Broj: Gž Ovr-358/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. h. d.o.o., OIB: …, P. Č., Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. Z., protiv ovršenika L. H., Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Ovrv-16502/16-7 od 5. lipnja 2017., dana 11. travnja 2018.

r i j e š i o   j e

1. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Ovrv-16502/16-7 od 5. lipnja 2017. i rješava:

Prihvaća se prigovor ovrhovoditelja izjavljen protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Ovrv-16502/16-5 od 18. svibnja 2017., kojim je ovrhovoditelju naloženo plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 50,00 kn, te se citirano rješenje od 18. svibnja 2017. ukida.

2. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor ovrhovoditelja od 25. svibnja 2017., izjavljen protiv rješenja istog suda poslovni broj Ovrv-16502/16-5 od 18. svibnja 2017.

Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovan postupak uz naknadu troška žalbe.

Žalba je osnovana. 

Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, koji je spis ovršnog postupka dostavio sudu jer prijedlog za ovrhu nije sadržavao OIB ovršenika niti ga je javni bilježnik uspio pribaviti, a nakon čega je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj 28 Ovrv-16502/16-4 od 31. siječnja 2017. utvrdio da se prijedlog za ovrhu smatra povučenim, koje rješenje je postalo pravomoćno, dok je rješenjem poslovni broj 28 Ovrv-16502/16-5 od 18. svibnja 2017. ovrhovoditelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za podnesen prijedlog za ovrhu u iznosu od 50,00 kn. Zatim sud prvog stupnja navodi da je protiv citiranog rješenja od 18. svibnja 2017. ovrhovoditelj podnio prigovor, kojim je osporio obvezu plaćanja sudske pristojbe navodeći da je platio troškove javnobilježničke nagrade i troškove dostave javnog bilježnika pa da nije dužan platiti sudsku pristojbu.

Odlučujući o prigovoru ovrhovoditelja, izjavljenom protiv citiranog rješenja od 18. svibnja 2017., sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da ovršni postupak, pokrenut pred javnim bilježnikom sukladno odredbama članka 278. – 289. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14 – dalje: OZ), ne podliježe plaćanju sudske pristojbe samo u slučajevima određenim zakonom i to ako ovrhovoditelj raspolaže pravomoćnim i ovršnim rješenjem javnog bilježnika te ako je od suda zatražio nastavak ovrhe na temelju toga rješenja u smislu odredbi članka 285. stavak 2., članka 5. stavak 8. i članka 298. stavak 3. OZ-a. Imajući u vidu da u ovom postupku ovrhovoditelj nije zatražio promjenu predmeta ovrhe, sud prvog stupnja zaključuje da se navedeno oslobođenje ne odnosi na ovrhovoditelja zbog čega da je dužan platiti sudsku pristojbu primjenom odredbe članka 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje: ZSP) u vezi tarifnog broja 1. točka 2. Tarife sudskih pristojbi ZSP-a, neovisno o troškovima koje je imao pred javnim bilježnikom. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja je odbio prigovor ovrhovoditelja te odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

U žalbi ovrhovoditelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava suda prvog stupnja te ističe da je javnobilježnička nagrada po svom sadržaju istovjetna sudskoj pristojbi na tužbu. Daljnjim navodima ukazuje na odredbe Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ 8/11, 114/12 – dalje: Pravilnik) navodeći da je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu bio dužan predujmiti troškove sukladno odredbama članka 4. i 5. Pravilnika te da je platio javnobilježničku nagradu i PDV, što je prihod proračuna Republike Hrvatske, stoga smatra da je navedenim plaćanjem zapravo platio sudsku pristojbu, a obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku, a ne sudu, pri čemu u prilog svojim navodima ukazuje na sudsku praksu.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), uz primjenu članka 21. stavak 1. OZ-a. Protivno žalbenim navodima ovrhovoditelja, nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a jer pobijano rješenje ne sadrži nedostatke uslijed kojih se ne bi moglo ispitati. 

Odredbe glave dvadeset šeste Ovršnog zakona uređuju sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi i određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, što uključuje podnošenje prijedloga za ovrhu, njegov sadržaj i postupanje  u povodu takvog prijedloga, zatim odredbe o pravnom lijeku te o provedbi pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika (izvansudskom i sudskom ovrhom), kao i pravo javnih bilježnika na nagradu i naknadu troškova, što je uređeno odredbom članka 289. OZ-a. Prema odredbi članka 289. stavak 1. OZ-a za obavljanje poslova iz postupka ovrhe javni bilježnici imaju pravo na nagradu i naknadu troškova u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, koju donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa, s time da za te poslove javni bilježnici ne naplaćuju javnobilježničku pristojbu. Prema odredbi članka 289. stavak 3. OZ-a za određivanje ovrhe prema odredbama toga dijela Zakona ne plaća se sudska pristojba, dok je odredbom članka 289. stavak 4. OZ-a propisano da se za provedbu ovrhe u smislu odredaba članka 285. OZ-a plaća sudska pristojba.

Slijedom navedenog pogrešno je sud prvog stupnja odbio prigovor ovrhovoditelja jer iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se za prijedlog za ovrhu, podnesen u smislu odredbi toga dijela zakona (sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi), ne plaća sudska pristojba, dok se plaća u slučajevima provedbe ovrhe prema odredbama članka 285. OZ-a. Iz navedenih razloga ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije obvezan platiti sudsku pristojbu za prijedlog za ovrhu i to neovisno o tome što javni bilježnik nije prihvatio taj prijedlog i donio rješenje o ovrsi, a obzirom da iz citiranih zakonskih odredbi ne proizlazi da se nepostojanje obveze plaćanja sudske pristojbe odnosi (samo) na situaciju u kojoj javni bilježnik prihvaća prijedlog za ovrhu. Imajući u vidu navedeno, nije odlučno što je povodom prijedloga ovrhovoditelja sud prvog stupnja donio rješenje o njegovom presumiranom povlačenju, a obzirom da se rješenje poslovni broj Ovrv-16502/16-5 od 18. svibnja 2017. odnosi na sudsku pristojbu za prijedlog za ovrhu kao podnesak ovrhovoditelja (članak 4. točka 1. ZSP-a), a ne za rješenje kao sudsku odluku (članak 4. točka 4. ZSP-a).

Slijedom navedenog osnovan je prigovor ovrhovoditelja, izjavljen protiv citiranog rješenja od 18. svibnja 2017., zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a i članka 39. a. stavak 3. ZSP.

Ovrhovoditelj je u žalbi zatražio naknadu troška koji se odnosi na sastav žalbe uz pripadajući PDV, međutim, takav zahtjev ovrhovoditelja je odbijen primjenom odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a, jer se ne radi o trošku potrebnom za ovrhu. 

U Rijeci 11. travnja 2018.