Broj: Gž Ovr-1310/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom postupku ovrhovoditelja INA - d.d. Z., OIB ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu S. i  partneri d.o.o. R., protiv ovršenika 1. A. Đ. iz P., OIB ..., 2. D. S. iz P., . OIB ... i 3. A. B. iz P., . OIB ..., radi ovrhe na novčanim tražbinama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr-675/13-56 od 13. rujna 2017., dana 22. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr-675/13-56 od 13. rujna 2017. u dijelu kojim je odbijen prijedlog ovrhovoditelja za podnošenje prokaznog popisa imovine od strane ovršenika.

              Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovrhovoditelja podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr-675/13-56 od 13. rujna 2017. u dijelu kojim je odbijen prijedlog ovrhovoditelja za zakazivanje ročišta radi rasprave i potvrđivanja prokaznog popisa imovine.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja od 30. svibnja 2017. kojim je predložio da prvostupanjski sud od ovršenika zatraži podnošenje prokaznog popisa imovine i da zakaže ročište radi potvrđivanja prokaznog popisa imovine.

Ovrhovoditelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja iz žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) i predložio da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              Žalba ovrhovoditelja je neosnovana i djelomično nedopuštena.

              Prvostupanjski je sud u obrazloženju rješenja naveo da je u predmetnom ovršnom postupku povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-675/13-2 od 20. veljače 2013. kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. U daljnjem sadržaju obrazloženja rješenja prvostupanjski je sud naveo da je ovrhovoditelj tijekom postupka nekoliko puta podnio prijedlog radi podnošenja prokaznog popisa imovine povodom kojih prijedloga je i odlučeno rješenjima od 6. ožujka 2014., 19. svibnja 2015. i 25. siječnja 2016. time da je ovršenik D. S. i dostavio prokazni popis imovine. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja od 30. svibnja 2017., kojim je ovrhovoditelj ponovno predložio da se od ovršenika zatraži podnošenje prokaznog popisa imovine i zakaže ročište radi potvrđivanja prokaznog popisa imovine, prvostupanjski je sud navedeni prijedlog odbio primjenom čl. 17. st. 14. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12; OZ) budući da ovrhovoditelj u prijedlogu od 30. svibnja 2017. nije učinio vjerojatnim da se u međuvremenu stanje stvari bitno izmijenilo.

              Ovrhovoditelj je u žalbi naveo da je izreka prvostupanjskog rješenja proturječna prijedlogu od 30. svibnja 2017. jer da navedenim prijedlogom nije predložio podnošenje prokaznog popisa imovine od strane ovršenika već da prvostupanjski sud zakaže ročište radi potvrđivanja prokaznog popisa imovine, zbog čega da je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava ovrhovoditelj je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud povodom njegovog prijedloga trebao postupiti u okviru odredbe čl. 17. st. 9., 10. i 11. OZ-a, odnosno zakazati ročište radi rasprave i potvrđivanja prokaznog popisa imovine te ovršenicima izreći novčane kazne ako ne pristupe na ročište ili odbiju dati prokaznu izjavu ili prokazni popis imovine. Daljnjim sadržajem žalbe ovrhovoditelj je iznio određene činjenice vezane za postupanje ovršenika u predmetnom ovršnom postupku povodom prijedloga za davanje prokazne izjave i prijedloga za podnošenje prokaznog popisa imovine te nepristupanja na određena ročišta radi rasprave i potvrđivanja prokaznog popisa imovine.

              Neosnovan je žalbeni razlog ovrhovoditelja o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud izrekom pobijanog rješenja odlučio o prijedlogu ovrhovoditelja od 30. svibnja 2017., koji prijedlog se je odnosio na podnošenje prokaznog popisa imovine od strane ovršenika i zakazivanja ročišta radi rasprave i potvrđivanja prokaznog popisa imovine.

Neosnovano je ovrhovoditelj osporio i pravilnost primjene čl. 17. st. 14. OZ-a. Iz spisa predmetnog ovršnog postupka proizlazi da je ovrhovoditelj nakon donošenja rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-675/13 od 20. veljače 2013. podnio prijedloge radi davanja prokazne izjave i podnošenja prokaznog popisa imovine te radi zakazivanja ročišta za potvrđivanje prokaznog popisa imovine povodom kojih prijedloga je prvostupanjski sud donio rješenje posl. br. Ovr-675/13 od 6. ožujka 2014. (kojim je ovršenicima naložio podnošenje prokaznog popisa imovine, odredio ročište radi potvrđivanja prokaznog popisa imovine i ovršenicima zaprijetio novčanim kaznama), rješenje posl. br. Ovr-675/13-20 od 16. travnja 2014. (kojim je ovršenicima izrekao novčane kazne), rješenje posl. br. Ovr-675/13-29 od 19. svibnja 2015. (kojim je ovršenicima naložio podnošenje prokaznog popisa imovine i zapriječio ovršenicima novčanim kaznama) i rješenje posl. br. Ovr-675/13-35 od 25. siječnja 2016. (kojim je ovršenicima naložio podnošenje prokaznog popisa imovine i zaprijetio novčanim kaznama). Iz cjelokupnog sadržaja podneska ovrhovoditelja od 30. svibnja 2017. proizlazi da se radi o prijedlogu za podnošenje prokaznog popisa imovine ovršenika i potvrđivanja prokaznog popisa imovine ovršenika. Obzirom na takav sadržaj navedenog podneska prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 17. st. 14. OZ-a odbio prijedlog ovrhovoditelja koji se odnosi na podnošenje prokaznog popisa imovine ovršenika budući da podnošenjem navedenog prijedloga ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da se je u međuvremenu stanje stvari bitno izmijenilo u odnosu na već prethodno donesena citirana rješenja prvostupanjskog suda.

Stoga je žalba ovrhovoditelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog ovrhovoditelja za podnošenje prokaznog popisa imovine od strane ovršenika.

Međutim, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja u odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog za zakazivanje ročišta radi rasprave i potvrđivanja prokaznog popisa imovine, u odnosu na navedeni dio pobijanog rješenja žalba ovrhovoditelja je nedopuštena budući da zakazivanje ročišta (radi rasprave i potvrđivanja prokaznog popisa imovine) predstavlja rješenje o upravljanju postupkom (čl. 7. st. 2., čl. 17. st. 9. i 10. OZ-a) protiv kojeg nije dopuštena žalba (čl. 278. ZPP-a). Stoga je nedopuštena žalba ovrhovoditelja u odnosu na dio pobijanog rješenja koji se odnosi na zakazivanje ročišta.

              Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 380. t. 1. i 2. ZPP-a.

U Rijeci 22. svibnja 2018.