Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu
NN 145/2010 (24.12.2010.)

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BIOGORIVIMA ZA PRIJEVOZ

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. prosinca 2010. godine.

Klasa: 011-01/10-01/161

Urbroj: 71-05-03/1-10-2

Zagreb, 17. prosinca 2010.

Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BIOGORIVIMA ZA PRIJEVOZ

Članak 1.

U Zakonu o biogorivima za prijevoz (»Narodne novine«, br. 65/09.) u članku 1. iza riječi: »biogoriva« riječi: »i drugih obnovljivih goriva (u daljnjem tekstu: biogoriva)« brišu se.

Članak 2.

Članak 3. mijenja se i glasi:

»Na odnose koji nisu uređeni ovim Zakonom supsidijarno se primjenjuju posebni propisi koji uređuju: energetiku, zaštitu okoliša, zaštitu zraka, zaštitu prirode, zaštitu od opasnih kemikalija, gospodarenje otpadom, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tehničke zahtjeve za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti, prijevoz u cestovnom prometu i obalnom pomorskom prijevozu, poljoprivredu, šumarstvo, državnu potporu, državnu potporu u poljoprivredi i ruralnom razvoju, državni inspektorat, državnu upravu, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, proračun, poreze i trošarine, opći upravni postupak i drugi propisi u vezi s proizvodnjom i korištenjem goriva za pogon motornih vozila i brodova.«

Članak 3.

U članku 4. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. biogorivo je tekuće ili plinovito gorivo za pogon motornih vozila i brodova za potrebe prijevoza, proizvedeno iz biomase,

2. biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog podrijetla iz poljoprivrede (uključujući tvari biljnoga i životinjskoga podrijetla), šumarstva i srodnih proizvodnih djelatnosti uključujući ribarstvo i akvakulturu, kao i biorazgradivi dio industrijskoga i komunalnoga otpada,

3. distributer je pravna ili fizička osoba koja u lancu nabave u svojstvu trgovca stavlja gorivo na tržište kao dizelsko gorivo ili motorni benzin, biogorivo ili mješavinu dizelskog goriva ili motornog benzina s biogorivom i osigurava provedbu postupaka ocjene sukladnosti goriva s propisanim tehničkim zahtjevima za kakvoću goriva prije stavljanja na tržište ili u uporabu, u skladu s posebnim zakonom koji uređuje zaštitu zraka i posebnim zakonom koji uređuje tehničke zahtjeve za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti,

4. energija iz obnovljivih izvora je energija iz obnovljivih nefosilnih izvora kao što je energija vjetra, Sunčeva energija, aerotermalna, geotermalna i hidrotermalna energija, energija mora, energija vodotoka, energija iz biomase, plina iz deponija otpada, plina iz postrojenja za obradu otpadnih voda i bioplina,

5. energija za prijevoz iz obnovljivih izvora je energija biogoriva, energija vodika iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza te električna energija iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza,

6. energijska vrijednost je donja ogrjevna vrijednost goriva,

7. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je pravna osoba s javnim ovlastima osnovana posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: Fond),

8. gorivo je gorivo za pogon motornih vozila i brodova za potrebe prijevoza, u skladu s propisom koji uređuje kakvoću goriva,

9. Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata je javna ustanova osnovana posebnim zakonom koji uređuje tržište nafte i naftnih derivata (u daljnjem tekstu: HANDA),

10. Hrvatska energetska regulatorna agencija je tijelo nadležno za regulaciju energetskih djelatnosti osnovano posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: Agencija),

11. Hrvatski operator tržišta energije, d.o.o., Zagreb je pravna osoba s javnim ovlastima, čije udjele u cijelosti drži Republika Hrvatska, s pravima i dužnostima davatelja novčanih poticaja za proizvodnju biogoriva uređenim ovim Zakonom i posebnim propisima (u daljnjem tekstu: Operator tržišta),

12. javni sektor je proračunski i izvanproračunski korisnik državnog proračuna, proračunski i izvanproračunski korisnik proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, trgovačko društvo i pravna osoba u kojoj Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima odlučujući utjecaj na upravljanje,

13. kakvoća goriva je kakvoća propisana posebnim propisima kojima se uređuju zahtjevi za kakvoću goriva,

14. korisnik goriva u javnom prijevozu je korisnik goriva u javnom cestovnom prijevozu i korisnik goriva u javnom obalnom pomorskom prijevozu,

15. korisnik goriva u javnom cestovnom prijevozu je domaći prijevoznik koji koristi gorivo za pogon motornog vozila u obavljanju javnog i/ili posebnog linijskog prijevoza, upisan u upisnik o izdanim dozvolama za autobusne linije koji vodi upravno tijelo županije ili ministarstvo nadležno za promet, u skladu s posebnim propisima koji uređuju prijevoz u cestovnom prometu,

16. korisnik goriva u javnom obalnom pomorskom prijevozu je domaći brodar koji koristi gorivo za pogon broda u obavljanju javnog i/ili posebnog linijskog prijevoza u obalnom pomorskom prometu upisan u registar koncesija koji vodi ministarstvo nadležno za financije, u skladu s posebnim propisima koji uređuju koncesije,

