Broj: Gž-1160/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. d.o.o. za građenje Š., …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Z. odvjetničkog ureda S. B. i A. Z., Š., …, protiv ovršenice V. D…., koju zastupaju punomoćnici iz Z. odvjetničkog ureda B. R. i T. K., S., … radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj 44 Povrv-183/2017-11 od 11. siječnja 2018., 29. kolovoza 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj 44 Povrv-183/2017-11 od 11. siječnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem ukinute su potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1300/16 donesenog po javnom bilježniku N. N. iz Š.

 

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

U odgovoru na žalbu ovršenica se usprotivila žalbenim navodima ovrhovoditelja kao neosnovanima u cijelosti, s prijedlogom da se žalba kao takva odbije.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio da je javni bilježnik N. N. iz Š., po prijedlogu ovrhovoditelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1300/16 od 30. prosinca 2016., kojim je ovršenici naloženo da u roku osam dana, platiti ovrhovoditelju 76.376,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2014. do isplate, te naknaditi troškove ovršnog postupka i to nastale u iznosu od 2.429,70 kuna i predvidive u iznosu od 537,50 kuna, da je za to rješenje dana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti s 2. veljače 2017., da je podneskom od 14. ožujka 2017. ovršenica zatražila ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, navodeći kako predmetno rješenje nije zaprimila, dostavnicu da nije potpisala, niti joj je poznato da je tko dostavnicu potpisao u njezino ime, a za postojanje rješenja  o ovrsi da je saznala kad joj je od strane Financijske agencije blokiran račun, da je uvidom u dostavnicu utvrdila kako je dostavljač, prilikom dostave, ostavio obavijest 4. siječnja 2017., te potom 13. siječnja 2017. pismeno uručio njezinoj sestri, koja dostava da nije zakonito izvršena jer da su povrijeđene odredbe članka 141. i 142. ZPP-a, pritom predlažući da se ukine potvrda ovršnosti, s time što je ovršenica tijekom postupka istakla kako je njezina sestra Z. D., koja je potpisala dostavnicu mentalno retardirana i nesposobna za samostalan život i rad, iz čega da proizlazi kako nije poslovno sposobna i da joj dostava nije mogla biti ni izvršena.

 

Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio, i to pregledom dostavnice da je dostavljač dostavu ovršenici V. D. na adresu prijavljenog prebivališta, R., (prema evidenciji prebivališta MUP-a RH), pokušao 4. siječnja 2017., da je stan bio zatvoren te da je ostavio obavijest, kao i da je 13. siječnja 2017. navedeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1300/2016 od 30. prosinca 2016. uručio sestri ovršenice Z. D.

 

S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud zaključio je kako rješenje o ovrsi nije dostavljeno ovršenici na zakonom propisani način, zbog toga što je u konkretnom slučaju dostavljač uručio pismeno članu kućanstva Z. D., a da prije toga na dostavnici dostavljač nije naznačio obavijest o tomu kada će ponovno pokušati dostavu prema odredbama članka 141. stavka 1. i 2. ZPP-a i članka 142. stavka 2. ZPP-a, pa sud zaključuje kako prethodno postupanje dostavljača, koje je pretpostavka za uručenje pismena poslovno sposobnom članu kućanstva nije bilo sukladno tim odredbama, jer je na dostavnici vidljiva napomena dostavljača „04.01.17. STAN ZATVOREN, OBAVIJEST", dok je nakon toga dostava navedenog rješenja o ovrsi izvršena 13. siječnja 2017. sestri ovršenice Z. D..

 

Stoga, prvostupanjski sud zaključuje kako je dostavljač nakon neuspjele dostave 4. siječnja 2017. morao sukladno odredbi članka 142. stavka 2. ZPP-a, ako primatelja ne zatekne na adresi, obavijestiti o tomu kada bi i na kojem mjestu mogao zateći primatelja te mu ostaviti kod jedne od osoba navedenih u odredbi članka 141. stavka 1. i 2. ZPP-a (članu kućanstva, kućepazitelju ili susjedu) pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu, a ako ga ni nakon toga ne zatekne pismeno da može uručiti  članu kućanstva, kućepazitelju ili susjedu.

