Broj: Gž Ovr-1658/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d., Z., OIB:…, zastupana po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & G., Z., protiv ovršenika T. d.o.o. P., OIB:…, zastupan po punomoćniku G. J. L., odvjetniku iz Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Ovr-446/2016 od 22. ožujka 2016., o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-446/2016 od 11. listopada 2017., te o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-446/2016 od 11. listopada 2017., dana 17. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Ovr-446/2016 od 22. ožujka 2016., osim u dijelu žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 10. OZ-a.

 

II. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-446/2016 od 11. listopada 2017 (list 85 spisa).

 

III Djelomično se uvažava se žalba ovršenika kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-446/2016 od 11. listopada 2017. (list 87 spisa):

a)preinačava pod točkom I izreke i rješava:

"Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ-a zbog kojih je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Ovr-446/2016  od 22. ožujka 2016.

a)potvrđuje pod točkom II izreke.

IV.Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi ovrhovoditelja i ovršenika za naknadom troška drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama broj …, solemniziranog dana 24. srpnja 2008. od strane javnog bilježnika I. K., S., pod poslovnim brojem OV-14165/08, ovršnog dana 04. srpnja 2014. (dalje: ovršna isprava), radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.213.488,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.808.648, 51 kn od 28. siječnja 2016. do isplate i to na 1/1 dijela nekretnine: zk.č. br. 207 – u Ulici A. T. površine 950 m2, zgrada mješovite uporabe u ulici A. T. površine 222 m2, dvorište u ulici A. T. površine 728 m2, ukupne površine 950 m2, upisano u zk.ul.br. 164, k.o. 322989, P. kod zemljišnoknjižnog odjela Petrinja, Općinskog suda u Sisku, u vlasništvu ovršenika i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine i prodajom nekretnine, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom (sve kako je navedeno u citiranom rješenju o ovrsi).

 

Protiv navedenog žali se ovršenik pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/03, 89/14, dalje: ZPP-a), u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ) predlažući da se pobijano rješenje preinači.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Rješenjem prvostupanjskog suda od 11. listopada 2017. (list 87 spisa) upućen je ovršenik da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrenute parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je, stoga, u odnosu na rješenje o ovrsi trebalo odlučiti o žalbenim razlozima ovršenika izjavljenim izvan žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. i 10. OZ -a.

 

Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

- da je dana 9. rujna 2016. na prvostupanjskom sud zaprimljen prijedlog za ovrhu radi naplate uvodno opisane novčane tražbine, temeljem uvodno naznačene ovršne isprave, a temeljem kojeg je dana doneseno pobijano rješenje o ovrsi;

-ovrhovoditelj je u pobijanom prijedlogu za ovrhu naveo kako je rješenjem FINA-e od 15. listopada 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad ovršenikom, te je ovrhovoditelj u predmetni postupak prijavio tražbinu kao razlučni vjerovnik bez odricanja prava na odvojeno namirenje, a u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka (prijava tražbine na listovima 24-30 spisa);

- uvidom u žalbu protiv rješenja o ovrsi/prijedlog za odgodu ovršenika (dokumentacija na listovima 49-51 spisa) te pregledom mrežne stranice Sudskog registra utvrđeno je kako je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj Stpn-138/2015 od 5. listopada 2015 dopustio sklapanje predstečajne nagodbe između ovršenika i vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku predstečajne nagodbe;

- da je na temelju ovršne isprave dana 24. srpnja 2008. uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 413.904,32 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća s redovnom kamatom, sve uvećano za 30% od iznosa glavice kredita sa zakonskom zateznom kamatom u korist ovrhovoditelja.

 

U odnosu na točku I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja:

 

Odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13, dalje: ZFPPN) propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci). Stavkom 4. istog članka propisano je da ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu, dok je stavkom 5. propisano da (5) ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo.

 

Odredbom članka 56. stavka 1. ZFPPN-a propisano je da su razlučni vjerovnici vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj dužnikovoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i sl.). Razlučni vjerovnici koji se nisu odrekli prava na odvojeno namirenje imaju pravo pokrenuti i voditi sudski ili javnobilježnički ovršni postupak radi prodaje stvari ili unovčenja prava i nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

 

Odredbom članka 71. stavka 2. ZFPPN-a propisano je da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih i razlučnih vjerovnika.

