Broj: Gž-514/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, temeljem nacrta sudske savjetnice Marijane Milković Cosmai, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. P. d.o.o., OIB: …, P., zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv ovršenika W. B., S., , zastupan po punomoćniku R. A., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Povrv-79/2018 od 6. ožujka 2018., 29. kolovoza 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Povrv-79/2018 od 6. ožujka 2018.,

              a) preinačuje:

-  u točki II. izreke tako da glasi:

"Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi troškove postupka u iznosu od 206,15 kn, u roku od 8 dana.

b) potvrđuje u točki I. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovce:

 

" I. Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., posl.br. Ovrv-1070/16 od 4. ožujka 2016. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje, ukida se platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi i odbacuje se ovršni prijedlog ovrhovoditelja od 4. veljače 2016.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi ovršni trošak u iznosu od 424,90 kuna u roku od osam dana."

              Protiv prvostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je pravodobno izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. pročišćeni tekst 25/13. i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu  ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Ovršenik je odgovorio na žalbu i predložio istu odbiti kao neosnovanu.

Žalba je djelomično osnovana.

Prvostupanjskim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., posl.br. Ovrv-1070/16 od 4. ožujka 2016. u cijelosti, ukinute su provedene radnje i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te je odbačen ovršni prijedlog.

 

Takva je odluka donesena povodom ovršenikovog prigovora protiv predmetnog rješenja o ovrsi u  kojemu je istaknut prigovor mjesne i stvarne nenadležnosti javnog bilježnika.

 

Prema poimanju prvostupanjskog suda, javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije mjesno nadležan prema odredbi članka 279. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12., 25/13. i 93/14. – u daljnjem  tekstu: OZ) budući da ovršenik ima prebivalište u R. N.. Stoga, javni bilježnici u Republici Hrvatskoj nisu nadležni za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika koji su stranci, pa je sud ovlašten odbaciti ovršni prijedlog sukladno članku 279. stavku 3. OZ-a, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom postupanju javnog bilježnika.

 

              Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama ovrhovoditeljeve žalbe i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito.

 

Prema odredbi članka 279. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - dalje: OZ), za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave mjesno je nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika. Mjesna nadležnost javnog bilježnika je isključiva, sukladno odredbi članka 38. OZ-a. S obzirom da je u postupku nesporno da ovršenik nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nijedan javni bilježnik u Republici Hrvatskoj nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi u odnosu na ovršenika.

Prema odredbi članka 279. stavka 3. OZ-a, ako je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku, sud će prijedlog odbaciti. Navedena odredba podrazumjeva da je javni bilježnik postupio prema odredbi članka 281. Stavka 2. OZ-a, te ocijenivši da prijedlog za ovrhu nije dopušten, uredan ili osnovan, proslijedio predmet nadležnom sudu  radi donošenja odluke o tom predmetu.

Međutim, sud može ocjenjivati zakonitost postupanja javnog bilježnika i onda kad je javni bilježnik nije postupio sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, nego je donio rješenje o ovrsi premda nije bio nadležan, a što je u skladu sa zaključcima donesenim na zajedničkom sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 29. ožujka 2018., a kojima je utvrđeno da pitanje nadležnosti može biti predmet sudskog preispitivanja i nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i da javni bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi ako ovršenici nemaju prebivalište na području RH.

Slijedom navedenog, proizlazi da žalbeni navodi ovrhovoditelja, kojima se osporava gore izneseno stajalište nisu osnovani, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i platni nalog sadržan u istom i odbacio prijedlog za ovrhu (točka I. prvostupanjskog rješenja).

              Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo u odluci o troškovima postupka.

Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 14. stavak 5. OZ-a.

 

Troškovi se odnose na zastupanje po odvjetniku koji su odmjereni u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), te izdataka za sudske pristojbe i poštarinu.

 

Odvjetnički troškovi odmjereni su prema Tbr.11. toč 2. OT, jer je ovdje riječ o ovršnom postupku i o tražbini manjoj od 1.000,00, točnije manjoj od 250,00 kn.

 

Prema navedenom odvjetnički trošak iznosi za cijeli prvostupanjski postupak 30% nagrade iz Tbr.7. točka 1. odnosno 7,5 bodova odnosno 75,00 kuna, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 93,75 kuna. Tome je pridodano 12,40 kuna poštarine te 100,00 kuna sudske pristojbe, pa njegov sveukupni trošak iznosi 206,15 kuna.

 

Valja ukazati da je nagrada određena tarifnim brojem 11. toč. 2. OT-a (30% nagrade iz Tbr.7. točka 1.) dosuđena ovršeniku, premda je ta nagrada određena samo za sastav prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji trošak može imati samo ovrhovoditelj, jer bi svako drugačije tumačenje OT-a bilo nelogično i protivno načelu razmjernosti. Naime, kada bi se doslovno (gramatički) tumačila navedena odredba, značilo bi da je različita naknada za prijedlog za ovrhu za glavnu tražbinu do 250,00 kuna, odnosno do 1.000,00 kuna, ako je riječ o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (bila bi ona iz Tbr. 11. točka 2. OT-a) i ako je riječ o ovrsi na temelju ovršne isprave (bila bi ona iz Tbr. 11. točka 1.). Dalje, prigovor protiv rješenja o ovrsi (a ne prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi kako je navedeno u Tbr.11. točka 1. OT, jer takvo što OZ ne poznaje), prema Tbr. 11. točka 1. OT-a iznosi jednako koliko i prijedlog za ovrhu, pa nema razloga da bi bilo drugačije ako je riječ o prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako je vrijednost glavne tražbine manja od 250,00 odnosno 1.000,00 kuna. Nadalje, Tbr. 11. točka 2. OT-a propisuje jednokratnu nagradu za cjelokupni (ovršni) postupak u visini od 80 bodova kada je riječ o postupcima u kojima je i za parnični trošak za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji propisan u visini od 200 bodova (Tbr. 7. točka 2.), pa je jedino logično da se i u postupcima u kojima je zbog male vrijednosti glavne tražbine (do 1.000,00 kuna), u kojima je propisana jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7. točka 8. OT), propisana jednokratna nagrada i za takav ovršni postupak, kako je to uostalom bilo i propisano prije izmjene OT-a 2014. („Narodne novine“ 103/14).

 

Zaključno, svako drugo tumačenje OT-a dovelo bi do povrede načela razmjernosti kako u odnosu na visinu glavne tražbine, tako i u odnosu na vrednovanje odvjetničkog rada u predmetima iste vrijednosti spora (na temelju vjerodostojne i na temelju ovršne isprave). 

                           

Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod a) na temelju članka 380. točke 3, a pod b) na temelju članka 380 točke. 2. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 29. kolovoza 2018.