Broj: Gž Ovr-274/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. š. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog  po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku iz O. d. K. & p., Z., protiv ovršenika M. – T. d.o.o, G. H., OIB …, zastupanog po zakonskom zastupniku, radi isplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-265/18 od 26. ožujka 2018., dana 16. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

1. Odbija se djelomično žalba ovrhovoditelja H. š. d.o.o., Z., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-265/18 od 26. ožujka 2018. u dijelu izreke kojim je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka (izvansudske) ovrhe pred F.a. odbijen za iznos od 546,87 kn.

2. Uvažava se djelomično žalba ovrhovoditelja, te se preinačuje isto rješenje prvostupanjskog suda u dijelu izreke kojim je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka (izvansudske) ovrhe pred F. a. odbijen preko iznosa od 546,87 kn do iznosa od 1.171, 87 kn, tj. za iznos od 625,00 kn, tako da se u tom dijelu rješava:

Nalaže se ovršeniku M. – T. d.o.o., G. H. naknaditi ovrhovoditelju H. š. d.o.o., Z.(pored dosuđenog iznosa od  546,88 kn) dalji trošak izvansudske ovrhe pred F. a. u iznosu od 625,00 kn, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 82,81 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Nalaže se ovršeniku u roku od 8 dana naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka ovrhe pred F. a. u iznosu od 546,88 kuna, dok se za više zatraženo u iznosu od  1.171, 87 kuna zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.ˮ

Protiv citiranog rješenja u odbijajućem dijelu žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se isto rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvati zahtjev za naknadu troškova postupka te naloži ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn. U žalbi, u bitnome ističe da je nužna pretpostavka namirenja novčane tražbine iz pravomoćne i ovršne sudske presude - pribava potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i dostava iste F. a. na provedbu pa da je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da trošak sastava podneska za iskazivanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za izvansudsku ovrhu pred F. a.. Prvostupanjski sud također neosnovano navodi kako je sastav prijedloga za dostavu ovršne isprave F. a. nepotreban. Samom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 11. 5. propisano je da punomoćniku pripada pravo za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi banci (izvansudska ovrha) ili sudu (sudska ovrha). Nadalje, zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe da je također nužna radnja za koju, s obzirom da zahtjev sadržajno predstavlja prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je ovlašten potraživati trošak u punom iznosu prema Tbr. 11. toč. 5. (ispravno: toč. 1.) navedene Tarife, a ne po Tbr. 11. toč. 8. kako to pogrešno utvrđuje i dosuđuje prvostupanjski sud.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Ovrhovoditelj u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba postupka, pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZPP), a sve u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje OZ) po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP ne nalazi da bi pred sudom prvog stupnja bile počinjene takve povrede postupka, to žalba iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

Iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj dana 13. siječnja 2017. podnio sudu zahtjev za naknadu troška izvansudske ovrhe pokrenute kod F. a. protiv ovršenika, a na temelju pravomoćne sudske presude.

Također iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud ovrhovoditelju dosudio troškove koji se odnose na pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na ovršnoj ispravi (25 bodova - Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), sastav zahtjeva za naknadu troška (6,25 bodova - br. 11. toč. 8. Tarife) te sastav žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda od 16. studenoga 2017. (12,5 bodova), odnosno ukupno 43,75 boda što uz vrijednost boda od 10,00 kn te PDV od 25% ukupno iznosi 546,88 kn. U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška za iznos od 1.171, 87 kn odbijen je kao neosnovan, uz obrazloženje da daljnji, zatraženi trošak i to za sastav podneska sudu za iskazivanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave F. a. nije bio potreban, budući da se prijedlog za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave podnosi F. a. na tipiziranom obrascu pa nije bilo potrebe sastavljati dodatni prijedlog kojim bi ovrhovoditelj tražio izravnu naplatu.

Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu (sudsku/izvansudsku).

Osnovano, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovrhovoditelj zahtjeva naknadu troška za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave F. a., tj. zahtjeva za izravnu naplatu po ovršnoj ispravi u iznosu od 500,00 kn. Pravo na ovu naknadu ovrhovoditelju pripada primjenom odredbe Tbr. 11. toč. 5. u svezi sa Tbr. 7. toč. 1. Tarife kojom je propisana naknada za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave drugom sudioniku u provođenju ovrhe odnosno zahtjeva za izvansudsku ovrhu, a što s PDV-om od 25% na iznos od 500,00 kn ukupno iznosi 625,00 kn, pa je ovrhovoditelju trebalo obistiniti i dosuditi trošak za navedenu stavku u iznosu od 625,00 kn.

Pri tome se ističe da je isti trošak bio posljedica nepostupanja ovršenika po pravomoćnoj sudskoj odluci, pa stoga ne bi bilo opravdano nijekati pravo ovrhovoditelju kao vjerovniku angažiranje odvjetnika za zaštitu svojih pravnih interesa.

Što se, pak, tiče troška sastava podneska sudu za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navesti je da sud navedenu potvrdu stavlja na sudsku odluku i na usmeno traženje stranke odnosno njezinog punomoćnika pa kako je prvostupanjski sud ovrhovoditelju obistinio trošak za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude u iznosu od 250,00 kn po Tbr. 32. Tarife uvećano za PDV od 25%, to je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključio da za provedbu ovrhe nije bio potreban i  trošak za sastav podneska za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznos od 312,50 kn.

Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je za sastav zahtjeva za naknadu troškova postupka obistinio ovrhovoditelju trošak po Tbr. 11. toč. 8. Tarife (6,25 bodova), a ne po Tbr. 11. toč. 1. Tarife. Ovo stoga što zahtjev kojim ovrhovoditelj traži da se naloži ovršeniku u roku od 8 dana isplatiti mu nastali trošak izvansudske ovrhe sadržajno ne predstavlja prijedlog za izdavanje rješenja o ovrsi, već se radi o sastavu podneska u ovršnom postupku iz Tbr. 11. toč. 8. Tarife.

Prema tome, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je za sastav navedenog zahtjeva obistinio iznos od 62,50 kn što uvećano za PDV od 25% iznosi 78,12 kn.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i djelomično potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, tj. odlučiti kao pod toč. 1. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Također je trebalo po odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično uvažiti žalbu ovrhovoditelja, djelomično preinačiti isto rješenje u pobijanom dijelu i odlučiti kao pod toč. 2. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

S obzirom da je ovrhovoditelj djelomično uspio u žalbenom postupku (53%), pripada mu pravo i na naknadu troška sastava žalbe sukladno Tbr. 13. toč. 1. u svezi Tbr. 10. toč. 5. i Tbr. 7. toč. 1. Tarife, u iznosu od 125,00 kn što zajedno s PDV-om od 25% ukupno iznosi 156,25 kn pa kako je sa žalbom uspio 53%, to je trebalo obistiniti trošak za sastav iste u iznosu od 82,81 kn, a ne u zatraženom iznosu od 156,25 kn.

Stoga je o troškovima žalbenog postupka odlučeno kao pod toč. 3. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U preostalom a nepobijanom dijelu, isto rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 16. srpnja 2018.