Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-355/18 Županijski sud u Zadru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-355/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C.-G. d.o.o. iz O., OIB:…, tada zastupan po punomoćniku J. M., odvjetnika iz O., sada D. S., djelatniku ovrhovoditelja, protiv I. D. iz V., OIB: …, radi naplate novčane tražbine prodajom pokretnina, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 20. ožujka 2018. poslovni broj Ovr-1023/14, dana 18. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovrhovoditelja C.-G. d.o.o iz O. te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1023/14 od 20. ožujka 2018. u točki II/ njegove izreke na način da se nalaže ovršeniku I. D. da ovrhovoditelju na ime naknade troškova ovršnog postupka, pored već dosuđenog ovršnog troška u točki I/ u iznosu od 744,90 kn, nadoknadi i daljnji trošak u iznosu od 1.450,00 kn, s time da u nepobijanom dijelu pod točkom I/ prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kn kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

              "I/ Nalaže se ovršeniku da u roku od 15 dana naknadi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 744,90 kn (sedamsto četrdeset četiri kune i devedeset lipa). 

              II/ U preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odbija se kao neosnovan."

              Protiv odbijajućeg dijela gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvatiti i pobijano rješenje preinači i dosudi trošak sudske pristojbe od 200,00 kn.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, - dalje ZPP) i čl. 21. st.1. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) na  koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju odbio trošak koji se odnosi na trošak uredovanja javnog komisionara budući da je trošak dolaska javnog komisionara bio potreban za ovrhu jer je taj trošak nastao u ispunjenju zakonske obveze ovrhovoditelja propisane čl. 141. OZ-a. Naime, navedeni trošak je stvarno nastao i odnosi se na izlazak ovlaštenog javnog komisionara S. V. za uredovanja koja su održana, kako to proizlazi iz zapisnika sudskog ovršitelja, dana 17. rujna 2014. (list spisa 10) i 5. ožujka 2015. (list spisa 18) za koja uredovanja je javni komisionar izdao račun broj 335-POS1-1 (list spisa 140). Okolnost što je predmetni postupak ovrhe obustavljen zbog toga što je ovršenik u međuvremenu dragovoljno platio dug nema utjecaja na pravo ovrhovoditelja na naknadu troška dolaska javnog komisionara jer je po ocjeni ovog suda taj trošak za ovrhovoditelja nastao prije početka provođenja ovršnih radnji i neovisno o njihovom procesnom rezultatu, jer je procesna dužnost ovrhovoditelja da prije obavljanja ovršnih radnji iz čl. 136. OZ-a osigura da će se zaplijenjene pokretnine povjeriti na čuvanje i prodaju javnom komisionaru.

Pozivanje na odredbu čl. 4. st. 5. Pravilnika o tarifi za naknadu troškova i nagrada za obavljanje javne komisione djelatnosti ("Narodne novine", broj 115/12) koja propisuje da ako je ovršni postupak obustavljen ili povjerena pokretnina nije prodana, komisionar da ima pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi s pohranom i prodajom te robe. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda citirana odredba ne isključuje pravo na naknadu stvarno nastalih troškova koji su nastali u svezi s pokušajem poduzimanja radnji ovrhe na pokretninama.

              Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 14. st. 4. OZ-a ovrhovoditelju valjalo priznati daljnji trošak u iznosu od 1.250,00 kn na ime troškova uredovanja javnog komisionara, odnosno za svako pljenidbeno ročište po 625,00 kn, slijedom čega je valjalo žalbu uvažiti i preinačiti u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

Zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kn je odbijen jer u spisu nema dokaza da je plaćena niti je sud prvog stupnja uopće zatražio njezino plaćanje u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

 

U Zadru, 18. srpnja 2018.

Copyright © Ante Borić