NN 124/2000 (11.12.2000.)

 

ODBOR ZA USTAV, POSLOVNIK I POLITIČKI SUSTAV ZASTUPNIČKOG DOMA HRVATSKOGA SABORA

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora na teme­lju svoje nadležnosti iz članka 57. Poslovnika Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora, na sjednici 4. prosinca 2000. godine utvrdio je pročišćeni tekst Ustava Repub­like Hrvatske.

Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske obuhvaća Ustav Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst) te Promjenu Ustava Republike Hrvatske objav­ljenu u »Narodnim novinama« broj 113/2000. u kojima je naznačeno vrijeme ­njihova stupa­nja na snagu.

Klasa: 012-02/00-01/02 Zagreb, 4. prosinca 2000.

Predsjednik Odbora za ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora mr. sc. Mato Arlović, v. r.

 

 

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE  

(pročišćeni tekst)

 

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajući tisuć­ljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbiva­nja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvara­nju hrvatskih kneževina u VII. sto­ljeću;

– u sred­njovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj uteme­ljenoj u IX. sto­ljeću;

– u Kra­ljevstvu Hrvata uspostav­ljenome u X. sto­ljeću;

– u održa­nju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko- -ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kra­lja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zak­ljučcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kra­ljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na teme­lju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređe­nju odnosa između Kra­ljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kra­ljevine Ugarske na teme­lju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskida­nju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupa­nju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadaš­njem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u či­njenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedi­nje­nju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kra­ljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kra­ljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnov­ljena hrvatska državna samobitnost u Kra­ljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi teme­lja državne suverenosti u razdob­lju drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglaše­nju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zema­ljskog antifašističkog vije­ća narodnog oslobođe­nja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Soci­jalističke Republike Hrvatske (1963.–1990.).

Na povijesnoj prekretnici odbaciva­nja komunističkoga sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod, na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom vo­ljom potvrdio svoju tisućgodiš­nju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvat­ske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeći od iznesenih povijesnih či­njenica, te opće­prihva­će­nih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedje­ljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređe­nje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uk­ljučujući i neokr­njeno pravo na odcjep­lje­nje i udruživa­nje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabil­nost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanov­ljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih ma­njina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Ma­džara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su ­njezini držav­ljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvariva­nje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zema­lja slobodnoga svije­ta.

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu vo­lju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i držav­ljanina, te promiče ­njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno bla­go­sta­nje.

II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedje­ljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih držav­ljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučiva­njem.

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedje­ljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad ­njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutraš­njim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u pod­morju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.

Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:

– o uređiva­nju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;

– o očuva­nju prirodnog i kulturnog bogatstva i korište­nju ­njime;

– o udruživa­nju u saveze s drugim državama.

Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz ­njih istupa.

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštiva­nje prava čo­vjeka, nepovredivost vlasništva, očuva­nje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najvi­še su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i teme­lj za tu­mače­nje Ustava.

Članak 4.

U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu.

Načelo diobe vlasti uk­ljučuje oblike međusobne surad­nje i uzajamne provjere nosite­lja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 6.

Osniva­nje političkih stranaka je slobodno.

Unutar­nje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno teme­ljnim ustavnim demokratskim načelima.

Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine.

Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelova­njem smjeraju podriva­nju slobodnoga demokrat­skoga poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

Zakonom se uređuje položaj i financira­nje političkih stranaka.

Članak 7.

Oružane snage Republike Hrvatske štite ­njezin suverenitet i neovisnost te brane ­njenu teritorijalnu cjelovitost.

Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći ­njezine granice ili djelovati preko ­njezinih granica samo na teme­lju prethodne odluke Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora.

Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske u sklopu vježbi u okviru međunarodnih obrambenih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na teme­lju međunarodnih ugovora te radi pruža­nja humanitarne pomoći i bez prethodne odluke Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora.

U slučajevima predviđenim u člancima 17. i 101. Ustava, oružane se snage mogu, ako to zahtijeva narav pogibe­lji, koristiti kao pomoć policiji i drugim državnim tijelima.

Obrambeno ustrojstvo, zapovijeda­nje, uprav­lja­nje i demo­krat­ski nadzor nad oružanim snagama Republike Hrvatske uređuje se Ustavom i zakonom.

Članak 8.

Granice se Republike Hrvatske mogu mije­njati samo odlu­kom Hrvatskoga sabora.

Članak 9.

Hrvatsko držav­ljanstvo, ­nje­govo stjeca­nje i prestanak uređuje se zakonom.

Držav­ljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti držav­ljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi.

Članak 10.

Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih držav­ljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče ­njihove veze s domovinom.

Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.

Članak 11.

Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrenih) po­lja.

Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.

Himna je Republike Hrvatske »Lijepa naša domovino«.

Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih zname­nja uređuje se zakonom.

Članak 12.

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

Članak 13.

Glavni je grad Republike Hrvatske Zagreb.

Zakonom se uređuje položaj, djelokrug i ustroj glavnoga grada Zagreba.

III. TEMELJNE SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA

1. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 14.

Svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o ­­­nje­govoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjere­­­nju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođe­­­nju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 15.

U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih ma­­­njina.

Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih ma­­­njina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donoše­­­nje organskih zakona.

Zakonom se može, pored opće­ga biračkog prava, pripadnicima nacionalnih ma­­­njina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.

Pripadnicima svih nacionalnih ma­­­njina jamči se sloboda izražava­­­nja nacionalne pripadnosti, slobodno služe­­­nje svojim jezi­kom i pismom i kulturna autonomija.

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ­­­ljudi te pravni poredak, javni moral i zdrav­­­lje.

Svako ograniče­­­nje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograniče­­­njem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 17.