17. korisnik goriva u javnom sektoru je proračunski i izvanproračunski korisnik državnog proračuna, proračunski i izvanproračunski korisnik proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, trgovačko društvo i pravna osoba u kojoj Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima odlučujući utjecaj na upravljanje, koji koristi gorivo za pogon motornog vozila u obavljanju svojih djelatnosti, upisan u registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika koji vodi ministarstvo nadležno za financije, u skladu s posebnim propisima koji uređuju proračun,

18. krajnji korisnik je korisnik goriva u javnom prijevozu i korisnik goriva u javnom sektoru,

19. mali distributer je distributer koji godišnje stavlja na tržište manje od 1.000.000 litara goriva,

20. sustavi poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva su opći instrumenti koje koristi Vlada ili tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili javne ustanove kako bi stvorili okvir podrške ili poticaja za sudionike tržišta da proizvode i koriste biogorivo za potrebe prijevoza,

21. ministar je ministar nadležan za energetiku (u daljnjem tekstu: ministar),

22. ministarstvo je središnje tijelo državne uprave nadležno za energetiku (u daljnjem tekstu: Ministarstvo),

23. nacionalni cilj stavljanja na tržište biogoriva je minimalni obvezatni cilj stavljanja na tržište biogoriva za potrebe prijevoza u Republici Hrvatskoj, a određuje se kao dio ukupnog udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj godišnjoj neposrednoj potrošnji energije u prijevozu, u koju se uračunava samo energija dizelskog goriva, motornog benzina i biogoriva potrošena u cestovnom i željezničkom prijevozu te električna energija potrošena u prijevozu, a izražava se kao postotak u Nacionalnom akcijskom planu, uzimajući u obzir propisane energijske vrijednosti goriva,

24. naknada za poticanje proizvodnje biogoriva je namjenska naknada koju prikuplja Operator tržišta za isplatu novčanih poticaja povlaštenom proizvođaču,

25. obveza povezana s energijom za prijevoz iz obnovljivih izvora je nacionalni program poticanja korištenja energije za prijevoz iz obnovljivih izvora kojim se od proizvođača energije traži da u svoju proizvodnju uključe određeni dio energije iz obnovljivih izvora, kojim se od distributera energije traži da u svoju isporuku uključe određeni dio energije iz obnovljivih izvora ili kojim se od potrošača energije traži da u svoju potrošnju uključe određeni dio energije iz obnovljivih izvora,

26. obveza korištenja biogoriva u javnom prijevozu i javnom sektoru je obveza na temelju koje je krajnji korisnik goriva dužan osigurati da najmanje 70% vozila ili brodova koja su kupljena, unajmljena ili uzeta na lizing u pojedinoj godini koristi biogorivo umiješano u dizelsko gorivo ili motorni benzin u udjelu većem od standardnog ili biodizel u obliku čistog biogoriva ili bioplin u obliku čistog biogoriva ili hibridni pogon ili električni pogon ili vodik,

27. obveznik plaćanja naknade za poticanje proizvodnje biogoriva je distributer koji stavlja na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila ili brodova koji se, po posebnom zakonu koji uređuje trošarine, smatra trošarinskim obveznikom,

28. obveznik stavljanja biogoriva na tržište je distributer koji stavlja na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila ili brodova koji se, po posebnom zakonu koji uređuje trošarine, smatra trošarinskim obveznikom, osim malog distributera i HANDE,

29. ovlaštena osoba za provedbu monitoringa količine biogoriva je osoba koja je to ovlaštenje stekla po propisu kojim se uređuju zahtjevi za kakvoću goriva (u daljnjem tekstu: ovlaštena osoba za monitoring količine biogoriva),

30. posebna naknada za okoliš je prihod Fonda, a plaća je obveznik stavljanja biogoriva na tržište koji propusti ispuniti obvezu stavljanja biogoriva na tržište,

31. pošiljka biogoriva je određena količina biogoriva, u obliku čistog biogoriva ili umiješanog u dizelsko gorivo ili motorni benzin, koju distributer dostavlja do prodajnog mjesta,

32. povlašteni proizvođač je proizvođač biogoriva koji ima dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti proizvodnje biogoriva i ispunjava druge uvjete utvrđene ovim Zakonom i provedbenim propisima za korištenje novčanih poticaja,

33. praćenje količine biogoriva stavljene na tržište ili na korištenje (u daljnjem tekstu: monitoring količine biogoriva) je postupak utvrđivanja količine biogoriva stavljenog na tržište ili na korištenje koji uključuje neposrednu provjeru tehnoloških postupaka dodavanja biogoriva naftnom gorivu, provjeravanje isprava o sukladnosti na osnovi kojih proizvođači goriva jamče za količinu biogoriva u dizelskom gorivu ili motornom benzinu i utvrđivanje količine biogoriva u pojedinim pošiljkama goriva, odnosno provjeravanje dokumentacije koja prati pošiljku goriva po postupku utvrđenom u programu monitoringa količine biogoriva,

34. proizvođač je pravna ili fizička osoba koja proizvodi biogorivo. Proizvođač se smatra distributerom kada proizvodi i stavlja proizvod na tržište,

