Broj: Gž Ovr-383/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Ljudevitu Zoričiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o. Z.,  OIB…, kojeg po punomoći zastupa S. Š., odvjetnica u S., protiv ovršenice Ž. J., OIB…, iz Z.,  radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru broj 1Povrv-135/18-2 od 7. svibnja 2018. godine, dana 25. rujna 2018. godine

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru broj 1Povrv-135/18-2 od 7. svibnja 2018. godine.

              Trošak žalbenog postupka pada na teret ovrhovoditelja.

Obrazloženje

              Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Z. Đ.. P. broj Ovrv-429/2018 od 28. veljače 2018. godine i kojim je prijedlog za ovrhu odbačen kao nedopušten žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud kao drugostupanjski uvažavajući žalbene navode rješenje preinači na način da rješenje ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha stavi izvan snage te da se postupak pred prvostupanjskim sudom nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

              Ovršenica u odgovoru na žalbu ovrhovoditelja predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

              Žalba je neosnovana.

              Prema razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski je sud, po prigovoru ovršenice, ukinuo rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu kao nedopušten odbacio jer je utvrdio da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku protivno odredbi čl. 279. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 dalje OZ), jer ovršenica ima prebivalište u Z., na području Z. ž. a prijedlog za ovrhu je podnesen javnom bilježniku u Z., na području K.-z. ž.. Kako ovršenica ima prebivalište u Z., nenadležan je za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik u Z..

              Ovrhovoditelj u žalbi u bitnome ističe da sud nakon što je javni bilježnik, iako mjesno nenadležan, donio rješenje o ovrsi nije bio ovlašten postupati suprotno odredbi čl. 58. st. 3. OZ, te da je ustaljena praksa javnih bilježnika da donose rješenje o ovrsi, bez provjere adrese prebivališta ovršenika ako su ispunjene ostale pretpostavke propisane zakonom za donošenjem takvog rješenja, a sve s ciljem ekonomičnosti i sprječavanja odugovlačenja postupka.

              Nije u pravu ovrhovoditelj kada u žalbi ističe da sud, u fazi postupka postupajući povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, nije ovlašten ukinuti to rješenje, odnosno nije ovlašten preispitivati mjesnu nadležnost javnog bilježnika, jer upravo suprotno i po pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (sastanak predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. godine) pitanje nadležnosti može biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

              Svakako odredbom čl. 279. st. 1. OZ na jasan je način propisana mjesna nadležnost javnih bilježnika za određivanje ovrhe – javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne ) samouprave prebivališta ovršenika, a st. 3. istog članka propisano je da će sud takav prijedlog odbaciti ako je podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku, ne praveći razliku da li je javni bilježnik prije donošenja rješenja o ovrsi spis proslijedio sudu radi odbačaja prijedloga, ili nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

              U konkretnom slučaju sam ovrhovoditelj je pogrešno označio adresu ovršenice, u prijedlogu za ovrhu navedena je adresa S. T.,  na kojoj je ovršenica imala prijavljeno boravište do 21. ožujka 2017. godine, iako od 2001. godine ovršenica ima uredno prijavljeno prebivalište na adresi Z.,  pa i na dan podnošenja prijedloga 23. veljače 2018. godine, čime je upravo omaškom ovrhovoditelja rješenje o ovrsi donio mjesno nenadležni javni bilježnik kojem je podnesen prijedlog s netočnom adresom ovršenice.

              Nadalje, žalbeni navodi ovrhovoditelja a kojima upire na ekonomičnost postupka i sprječavanje odugovlačenja postupka nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja i ne mogu derogirati odredbe OZ o mjesnoj nadležnosti javnih bilježnika u postupcima ovrhe.

              Kako žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu doveli u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, te kako ovaj sud postupajući po ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), na primjenu kojeg upućuje odredba čl. 21. st. 1. OZ, nije našao da je od strane prvostupanjskog suda počinjena koja bitna postupovna povreda na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, to je neosnovanu žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti (čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ) i potvrditi prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao u stavku prvom izreke ovog rješenja.

              Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 14. OZ.

U Šibeniku, 25. rujna 2018. godine