 

Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. OZ-a čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe, što je prvostupanjski sud i učinio. Stavkom 2 istog članka propisano je da tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, dok stavak 6. propisuje da ovrhovoditelj koji je predložio ovrhu, a nije prije stekao založno pravo, stječe zabilježbom ovrhe pravo da se iz nekretnine namiri prije osobe koja na toj nekretnini kasnije stekne založno pravo ili pravo na namirenje.

 

Obzirom da je odredbom članka 45. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje: ZZK) da se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se određuje upis, to iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj stekao status razlučnog vjerovnika u smislu odredbi članka 56. stavka 1. ZFPPN-a, dana 24. srpnja 2008.

 

Obzirom na već citiranu odredbu članka 81. stavka 5. ZFPPN-a, proizlazi da ovršna isprava u predmetnom postupku, obzirom na status ovrhovoditelja kao razlučnog vjerovnika, nije izgubila pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo. U konkretnom slučaju na nekretnini koja je predmet ovrhe.

 

Sud određuje ovrhu, između ostalog, na temelju ovršne isprave (članak 22. OZ-a), a ovršne isprave su i ovršne javnobilježničke isprave (članak 23. točka 4. OZ-a).

 

Ovrha je određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave – citiranog Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama broj …, sklopljenog 23. srpnja 2008., solemniziranog dana 24. srpnja 2008. od strane javnog bilježnika I. K., S., pod poslovnim brojem OV-14165/08, koja prileži spisu i opskrbljena je potvrdom o ovršnosti koja dokazuje da je svojstvo ovršnosti stekla dana 4. srpnja 2014. (članak 28. stavak 1. OZ-a), te je podobna za ovrhu u smislu određenosti naznake vjerovnika, dužnika i obveze (članak 29. stavak 1. OZ-a).

 

Isto tako, prijedlog za ovrhu sadrži sve radnje iz odredbe članka 80. OZ-a te je, sukladno odredbi iz članka 82. stavak 1. OZ-a priložen i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je razvidno da je ovršenik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

 

Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u potvrđenom dijelu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ-a, te u okviru žalbenih navoda ovršenika ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odredio ovrhu na nekretnini ovršenika, na temelju i sukladno ovršnoj ispravi u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz kojeg proizlazi postojanje novčanih tražbina za koje se prisilno ostvarenje traži.

 

Citirani Sporazum, na kojem ovrhovoditelj temelji svoj ovršni zahtjev, ovršna je isprava na temelju kojih vjerovnik može tražiti prisilno ostvarenje tražbine, a sud može odrediti ovrhu radi ispunjenja tražbine, sukladno članku 22. i 23. OZ-a.

 

Isto tako, izreka pobijanog rješenje odgovara rješenju o ovrsi na nekretninama i sadrži sve opće (članak 39. stavak 1. OZ-a) i posebne (članak 80. i 82. stavak 1. OZ-a) podatke potrebne za provedbu ovrhe.

 

U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ističe da je dana 10. veljače 2016. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-441/16 podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma koji u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu, treba reći, kako u ovom stadiju postupka iz stanja spisa nije razvidno da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka sve u smislu odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a.

 

Preostali žalbeni razlozi ovršenika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi u potvrđenom dijelu.

 

Odluka o trošku je pravilna i zakonito odmjerena, sukladno članku 14. OZ-a.

 

Slijedom navedenog je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, riješiti kao pod točkom I izreke.

 

U odnosu na točku II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja:

 

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika od 8. travnja 2016. za odgodom ovršenog postupka kao neosnovan (list 85 spisa).

 

Odredbom članka 65. stavak 1. točka 1.-10. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke).

 

U konkretnom slučaju, ovršenik je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave čime je ispunjena objektivna pretpostavka iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 4. OZ-a.