35. standardni udjel biogoriva je udjel biogoriva u mješavini biogoriva i dizelskog goriva ili motornog benzina koji je propisima o kakvoći goriva utvrđen kao standardni udjel za koji nije propisano posebno označavanje na mjestima prodaje,

36. stavljanje na tržište je puštanje u promet i/ili potrošnju dizelskog goriva ili motornog benzina, biogoriva ili mješavine dizelskog goriva ili motornog benzina s biogorivom za pogon motornih vozila ili brodova u skladu s posebnim zakonom koji uređuje trošarine, posebnim zakonom koji uređuje zaštitu zraka i posebnim zakonom koji uređuje tehničke zahtjeve za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti,

37. tekuće biogorivo je tekuće gorivo proizvedeno iz biomase, koje se koristi za proizvodnju električne energije, energije za grijanje i/ili hlađenje, a ne koristi se u prijevozu,

38. trgovac je pravna ili fizička osoba koja kupuje i prodaje biogorivo ili mješavinu biogoriva i dizelskog goriva ili motornog benzina,

39. ukupna neposredna potrošnja energije je energetski proizvod isporučen za energetske potrebe industriji, prijevozu, kućanstvima, sektoru usluga uključujući i javne usluge, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, uključujući potrošnju energije u energetskom sektoru za potrebe proizvodnje električne i toplinske energije kao i gubitke električne i toplinske energije u distribuciji i prijenosu,

40. uvoznik je trgovac na veliko biogorivom ili gorivom koji stavlja na tržište u Republici Hrvatskoj gorivo ili biogorivo ili mješavinu biogoriva i dizelskog goriva ili motornog benzina proizvedenih u drugoj državi,

41. zahtjev održivosti je zahtjev propisan za proizvodnju i korištenje biogoriva radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja, a primjenjuje se kao kriterij kod utvrđivanja ispunjenja nacionalnog cilja i obveze stavljanja biogoriva na tržište te kao uvjet za ostvarivanje prava na isplatu poticaja za proizvodnju biogoriva, neovisno o tome jesu li sirovine za proizvodnju biogoriva uzgojene u Republici Hrvatskoj ili su uvezene.«

Članak 4.

U članku 5. stavku 2. točki 3. riječ: »kladištenje« zamjenjuje se riječju: »skladištenje«.

Članak 5.

Naslov iznad članka 7. mijenja se i glasi: »Nacionalni akcijski plan«.

Članak 7. mijenja se i glasi:

»(1) Nacionalni akcijski plan poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu je planski dokument koji se donosi za razdoblje od deset godina, u skladu sa strategijom energetskog razvoja, strategijom održivog razvoja, strategijom poljoprivrede i nacionalnim šumarskim programom, kojim se utvrđuje politika poticanja povećanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Nacionalni akcijski plan). Nacionalni akcijski plan je sastavni dio nacionalnog akcijskog plana za poticanje proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora u Republici Hrvatskoj.

(2) Nacionalni akcijski plan sadrži prikaz i ocjenu stanja na tržištu goriva za prijevoz i području zaštite zraka, usporedne analize, dugoročne ciljeve, uključujući nacionalni cilj stavljanja na tržište biogoriva, mjere za poticanje povećanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu te druge potrebne podatke.

(3) Nacionalni akcijski plan priprema Ministarstvo, u suradnji s ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša, ministarstvom nadležnim za zaštitu prirode, ministarstvom nadležnim za poljoprivredu, ministarstvom nadležnim za šumarstvo, ministarstvom nadležnim za promet i ministarstvom nadležnim za financije, a donosi ga Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada).«

Članak 6.

Članak 8. mijenja se i glasi:

»(1) Nacionalni cilj stavljanja na tržište biogoriva je minimalni obvezatni cilj stavljanja na tržište biogoriva za potrebe prijevoza u Republici Hrvatskoj, a određuje se kao dio ukupnog udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj godišnjoj neposrednoj potrošnji energije u prijevozu, u koju se uračunava samo energija dizelskog goriva, motornog benzina i biogoriva potrošena u cestovnom i željezničkom prijevozu te električna energija potrošena u prijevozu, a izražava se kao postotak u Nacionalnom akcijskom planu, uzimajući u obzir propisane prosječne energijske vrijednosti pojedinih goriva (u daljnjem tekstu: Nacionalni cilj).

(2) Prosječne energijske vrijednosti goriva propisuje ministar pravilnikom.

(3) Za izračun i utvrđivanje ispunjenja nacionalnog cilja primjenjuju se sljedeća pravila:

1. uzima se u obzir samo ona energija biogoriva koja ispunjavaju zahtjev održivosti propisan ovim Zakonom neovisno o tome jesu li sirovine za proizvodnju biogoriva uzgojene u Republici Hrvatskoj ili su uvezene,

2. biogoriva proizvedena iz otpada i ostataka, osim ostataka iz poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva, moraju ispuniti samo zahtjev smanjenja emisije stakleničkih plinova u odnosu na emisiju koja nastaje korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina,

3. za potrebe dokazivanja ispunjenja nacionalnog cilja stavljanja biogoriva na tržište i ispunjenje obveze obveznika stavljanja na tržište biogoriva, energija biogoriva proizvedenih iz otpada, ostataka, neprehrambenih celuloznih i lignoceluloznih sirovina uračunava se dvostruko u odnosu na biogoriva proizvedena iz drugih sirovina, dok se električna energija iz obnovljivih izvora utrošena u električnim cestovnim vozilima uračunava kao 2,5 puta utrošene energije,

4. ne uzima se u obzir ona količina dizelskog goriva ili motornog benzina koju pojedini distributer stavlja na tržište radi punjenja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata, u skladu s posebnim zakonom koji uređuje tržište nafte i naftnih derivata, niti ona količina dizelskog goriva ili motornog benzina koju stavlja na tržište za obrambene potrebe Hrvatske vojske ili za namjene u skladu s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske.«

Članak 7.

