Broj: Gž-1209/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P.B., eG. (OIB ....), sa sjedištem u R. A., K.zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K.&P. iz Z., protiv tuženice K . U. iz O.(OIB......),  zastupane po punomoćniku L. V., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Povrv-67/2018 od 12. travnja 2018., 23. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje  rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Povrv-67/2018 od 12. travnja 2018..

Obrazloženje

              Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tuženice protiv rješenja o plaćanju pristojbe na prigovor od 26. ožujka 2018. kao neosnovan te je potvrđeno rješenje poslovni broj Povrv-67/2018-4 od 22. ožujka 2018.                            

              Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženica ne konkretizirajući žalbene razloge. U žalbi u ističe da nema osnove za plaćanje pristojbe s obzirom da postupak nije pravomoćno okončan pa nije poznato da li je i u kojem omjeru tuženica uspjela u sporu, zbog čega da je rješenje o pristojbi preuranjeno.

Žalba nije osnovana.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u donošenju prvostupanjskog rješenja bila počinjena koja od navedenih procesnih povreda.

              Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud zauzima stav da je tuženica sukladno odredbi čl. 3. st. 2. i čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, dalje: ZSP) u obvezi platiti pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, budući da je takav prigovor u smislu odredbe čl. 11. st. 2. u svezi sa čl. 282. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje OZ-a) pravni lijek, a ne odgovor na tužbu.

              Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, odbio prigovor tuženice na rješenje o pristojbi za prigovor jer je tuženica u skladu s odredbom čl. 3. ZSP-a prema kojoj je pristojbe propisane tim Zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, s time da sukladno čl. 4. toč. 1. istoga Zakona obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za izvršenje i dr.) u trenutku kada se predaju, ispravno pozvana na plaćanje pristojbe za prigovor.

Također, suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da prigovor ne predstavlja odgovor na tužbu, već pravni lijek pa stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 4. st. 2. ZSP-a prema kojoj se pristojba za odgovor na tužbu plaća tek nakon pravomoćnog završetka postupka razmjerno uspjehu stranke u sporu, slijedom čega okolnost pravomoćnog završetka postupka i uspjeha stranaka u sporu nije od odlučnog značaja za obvezivanje tuženice na plaćanje sudske pristojbe za prigovor.

              Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP-a, kao u izreci.

U Rijeci 23. kolovoza 2018.