 

Kako u konkretnom slučaju na dostavnici nije naznačeno da je dostavljač obavijest o tomu kada će ponovno pokušati dostavu ostavio nekoj od navedenih osoba, već je pri ponovnom pokušaju pismeno, u ovom slučaju rješenje o ovrsi uručio sestri ovršenice to je prvostupanjski sud zaključio da je takva dostava nezakonita i da rješenje o ovrsi nije zakonito dostavljeno ovršenici, tako da nije ni počeo teći rok nakon isteka kojeg nastupa pravomoćnost, odnosno ovršnost javnobilježničke odluke jer da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke propisane zakonom za izdavanje potvrde ovršnosti zbog čega je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 36. stavak 3. OZ-a tu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti pobijanim rješenjem ukinuo.

 

Žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Sukladno odredbi članku 142. stavku 1. ZPP-a, fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost rješenje o ovrsi se dostavlja osobno.

 

Nadalje, prema odredbi članka 142. stavku 2. ZPP-a, ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava prema podacima iz prijedloga za ovrhu, odnosno spisa ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavcima 1., 2. ili 3. ZPP-a pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ZPP-a (predajom pismena nekome od poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je dužan primiti pismeno), na koji način je dostava obavljena.

 

Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako dostava javnobilježničkog rješenja o ovrsi nije uredno i zakonito obavljena prema gore citiranim odredbama pa posljedično nisu bili ni ispunjeni uvjeti za davanje javnobilježničke potvrde o ovršnosti.

 

Naime, smisao citiranih odredbi ZPP-a kojima je regulirana osobna dostava je upravo da o posebno važnim pismenima, među kojima je i javnobilježničko rješenje o ovrsi, stranka bude osobno obaviještena i upoznata s njihovim sadržajem, kako bi mogla u zakonskim rokovima, koji počinju teći od dana nakon dana uredne dostave, eventualno tražiti i ostvariti zaštitu svojih prava.

 

Isto tako, smisao odredbe članka 142. stavka 2. ZPP-a kojim je propisano da će dostavljač, ako prilikom prve dostave ne zatekne stranku osobno, kod jedne od osoba iz odredbe članka 141. stavaka 1., 2. ili 3. ZPP-a (među kojima je i poslovno sposobni član kućanstva), ostaviti pisanu obavijest da radi primanja pismena stranka bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu, je upravo ta da dostavljač obavijesti člana kućanstva koji će moći stranci prenijeti obavijest kada će dostavljač ponovno pokušati obaviti dostavu, tako da stranka u to vrijeme (određeni dan i sat) zaista bude u svom stanu ili na svome radnom mjestu, kako bi mogla uredno zaprimiti pismeno.

 

Time što je u konkretnom slučaju dostavljač 4. siječnja 2017. na dostavnici napisao napomenu „04.01.17. STAN ZATVOREN, OBAVIJEST", dakle, što je ostavio navedenu obavijest (u poštanski sandučić ili negdje drugdje) naznačivši na dostavnici da je stan zatvoren te što je potom 13. siječnja 2017. rješenje o ovrsi uručio sestri ovršenice Z. D., kao poslovno sposobnom članu kućanstva (jer joj prema utvrđenju suda nije oduzeta poslovna sposobnost), svakako nije postupanje koje predstavlja uredno obavljanje dostave u smislu citiranih odredbi članaka 141. i 142. ZPP-a, zbog čega se navedena dostava ne može smatrati urednom i zakonitom osobnom dostavom tako važnog pismena kao što je rješenje o ovrsi.

 

Stoga, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je na temelju odredbe članka 36. stavka 3. OZ-a ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi jer iz svega navedenoga proizlazi kako nisu bili ispunjeni uvjeti za stavljanje takve potvrde.

 

Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 29. kolovoza 2018.