Naslov iznad članka 9. i članak 9. brišu se.

Članak 8.

U članku 10. stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Izvješće koje će sadržavati podatke iz stavka 3. ovoga članka za dvogodišnje razdoblje, Republika Hrvatska dostavlja Europskoj komisiji, svake dvije godine.«

Članak 9.

U članku 11. stavku 1. iza riječi: »u skladu s« riječi: »Nacionalnim programom i« brišu se.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Program županije i velikog grada predlaže izvršno tijelo, a donosi predstavničko tijelo županije i velikog grada. Županija i veliki grad su dužni do kraja prosinca tekuće godine dostaviti Program županije i velikog grada Ministarstvu koji će važiti tri godine.«

Članak 10.

Naslov iznad članka 12. i članak 12. brišu se.

Članak 11.

U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Predstavničko tijelo županije i velikog grada usvaja godišnje izvješće o provedbi programa županije i velikog grada koje podnosi izvršno tijelo županije i velikog grada do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.«

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži analizu ostvarenja ciljeva u prethodnoj godini na području županije i velikog grada i prijedloge mjera za tekuću godinu, a u slučaju znatnijih odstupanja od planiranih ciljeva i prijedlog izmjena i dopuna programa županije i velikog grada.«

Članak 12.

Članak 14. mijenja se i glasi:

»(1) Program obveznika stavljanja biogoriva na tržište je planski dokument obveznika stavljanja biogoriva na tržište koji se donosi za razdoblje od tri godine u skladu s Nacionalnim akcijskim planom, (u daljnjem tekstu: program obveznika) koji sadrži sljedeće podatke:

1. predviđene godišnje količine i vrste goriva koje namjerava staviti na tržište,

2. predviđene godišnje količine biogoriva i vrste biogoriva, iz domaće proizvodnje i/ili uvoza koje namjerava staviti na tržište,

3. prosječni godišnji udio biogoriva u pojedinoj vrsti goriva koje namjerava staviti na tržište,

4. druge podatke o distribuciji biogoriva.

(2) Obveznik stavljanja biogoriva na tržište je dužan do kraja listopada tekuće godine dostaviti Ministarstvu program obveznika koji će važiti tri godine. Program se dostavlja Ministarstvu u elektroničkom ili pisanom obliku na obrascu propisanom pravilnikom o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu.«

Članak 13.

Iza članka 14. dodaje se članak 14.a i naslov iznad njega koji glase:

»Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu

Članak 14.a

(1) Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu, koji donosi ministar, propisuje način izrade programa i plana obveznika stavljanja biogoriva na tržište, vođenja registra obveznika stavljanja biogoriva na tržište, vođenja evidencija o stavljanju biogoriva na tržište, izrade izvješća obveznika stavljanja biogoriva na tržište i odgovarajuće obrasce, vođenja registra korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru, vođenja evidencija korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru o korištenju biogoriva u prijevozu, izrade izvješća korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru o korištenju biogoriva u prijevozu te odgovarajuće obrasce i druge uvjete o načinu primjene mjera za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se i metodologija za izračun udjela energije iz obnovljivih izvora u prijevozu koja služi za utvrđivanje ispunjenja nacionalnog cilja stavljanja na tržište biogoriva.«

Članak 14.

U članku 15. stavku 1. točki 2. iza riječi: »tržište« dodaju se riječi: »iz domaće proizvodnje i/ili uvoza.«

Članak 15.

U članku 16. stavku 1. točki 1. riječi: »Nacionalni program i« brišu se.

U točki 2. riječi: »Nacionalnog programa i« brišu se.

U točki 3. riječi: »Nacionalnog programa i« brišu se.

Članak 16.

U članku 17. i naslovu iznad njega riječ: »Mehanizmi« zamjenjuje se riječju: »Sustavi«.

Članak 17.

Iza članka 17. dodaje se članak 17.a i naslov iznad njega koji glase:

»Zahtjev održivosti

Članak 17.a

(1) Proizvodnja i korištenje biogoriva moraju biti u skladu s ciljevima održivog razvoja i ispunjavati zahtjev održivosti.

(2) Zahtjev održivosti obuhvaća zahtjev za:

1. zaštitu zemljišta važnog za očuvanje biološke raznolikosti,

2. zaštitu zemljišta s velikom zalihom ugljika,

3. zaštitu tresetišta,

4. održivo upravljanje u uzgoju poljoprivrednih sirovina za proizvodnju biogoriva,

5. smanjenje emisija stakleničkih plinova u odnosu na emisije koje nastaju korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina.

