od 250,00 kn, u roku od 8 dana.

3. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

              „I.              Ovrhovoditelju K. M.-B.iz Č., OIB … se odmjerava naknadno nastali trošak ovršnog postupka nastao nakon donošenja rješenja o ovrsi broj: Ovr-1245/16-3 od 19. siječnja 2017. u iznosu od 7.981,30 kuna

II.              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja K. M.-B. iz Č., OIB … za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.507,80 kuna kao neosnovan.

III.              Nalaže se ovršeniku I. V. iz Č., OIB…da ovrhovoditelju K. M.-B. iz Čakovca, OIB … naknadi naknadno nastale troškova postupka iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana.“

              Protiv gornjeg rješenja u dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavila ovrhovoditeljica iz svih razloga iz kojih se žalba može izjaviti. Tvrdi da sud u obrazloženju rješenja, u dijelu kojim se odbija zahtjev za naknadu troškova nije konkretno obrazložio zašto ona ne bi imala pravo na naknadu istih. Troškovi koje je zatražila podneskom od 9. veljače 2017. a koje je sud odbio, odnose se na sastav prijedloga za određivanje termina vanjskog uredovanja od 24. siječnja 2017., sastav troškovnika daljnjih troškova i sastav obračuna ukupnog potraživanja prema nalogu sudu za uredovanje na dan 8. veljače 2017. u iznosu od po 250,00 kn za svaku stavku. Da nije dala prijedlog za određivanje termina vanjskog uredovanja, isto ne bi bilo određeno pa da joj je trebalo priznati navedeni trošak. Tijekom ovršnog postupka da su joj nastali daljnji troškovi pa da je valjalo izraditi troškovnik daljnjih troškova, kojeg predviđa Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također da je bilo potrebno obistiniti i trošak sastava obračuna ukupnog potraživanja na dan 8. veljače 2017. jer joj je sud dao nalog da ga sastavi.

              Prvostupanjski sud da je odbio i troškove koji su zatraženi troškovnikom daljnjih troškova od 22. rujna 2017. za stavke pod toč. 2. do 8. i 11., 13. i 14. Tvrdi da je za svako vanjsko uredovanje sačinila obračun duga te angažirala trgovačko društvo M. j.d.o.o., koje je izračunalo svaki pojedini dug u vrijeme vanjskog uredovanja, a za što sve su priloženi računi navedenog društva, pa da su joj trebali biti priznati i ti troškovi, kao i troškovi sastava podneska s obračunom ukupnog potraživanja prema nalogu suda (točke 4., 5., 6., 7., 13. i 14.) u troškovniku daljnjih troškova od 22. rujna 2017. Također da je morala sastavljati i dodatni troškovnik nastalih troškova od 22. rujna 2017. te prijedloge za određivanje termina vanjskog uredovanja kako bi isto bilo što skorije zakazano. Nadalje da su joj nastali i troškovi sastava prijedloga za donošenje zaključka o prodaji od 29. lipnja 2017. Svi navedeni podnesci i preslike računa da se nalaze u spisu predmeta, te da je za njihovo stvaranje i nastanak utrošeno vrijeme, dakle rad odvjetnika koji mora naknaditi onaj tko je uzrokovao te troškove, a to je ovdje ovršenica. Navedene troškove predviđa i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dijelom kao nagradu odvjetniku, a dijelom kao naknadu troška ukoliko isti nastanu kada zastupa stranku. Predlaže da se uvaži žaba, ukine rješenje u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se donese odluka o navedenim troškovima postupka. Također predlaže da se na teret ovršenice odredi trošak sastava žalbe i pristojbe po odmjeri suda, a koje će ista biti dužna naknaditi ovrhovoditeljici.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je djelomično osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZPP), a sve u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine” 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje OZ), na koju povredu ovrhovoditeljica (sadržajno) ukazuje u žalbi, jer rješenje u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.              

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona u svezi čl. 21. st. 1. OZ.   

Prvostupanjski sud je ovrhovoditeljici dosudio daljnje troškove ovrhe u iznosu od 7.981,30 kn dok je odbio zahtjev za naknadu troška postupka za iznos od 3.507,80 kn, a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za određivanje termina za vanjsko uredovanje od 24. siječnja, 28. veljače i 21. travnja 2017., sastava troškovnika daljnjih troškova ovrhovoditeljice, sastava podneska za obračun ukupnog potraživanja te troškove izrade obračuna ukupnog duga.

Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, a prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, koja se supsidijarno primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, pri odlučivanju o tome koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzima u obzir samo troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.

Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrdio da troškovi za koje je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice, izuzev troška sastava podneska od 22. rujna 2017. (zaprimljen u sudu 25. rujna 2017.) nisu bili potrebni za vođenje predmetne ovrhe.

Naime, troškovi sastava prijedloga za određivanje termina za vanjsko uredovanje od 24. siječnja, 28. veljače i 21. travnja 2017., nisu bili potrebni za ovrhu jer sukladno odredbi čl. 136. st. 1., 2. i 3. OZ nakon donošenja rješenja o ovrsi na pokretninama sud po službenoj dužnosti provodi vanjsko uredovanje pa u konkretnom slučaju ovrhovoditeljica nije bila dužna predložiti sudu provođenje navedene radnje. Stoga se žalbeni navodi ovrhovoditeljice u pravcu da vanjsko uredovanje ne bi bilo zakazano da ona nije podnijela prijedlog za određivanje termina ukazuju neosnovanim. Također, a s obzirom na naprijed navedeno, nije bio potreban ni trošak požurnica sudu za zakazivanje vanjskog uredovanja.

Glede troška za sastav podnesaka od 9. veljače 2017. (zaprimljen u sudu 13. veljače 2017.) i 22. rujna 2017. (zaprimljen u sudu 25. rujna 2017.), nazvanih „Troškovnik daljnjih troškova ovrhovoditelja” u kojima je istaknut zahtjev za naknadu daljnjih troškova uz specifikaciju, navesti je da je trošak podneska ovrhovoditeljice od 25. rujna 2017. bio potreban za vođenje ovog postupka jer je navedeni podnesak dostavljen sudu, kako to proizlazi iz spisa predmeta, nakon što su na javnoj dražbi od 15. rujna 2017. prodane pokretnine ovršenice, dakle, nakon što se polučenom prodajnom cijenom mogao podmiriti dio tražbine ovhovoditeljice. Stoga je istoj trebalo obistiniti trošak sastava podneska od 25. rujna 2017. u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). 

Međutim, trošak sastava podneska od 13. veljače 2017. nije bio potreban budući da je ovrhovoditeljica mogla jednim podneskom istaknuti zahtjev za naknadu daljnjih troškova uz specifikaciju.

Što se tiče troškova izrade obračuna potraživanja od strane trgovačkog društva M. j.d.o.o., navesti je da je prvostupanjski sud obistinio ovrhovoditeljici trošak izrade obračuna potraživanja na dan  8. veljače 2017. Prema tome, istoj ne pripada pravo na naknadu troška izračuna koji je zatražila i ishodila od trgovačkog društva za svako vanjsko uredovanje nakon 8. veljače 2017., budući da je visinu potraživanja mogao izračunati i ovršni sud, koji inače nije ni tražio od ovrhovoditeljice da dostavi navedene obračune nakon 8. veljače 2017. Posljedično tome, ni trošak sastava podneska za obračun ukupnog potraživanja povodom svakog vanjskog uredovanja nije bio potreban za ovrhu. Također, nije bio potreban ni trošak sastava prijedloga za donošenje zaključka o prodaji jer isti donosi sud po službenoj dužnosti.

Glede žalbenih navoda da je za sastavljanje svih podnesaka navedenih u žalbi utrošeno vrijeme, da rad odvjetnika mora nadoknaditi onaj tko je uzrokovao te troškove, a to je ovdje ovršenica, navesti je da ista ne nadoknađuje troškove rada odvjetniku protivne strane, već to čini stranka koja ga je opunomoćila, a toj stranci (ovdje ovrhovoditeljici) ovršni sud može obistiniti samo troškove koji su bili potrebni za vođenje ovrhe.

 

Prema tome, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilo primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka za iznos od 3.257,80 kn. Međutim, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za naknadu troška preko iznosa 3.257,80 kn do iznosa 3.507,80 kn, odnosno za iznos od 250,00 kn.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i djelomično potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, tj. odlučiti kao pod toč. 1. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Također je trebalo po odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično uvažiti žalbu ovrhovoditeljice, djelomično preinačiti rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i odlučiti kao pod toč. 2. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Što se tiče troška žalbe ovrhovoditeljice navesti je da joj navedeni trošak nije dosuđen jer je sa žalbom uspjela u samo razmjerno neznatnom dijelu, a u svezi tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi (čl. 154. st. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ). 

U preostalom a nepobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke, isto rješenje ostaje neizmijenjeno. 

 

Zadar, 21. ožujka 2018.