Broj: Gž Ovr-1607/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. b. Z. d.d. OIB: …., Z., , zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & partneri d.o.o. iz Z., protiv ovršenika A. Š. OIB: … iz T., zastupan po punomoćniku M. Ć., odvjetniku iz S.,  radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Ovr-8730/2015 od 1. prosinca 2015., dana 28. ožujka 2018. 

 

r i j e š i o   j e

 

              I              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i   p o t v r đ u j e   rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Ovr-8730/2015 od 1. prosinca 2015., u svemu osim u dijelu kojim je određena predaje nekretnina u posjed ovrhovoditelju.

 

              II              Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika  p r e i n a č a v a  se prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određena predaja nekretnina ovrhovoditelju u posjed i rješava:

 

Odbija se prijedlog za ovrhu kao neosnovan u dijelu kojim je određena predaja nekretnina ovrhovoditelju u posjed (nakon prodaje i ispražnjenja od stvari i osoba).

 

III               Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi, donesenim na temelju ovršne javnobilježničke isprave - Ugovora o dugoročnom kreditu za razvoj turističke djelatnosti, broj kreditne partije ....... od 19. listopada 2010., solemniziranog kod javnog bilježnika A. B. iz M., pod poslovnim brojem Ov-13476/2010 dana 29. listopada 2010., koji je postao ovršan dana 23. listopada 2013., zaključenog između ovrhovoditelja kao kreditora i ovršenika kao korisnika kredita i založnog dužnika (dalje u tekstu Ugovor o dugoročnom kreditu) radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 36.607,64 EUR protuvrijednost kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i 1.073,06 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 30.000,00 EUR i 1.073,06 kn teče od dana 28. studenog 2013. pa do isplate a na iznos od 942,57 EUR od dana podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, sve po kamatnoj stopi preciziranoj u izreci rješenja, određena je ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika i to kč. br. 584 zgr u naravi stojna kuća i kč. br. 73 zgr u naravi stojna kuća, upisane u zk. ul. 3397 k.o. T.,  zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te ispražnjenjem i predajom predmetnih nekretnina slobodnih od osoba i stvari u posjed kupcu odnosno ovrhovoditelju.

 

Istim rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju su odmjereni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 5.767,00 kn.

 

Protiv rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. - dalje: OZ).

 

Predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti te potražuje troškove sastava žalbe.

 

Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu ovršenika.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje o ovrsi na temelju prijedloga ovrhovoditelja a ovršnu ispravu predstavlja naprijed navedeni po javnom bilježniku solemnizirani Ugovor o dugoročnom kreditu, uz privitak Potvrde o solemnizaciji od 29. listopada 2010., Potvrde ovršnosti od 30. listopada 2013., Potvrde o pismenom priopćenju o Otkazu predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu zbog neispunjenja od 30. listopada 2013., Izvatka iz poslovnih knjiga po predmetnoj kreditnoj partiji sa stanjem na dan 27. studenog 2013. te izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine ovršenika.

 

Iz ugovornih odredbi Ugovora o dugoročnom kreditu proizlazi da je ovršenik kao vlasnik predmetnih nekretnina dopustio da se radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 30.000,00 EUR zasnuje i uknjiži založno pravo u korist ovrhovoditelja na nekretninama te je dao suglasnost da ovrhovoditelj može na temelju toga ugovora zatražiti ovrhu na cjelokupnoj imovini ovršenika radi prisilne naplate bilo koje tražbine iz ugovora.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavak 4. i 5. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog rješenja nije ostvaren niti jedan od ovih žalbenih razloga.

 

Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava, utvrđeno je da je sud prvog stupnja pobijano rješenje donio u skladu s odredbom članka 23. točka 4. OZ-a i članka 28. OZ-a koje kao ovršnu ispravu predviđaju ovršnu javnobilježničku ispravu, da je ovrha određena sukladno posebnoj odredbi članka 80. OZ-a koja propisuje ovršne radnje kojima se provodi ovrha na nekretninama radi ostvarenja novčane tražbine, pri čemu nije počinjena niti jedna postupovna povreda u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a dok je o troškovima postupka odlučeno pravilnom primjenom članka 14. stavak 4. OZ-a.  

 

Neosnovano ovršenik u žalbi navodi da predmetni Ugovor o dugoročnom kreditu nije otkazan na propisan i ugovoreni način jer suprotno proizlazi iz priloga uz ovršni prijedlog i to Potvrde javnog bilježnika A. B. iz M. o pismenom priopćenju otkaza Ugovora o dugoročnom kreditu zbog neispunjenja od 30. listopada 2013. i samog dopisa sa priloženim tekstom otkaza upućenog od strane ovog javnog bilježnika ovršeniku dana 18. listopada 2013.

 

Žalba ovršenika osnovana je u dijelu kojim se ukazuje da je, nakon provođenja ovrhe procjenom i prodajom nekretnina te namirenjem ovrhovoditelja i nastavnim ispražnjenjem nekretnina, određena predaja istih ovrhovoditelju u posjed.

 

Ovrha radi naplate novčane tražbine na nekretnini provodi se ovršnim radnjama propisanim odredbom članaka 80. OZ-a i to: zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

 

Osim toga, odredbom članka 128. OZ-a, koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, predviđeno je da ovrhovoditelj može već u samom prijedlogu za ovrhu prodajom nekretnine, a i kasnije sve do predaje nekretnine kupcu, zatražiti i njezino ispražnjenje te predaju kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu (stavak 1.). U tom slučaju će sud u rješenju o ovrsi odrediti ispražnjenje nekretnine i njezinu predaju kupcu nakon dostave zaključka o predaji nekretnine kupcu (stavak 2.).

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog za ovrhu u cijelosti te je, osim ispražnjenja nekretnine i njezine predaje kupcu, odredio i predaju nekretnine ovrhovoditelju u posjed.

 

Citiranom odredbom članka 128. stavak 1. i 2. OZ-a nije predviđeno da se nakon provedbe osnovnih ovršnih radnji iz članka 80. OZ-a te nakon ispražnjenja nekretnine ista može predati ovrhovoditelju u posjed, osim ako ovrhovoditelj nije ujedno i kupac nekretnine a takav eventualni status ovrhovoditelj stječe u kasnijoj fazi postupka. Osim toga, ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu nije predložio da mu se nekretnina preda na čuvanje i prije donošenja zaključka o predaji nekretnine kupcu u smislu članka 129. stavak 1. OZ-a.

 

Stoga je u tom dijelu kojim je predložena predaja nekretnine ovrhovoditelju u posjed, prijedlog za ovrhu neosnovan pa ga je djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika valjalo odbiti.

 

Ovršeniku nije priznat trošak sastava žalbe jer je s istom uspio u neznatnom dijelu povodom čega nisu nastali posebni troškovi (članak 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a).

  

Stoga je pozivom na članak 380. točka 2. i 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak l. OZ-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.             

 

U Rijeci 28. ožujka 2018.