(3) Ispunjenje zahtjeva održivosti je uvjet za priznavanje energije biogoriva za ispunjenje nacionalnog cilja stavljanja biogoriva na tržište, obveze stavljanja biogoriva na tržište i uvjet za ostvarivanje prava na isplatu poticaja za proizvodnju biogoriva u Republici Hrvatskoj neovisno o tome jesu li sirovine uzgojene u Republici Hrvatskoj ili su uvezene.

(4) Biogoriva proizvedena iz otpada i ostataka, osim ostataka iz poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva, moraju ispuniti samo zahtjev koji se odnosi na smanjenje emisije stakleničkih plinova u odnosu na emisiju koja nastaje korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina.

(5) Način, uvjeti i rok primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva te metodologija za izračun smanjenja emisija stakleničkih plinova u odnosu na emisije koje nastaju korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina, propisuju se pravilnikom koji donosi ministar, u suradnji s ministrom nadležnim za zaštitu okoliša, ministrom nadležnim za zaštitu prirode, ministrom nadležnim za poljoprivredu i ministrom nadležnim za šumarstvo.«

Članak 18.

U članku 18. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Naknada za poticanje proizvodnje biogoriva je namjenska naknada koju prikuplja Operator tržišta za isplatu novčanih poticaja povlaštenom proizvođaču.«

Stavak 5. mijenja se i glasi:

»(5) Obveznik plaćanja naknade za poticanje proizvodnje biogoriva sam obračunava i plaća naknadu za poticanje proizvodnje biogoriva u roku od 30 dana od dana stavljanja na tržište dizelskog goriva ili motornog benzina za pogon motornih vozila ili brodova. Na sva ostala pitanja nastanka obveze plaćanja naknade za poticanje proizvodnje, rokova za uplatu, nadzora obračunavanja i plaćanja naknade te vođenja evidencija, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe posebnog zakona koji uređuje trošarine, a glede naplate naknade, žalbenog postupka, prekršaja i zastare primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona.«

Članak 19.

Članak 19. mijenja se i glasi:

»(1) Proizvodnja biogoriva potiče se isplatom novčanih sredstava povlaštenom proizvođaču po količini biogoriva proizvedenog i stavljenog na tržište Republike Hrvatske putem obveznika stavljanja biogoriva na tržište ili krajnjeg korisnika, uz uvjet da prodajna cijena biogoriva, bez poreza i obveznih naknada, ne prelazi najvišu razinu prodajne cijene biogoriva i uvjet da biogoriva ispunjavaju zahtjev održivosti propisan ovim Zakonom.

(2) Poticanje proizvodnje biogoriva provodi se u skladu s nacionalnim akcijskim planom, uredbom o poticanju proizvodnje biogoriva za prijevoz, pravilnikom o načinu i uvjetima primjene kriterija održivost u proizvodnji i korištenju biogoriva za prijevoz i pravilnikom o uvjetima i postupku za ostvarivanje poticaja za proizvodnju biogoriva za prijevoz.

(3) Jedinični iznos novčanog poticaja za proizvodnju biogoriva određuje se na temelju razlike između tržišne cijene fosilnog goriva u odnosu na cijenu biogoriva na referentnom međunarodnom tržištu i uvećano za opravdanu razliku domaćeg proizvodnog troška i cijene biogoriva na referentnom međunarodnom tržištu.

(4) Domaći proizvodni trošak biogoriva izračunava se na temelju cijene sirovine na tržištu Republike Hrvatske, cijene prerade te sirovine u biogorivo, cijene prijevoza, skladištenja i drugih troškova, a prema uredbi o poticanju proizvodnje biogoriva za prijevoz.

(5) Jedinični iznos novčanog poticaja za proizvodnju pojedine vrste biogoriva izražen u kn/l propisuje Vlada odlukom na prijedlog Ministarstva do kraja listopada tekuće godine za sljedeću godinu.

(6) Najviša razina prodajne cijene biogoriva je prodajna cijena biogoriva koju utvrđuje i objavljuje Ministarstvo na temelju prosječne srednje vrijednosti kotacija dizelskog goriva ili motornog benzina na referentnom međunarodnom tržištu, a izračunava se prema metodologiji propisanoj u uredbi iz stavka 4. ovoga članka.

(7) Najvišu razinu prodajne cijene biogoriva Ministarstvo objavljuje na dan obračuna prodajnih cijena biogoriva na internetskoj stranici Ministarstva.

(8) Uredbom iz stavka 4. ovoga članka detaljno se propisuju ostali elementi, način, prava, obveze i uvjeti za određivanje te isplatu novčanih poticaja za proizvodnju biogoriva.

(9) Uredbu iz stavka 4. ovoga članka donosi Vlada na prijedlog Ministarstva, u suradnji s ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša, ministarstvom nadležnim za zaštitu prirode, ministarstvom nadležnim za poljoprivredu, ministarstvom nadležnim za šumarstvo, ministarstvom nadležnim za promet i ministarstvom nadležnim za financije.