 

Nadalje, ovršenik navodi, kako nekretnina koja je predmet ovrhe u konkretnom slučaju predstavlja osnovno sredstvo rada ovršenika, te imovinu čijim korištenjem ovršenik ostvaruje potrebne prihode radi osiguranja isplate plaća za radnike zaposlene kod ovršenika, namirenje preostalih vjerovnika te javnih davanja. Ovršenik također navodi kako se na predmetnoj nekretnini nalazi poslovni centar u kojem ovršenik obavlja svoje djelatnosti, te da ubire prihode od zakupa dijela nekretnine.

 

Zbog navedenog smatra kako bi mu provedbom ovrhe bilo ugroženo redovito poslovanje, te kako ne bi mogao podmiriti utvrđene obveze temeljem predstečajne nagodbe, što može dovesti do stečaja i otkaza ugovora o radu za zaposlenike.

 

Nadalje, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno nije učinio vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke).

 

Ovršenik, naime, na ranije navedene okolnosti nije priložio dokaze, već su navedene činjenice isključivo paušalno nabrojane. Ovršenik je dostavio podatak o broju zaposlenih, te o ukupnom neto radnom kapitalu po zaposlenom, no nije razvidno da se navedene obveze radi provedbe ovrhe eventualno ne bi mogle podmirivati te da bi time trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

Odredbom članka 76. stavka 1. OZ-a ovrha se ne može provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novčane tražbine ako su te stvari ili prava nužni za obavljanje njihove djelatnosti.

 

No, pravilno ovrhovoditelj navodi kako je odredbom članka 77. stavka 1. OZ-a propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona.

 

Sukladno svemu navedenom, proizlazi, kako nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je odgoda ovrhe potrebna kako bi se spriječilo nasilje, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje kojim je odbio prijedlog za odgodu.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članak 380. točka 2. ZPP-a, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članak 21. stavak 1. OZ-a valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U odnosu na točku III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja:

 

Točkom I. pobijanog rješenja upućen je ovršenik u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojih je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi, te ako to učini nakon proteka roka snositi će time prouzročene troškove. Točkom II. pobijanog rješenja odlučeno je da pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine (list 87 spisa).

 

Ovršenik u svojoj žalbi protiv predmetnog rješenja o ovrsi ističe i žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavka 1. točke. 7., i 10. OZ-a. pri čemu samo paušalno navodi citirane razloge bez konkretiziranja navedenih činjeničnih navoda. Ovršenik nije u smislu odredbe članka 52. stavka 4. OZ-a osnovanost žalbe dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno činjenice na kojima setemelji njegova žalba nisu općepoznate i ne se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

 

Obzirom na sve navedeno, kao i činjenicu da je ovrhovoditelj osporio osnovanost navoda ovršenika, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je pozivom na odredbu članka 52. stavak 3. OZ-a uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, no bilo je potrebno konkretizirati radi kojih žalbenih razloga se ovršenik upućuje u parnicu. Naime, u smislu odredbe članka 52. stavka 3. sve u vezi sa stavkom 1. istog članka sud može ovršenika uputiti u parnicu samo zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a.

 

U dijelu pobijanog rješenja pod točkom I. izreke kojim je odlučeno od da će ovršenik snositi troškove ako parnicu pokrene nakon proteka roka, valja reći, kako je navedeno pitanje regulirano samo kada se odlučuje o prigovoru treće osobe u smislu odredbe članka 60. stavka 3. OZ-a.

 

Nadalje, točka II. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja donesena je u skladu s odredbom članka 52. stavka 6. OZ-a.

 

Ispitujući, dakle, pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud u potvrđenom dijelu ne nalazi bitnu povredu postupovnih odredaba, odnosno kojeg drugog žalbenog razloga na koji pazi po službenoj dužnosti., dok je u preinačenom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točka 2. i 3.. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka je trebalo odbiti pozivom na odredbu iz članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, dok je zahtjev ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka trebalo odbiti pozivom na odredbu iz članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1.i 3. ZPP-s jer je isti s žalbom izjavljenom protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-446/2016 od 11. listopada 2017. (list 87 spisa) uspio u neznatnom dijelu.

 

Sukladno potonje iznesenom, valjalo, odlučiti kao pod točkom IV izreke.

 

U Splitu 17. srpnja 2018.