(10) Pravilnikom o uvjetima i postupku za ostvarivanje poticaja za proizvodnju biogoriva za prijevoz propisuju se ostali uvjeti i postupak za ostvarivanje prava na novčani poticaj, uključujući dokumentaciju za dokazivanje ispunjavanja uvjeta za ostvarivanje prava na poticaj, uvjete i postupak vraćanja novčanih sredstava poticaja, ovlasti, obveze i odgovornosti Operatora tržišta u sustavu poticaja za proizvodnju biogoriva, način vođenja registra povlaštenih proizvođača biogoriva.

(11) Pravilnik iz stavka 10. ovoga članka donosi ministar, u suradnji s ministrom nadležnim za zaštitu okoliša, ministrom nadležnim za poljoprivredu, ministrom nadležnim za šumarstvo, ministrom nadležnim za promet i ministrom nadležnim za financije.«

Članak 20.

Članak 20. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Uredbom o poticanju proizvodnje biogoriva za prijevoz Vlada može utvrditi i druga biogoriva čija se proizvodnja potiče i odrediti način poticanja.«

Članak 21.

Članak 21. mijenja se i glasi:

»(1) Minimalna poticana količina biogoriva je najmanja količina proizvodnje pojedine vrste biogoriva za koju se povlaštenom proizvođaču u proizvodnoj godini isplaćuje novčani poticaj, a iznosi 1 TJ. Za preračunavanje minimalne poticane količine u litre koriste se vrijednosti za energijski sadržaj pojedine vrste biogoriva po jedinici volumena propisan pravilnikom o utvrđivanju prosječnih energijskih vrijednosti goriva izražen u MJ/l.

(2) Maksimalna poticana količina biogoriva je najveća godišnja ukupna količina proizvodnje pojedinog biogoriva za koju se povlaštenim proizvođačima u proizvodnoj godini isplaćuje novčani poticaj. Maksimalna poticana količina biogoriva za pojedinu godinu jednaka je nacionalnom cilju stavljanja biogoriva na tržište u proizvodnoj godini. Za preračunavanje maksimalne poticane količine u litre koriste se vrijednosti za energijski sadržaj pojedine vrste biogoriva po jedinici volumena propisan pravilnikom o utvrđivanju prosječnih energijskih vrijednosti goriva izražen u MJ/l.«

Članak 22.

Članak 22. mijenja se i glasi:

»(1) Zahtjev za isplatu novčanog poticaja za proizvodnju biogoriva podnosi se Operatoru tržišta u skladu s pravilnikom o uvjetima i postupku za ostvarivanje poticaja za proizvodnju biogoriva za prijevoz. Kontrolu ispravnosti zahtjeva provodi Operator tržišta.

(2) Operator tržišta odobrava zahtjev za isplatu novčanog poticaja odlukom koja nije upravni akt. Protiv odluke kojom se odbija zahtjev za isplatu novčanog poticaja podnositelj zahtjeva može podnijeti žalbu Ministarstvu u roku od 15 dana od zaprimanja odluke. Protiv odluke Ministarstva žalba nije dopuštena, ali stranka može pokrenuti upravni spor.

(3) Proizvođač biogoriva koji je tijekom godine započeo proizvodnju biogoriva ostvaruje pravo na poticaj tek kada stavi i isporuči na tržište Republike Hrvatske minimalnu poticanu količinu biogoriva utvrđenu za prethodnu godinu.

(4) Povlašteni proizvođač dužan je vratiti novčana sredstva poticaja na zahtjev Operatora tržišta u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom kontrole zahtjeva za isplatu ili isplate i/ili izvršnosti rješenja nadležnog inspektora o vraćanju novčanog poticaja u slučaju izvoza biogoriva za čiju proizvodnju je povlašteni proizvođač primio poticaj ili kad je ostvario pravo na poticaj protivno zakonu ili provedbenim propisima. Sredstva poticaja se vraćaju na račun Operatora tržišta.

(5) Povlašteni proizvođač je dužan čuvati isprave na temelju kojih je ostvario pravo na poticaj za proizvodnju biogoriva za prijevoz četiri godine od dana isplate novčanog poticaja.

(6) Ministarstvo ustrojava i vodi registar povlaštenih proizvođača radi upravljanja sustavom poticaja.«

Članak 23.

Članak 23. mijenja se i glasi:

»(1) Obveznik stavljanja biogoriva na tržište dužan je tijekom kalendarske godine staviti na tržište onu količinu biogoriva čija energijska vrijednost odgovara njegovoj obvezi stavljanja biogoriva na tržište utvrđenoj primjenom metodologije propisane pravilnikom o mjerama za poticanje proizvodnje korištenja biogoriva u prijevozu.

(2) Obveza stavljanja biogoriva na tržište iz stavka 1. ovoga članka može se osigurati miješanjem biogoriva s dizelskim gorivom ili motornim benzinom ili stavljanjem čistog biogoriva na tržište, u skladu sa zahtjevom održivosti propisanim ovim Zakonom i zahtjevom za kakvoću goriva propisanim posebnim propisom.

(3) Obveznik stavljanja biogoriva na tržište ovlašten je po cijeni koja ne prelazi najvišu razinu prodajne cijene biogoriva koju utvrđuje i objavljuje Ministarstvo kupiti samo onu količinu biogoriva koja mu je potrebna za ispunjenje njegove obveze stavljanja biogoriva na tržište.

(4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka može se prenijeti na treće osobe pisanim ugovorom. Ugovor će sadržavati podatke o vrsti i količini biogoriva za koja se treća osoba obvezala da će je staviti na tržište, načinu stavljanja na tržište, vremenu ispunjenja obveze i trajanju ugovora.

(5) Ugovor iz stavka 4. ovoga članka se dostavlja Ministarstvu zajedno s obavijesti o prenošenju obveze na treću osobu u elektroničkom i pisanom obliku na obrascu propisanom pravilnikom o mjerama za poticanje proizvodnje korištenja biogoriva u prijevozu.

(6) Ministarstvo će svakom obvezniku stavljanja biogoriva na tržište izdati registarski broj i voditi registar obveznika u elektroničkom obliku u skladu s pravilnikom o mjerama za poticanje proizvodnje korištenja biogoriva u prijevozu.

(7) Obveznik stavljanja biogoriva na tržište i povlašteni proizvođač dužan je poticati korištenje biogoriva u prijevozu objavom informacija o ponudi biogoriva za prijevoz na vlastitoj internetskoj stranici i periodički putem javnih medija.«

Članak 24.

U članku 24. stavku 3. iza riječi: »korištenja biogoriva« dodaju se riječi: »u prijevozu«.

Članak 25.

Članak 27. mijenja se i glasi:

»(1) Ministarstvo utvrđuje ispunjenje obveze stavljanja biogoriva na tržište za prethodnu godinu najkasnije do kraja travnja tekuće godine i obvezniku stavljanja biogoriva na tržište izdaje potvrdu.

(2) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt, a Ministarstvo je donosi na temelju:

1. izvješća obveznika,

2. dokaza o ispunjenju zahtjeva održivosti,

3. izvješća o monitoringu količine biogoriva.

(3) Ako obveznik stavljanja biogoriva na tržište nije ispunio propisanu obvezu, Ministarstvo donosi rješenje kojim utvrđuje količinu biogoriva koju obveznik stavljanja biogoriva na tržište prenosi u tekuću godinu, ako je ispunjen uvjet iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona. Protiv rješenja Ministarstva žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4) Za izračun i utvrđivanje ispunjenja obveze stavljanja na tržište biogoriva uzima se u obzir samo ona energija biogoriva koja ispunjava zahtjev održivosti propisan ovim Zakonom neovisno o tome jesu li sirovine za proizvodnju biogoriva uzgojene u Republici Hrvatskoj ili su uvezene.«

Članak 26.

U članku 28. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ministarstvo utvrđuje ispunjenje obveze stavljanja biogoriva na tržište na temelju podataka iz izvješća o monitoringu količine biogoriva.«

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Obveznik iz stavka 1. ovoga članka stavlja biogorivo na tržište uz uvjet da je prethodno ishodio od Ministarstva potvrdu programa monitoringa količine biogoriva. Potvrda nije upravni akt.«

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Obveznik iz stavka 1. ovoga članka mora osigurati provođenje monitoringa količine biogoriva po programu koji je Ministarstvo potvrdilo. Potvrda Ministarstva vrijedi do izdavanja nove potvrde koja se izdaje na zahtjev obveznika ili po službenoj dužnosti, u slučaju izmjene propisanih uvjeta o umješavanju biogoriva u dizelsko gorivo ili motorni benzin.«

Članak 27.

U članku 29. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ukoliko je obveznik stavljanja biogoriva na tržište u dvije kalendarske godine uzastopno propustio staviti na tržište propisanu količinu biogoriva, dužan je platiti posebnu novčanu naknadu za okoliš, po načelu onečišćivač plaća, radi nestavljanja biogoriva na tržište.«

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Posebna naknada za okoliš koju je dužan platiti obveznik stavljanja biogoriva na tržište određuje se rješenjem Ministarstva, a plaća se u korist Fonda. Protiv rješenja Ministarstva žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.«

U stavku 5. riječi: »stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »stavka 4.«

Članak 28.

Članak 30. mijenja se i glasi:

»(1) Korisnik goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru, dužan je osigurati da u pojedinoj godini najmanje 70% vozila ili brodova koja su kupljena, unajmljena ili uzeta na lizing, koristi:

1. biogorivo umiješano u dizelsko gorivo ili motorni benzin u udjelu većem od standardnog ili

2. biodizel u obliku čistog biogoriva ili

3. bioplin u obliku čistog biogoriva ili

4. hibridni pogon ili

5. električni pogon ili

6. vodik.

(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na motorna vozila ili brodove kod kojih, zbog tehničkih karakteristika ili posebne namjene, biogoriva ne mogu biti pogonsko gorivo niti na korisnike goriva koji u pojedinoj godini kupuju, unajmljuju ili uzimaju na lizing samo jedno vozilo.

(3) Obveznik stavljanja biogoriva na tržište dužan je osigurati da korisnik goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru može na benzinskoj postaji na autocesti, državnoj cesti, županijskoj cesti i lokalnoj cesti na području grada nabaviti biogorivo umiješano u dizelsko gorivo ili motorni benzin u udjelu većem od standardnog ili biodizel u obliku čistog biogoriva.

(4) Obveza iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se na benzinske postaje izgrađene prije stupanja na snagu ovoga Zakona, niti na benzinske postaje za koje je pravomoćnim aktom o građenju dopuštena izgradnja u skladu s propisima o građenju.

(5) Na zahtjev korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru, obveznik stavljanja biogoriva na tržište dužan je osigurati isporuku biogoriva umiješanog u dizelsko gorivo ili motorni benzin u udjelu većem od standardnog ili biodizel u obliku čistog biogoriva, do mjesta prodaje kupcu, korisniku goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru koje mora biti opremljeno za preuzimanje biogoriva u skladu s propisima o zapaljivim tekućinama i plinovima.«

Članak 29.

Članak 31. mijenja se i glasi:

»(1) Ispunjenje obveze korištenja biogoriva iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona dokazuje se na temelju evidencije koju je dužan voditi korisnik goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru za pojedinu godinu u skladu s pravilnikom o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu.

(2) Korisnik goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru dužan je podnijeti prijavu za upis u registar korisnika goriva u skladu s pravilnikom o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu.

(3) Ministarstvo će svakom korisniku goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru izdati registarski broj i voditi registar korisnika goriva u javnom prijevozu i javnog sektora u elektroničkom obliku na propisani način.

(4) Korisnik goriva u javnom prijevozu i javni sektor izrađuje na temelju vlastite evidencije izvješće o ispunjenju obveze koja sadrži podatke i analizu ispunjenja obveze korištenja biogoriva u prethodnoj godini i buduće mjere (u daljnjem tekstu: Izvješće korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru).

(5) Izvješće iz stavka. 4. ovoga članka podnosi se Ministarstvu do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Izvješće se dostavlja Ministarstvu u propisanom elektroničkom obliku i na pisanom obrascu.«

Članak 30.

U članku 32. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavljaju inspektori u skladu s nadležnostima koje proizlaze iz propisa o ustrojstvu i djelokrugu rada središnjih tijela državne uprave te drugih propisa koji određuju njihovu nadležnost.«

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Ako nadležni inspektor pri obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnosti i nedostatke, ovlašten je donijeti rješenje kojim će odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje.«

Stavak 4. točke 3., 5., 9. i 10. mijenjaju se i glase:

»3. narediti povlaštenom proizvođaču vraćanje novčanih sredstava poticaja (članak 22. stavak 4.),

5. narediti obvezniku stavljanja biogoriva na tržište i povlaštenom proizvođaču da objavi informacije o ponudi biogoriva za prijevoz (članak 23. stavak 7.),

9. narediti korisniku goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru vođenje evidencije o ispunjenju obveze korištenja biogoriva (članak 31. stavak 1.),

10. narediti korisniku goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru dostavljanje izvješća Ministarstvu o ispunjenju obveze korištenja biogoriva (članak 31. stavak 5.).«

Članak 31.

U članku 33. stavku 1. riječ: »ako« zamjenjuje se riječju: »kad«.

Točka 4. mijenja se i glasi:

»4. ne potiče korištenje biogoriva u prijevozu objavom informacija o ponudi biogoriva za prijevoz na način kako to određuje članak 23. stavak 7. ovoga Zakona«.

Članak 32.

Članak 35. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna i fizička osoba povlašteni proizvođač kad:

1. ostvari pravo na poticaj, suprotno članku 22. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,

2. ne čuva isprave na temelju kojih je ostvario pravo na poticaj, suprotno članku 22. stavku 5. ovoga Zakona,

3. ne vrati novčana sredstva poticaja, suprotno članku 22. stavku 4. ovoga Zakona,

4. ne potiče korištenje biogoriva u prijevozu objavom informacija o ponudi biogoriva za prijevoz na način kako to određuje članak 23. stavak 7. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba povlaštenog proizvođača za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 33.

Članak 36. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna i fizička osoba korisnik goriva u javnom prijevozu ako ne dostavi Ministarstvu izviješće o ispunjavanju obveze u vezi s korištenjem biogoriva u roku određenom u članku 31. stavku 5. ovoga Zakona.«

Članak 34.

Članak 37. briše se.

Članak 35.

(1) Uredba o kakvoći biogoriva (»Narodne novine«, br. 141/05.) ostaje na snazi osim odredbi članka 14. do 17. koje prestaju važiti 31. prosinca 2010. godine.

(2) Ministar donosi provedbene propise iz članka 8. stavka 2., članka 14.a stavka 1., članka 17.a i članka 19. stavka 10. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Vlada donosi uredbu iz članka 19. stavka 4. i članka 29. stavka 2. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Vlada donosi Nacionalni akcijski plan iz članka 7. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(5) Županija i veliki grad donose Program županije i velikog grada iz članka 11. u roku od dvanaest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stupanje na snagu

Članak 36.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredaba članka 31. stavka 2., 4. i 5. i članka 29. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. siječnja 2013.

Klasa: 310-05/10-01/02

Zagreb, 15. prosinca 2010.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić, v. r.

 

 

Copyright © Ante Borić