U doba ratnog sta­­­nja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade, i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opse­g ograniče­­­nja mora biti primjeren naravi pogibe­­­lji, a za pos­­­ljedicu ne može imati nejednakost građana s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani muče­­­nja, surovog ili ponižavajuće­g postupa­­­nja ili kaž­­­njava­­­nja, o pravnoj određenosti kaž­­­njivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

Članak 18.

Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stup­­­nja pred sudom ili drugim ovlaš­tenim tijelom.

Pravo na žalbu može biti iznimno isk­­­ljučeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.

Članak 19.

Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti uteme­­­ljeni na zakonu.

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Članak 20.

Tko se ogriješi o odredbe Ustava o teme­­­ljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

Članak 21.

Svako ­­­ljudsko biće ima pravo na život.

U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.

Članak 22.

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.

Članak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostav­­­lja­­­nja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

Zabra­­­njen je prisilni i obvezatni rad.

Članak 24.

Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu uteme­­­ljenog naloga. Takav nalog mora biti pro­čitan i uručen uhićeniku prilikom oduzima­­­nja slobode.

Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sum­­­nja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom. Uhićena osoba mora odmah na način ­­­njoj razum­­­ljiv biti obaviještena o razlozima uhiće­­­nja, te o svojim pravima utvrđenima zakonom.

Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti liše­­­nja slobode.

Članak 25.

Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati ­­­nje­govo dostojanstvo.

Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.

Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.

Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.

Članak 26.

Svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Članak 27.

Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava građanima pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.

Članak 28.

Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi kriv­­­nja.

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanov­­­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o ­­­nje­govim pravima i obvezama, ili o sum­­­nji ili optužbi zbog kaž­­­njivog djela.

U slučaju sum­­­nje ili optužbe zbog kaž­­­njivog djela osum­­­njičenik, okriv­­­ljenik ili optuženik ima pravo:

– da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv ­­­nje­ga i o dokazima koji ga terete,

– da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane,

– na branite­­­lja i nesmetano uspostav­­­lja­­­nje veze s branite­­­ljem, i s tim pravom mora biti upoznat,

– da se brani sam ili uz branite­­­lja po vlastitom izboru, a ako nema dovo­­­ljno sredstava da plati branite­­­lja, ima pravo na besplatnog branite­­­lja pod uvjetima propisanim zakonom,

– da mu se sudi u ­­­nje­govoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu,

– da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitiva­­­nje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,

– na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotreb­­­ljava na sudu.

Osum­­­njičenik, okriv­­­ljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna kriv­­­nju.

Dokazi pribav­­­ljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.

Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužite­­­lja.

Članak 30.

Kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za pos­­­ljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjeca­­­nja na određeno vrijeme nekih prava na obav­­­lja­­­nje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

Članak 31.

Nitko ne može biti kaž­­­njen za djelo koje prije ne­go je poči­­­njeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon poči­­­njenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.

Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom.

Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim ugovorom, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 32.

Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvat­ske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.

Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.

Pravo kreta­­­nja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u ­­­nju i izlaska iz ­­­nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdrav­­­lja, prava i sloboda drugih.

Članak 33.

Strani držav­­­ljanin i osobe bez držav­­­ljanstva mogu dobiti uto­čište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progo­­­njeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne teme­­­ljnim načelima međunarodnog prava.

Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvat­ske ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom.

Članak 34.

Dom je nepovrediv.

Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom uteme­­­ljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.

Pravo je stanara da on ili ­­­nje­gov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.

U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držate­­­lja stana ući u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvrše­­­nja naloga o uhiće­­­nju ili radi hvata­­­nja počinite­­­lja kaznenog djela odnosno otkla­­­nja­­­nja ozbi­­­ljne opasnosti po život i zdrav­­­lje ­­­ljudi ili imovinu veće­g opse­ga.

Pretraga radi pronalaže­­­nja ili osigura­­­nja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinite­­­lja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.

Članak 35.

Svakom se čovjeku i građaninu jamči štova­­­nje i pravna zašti­ta ­­­nje­gova osobnog i obite­­­ljskog života, dostojanstva, ugleda i ča­sti.

Članak 36.

Sloboda i tajnost dopisiva­­­nja i svih drugih oblika opće­­­nja zajamčena je i nepovrediva.

Samo se zakonom mogu propisati ograniče­­­nja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.

Članak 37.

Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikup­­­ljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.

Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelova­­­njem informatičkih sustava u državi.

Zabra­­­njena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi ­­njihovoga prikup­­­lja­­­nja.

Članak 38.

Jamči se sloboda miš­­­lje­­­nja i izražava­­­nja misli.

Sloboda izražava­­­nja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćava­­­nja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osniva­­­nje svih ustanova javnog priopćava­­­nja.

Zabra­­­njuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještava­­­nja i pristupa informaciji.

Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

Članak 39.

Zabra­­­njeno je i kaž­­­njivo svako poziva­­­nje ili potica­­­nje na rat ili uporabu nasi­­­lja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrž­­­nju ili bilo koji oblik nesnoš­­­ljivosti.

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitova­­­nje vjere ili drugog uvjere­­­nja.

Članak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obav­­­ljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te uprav­­­ljati ­­­njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Članak 42.

Svim se građanima priznaje pravo na javno okup­­­lja­­­nje i mirni prosvjed.

Članak 43.

Građanima se jamči pravo na slobodno udruživa­­­nje radi zaštite ­­­njihovih probitaka ili zauzima­­­nje za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjere­­­nja i ci­­­ljeve. Radi toga građani mogu slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uk­­­ljučivati se u ­­­njih ili iz ­­­njih istupati.

Pravo slobodnog udruživa­­­nja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožava­­­nja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Članak 44.

Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obav­­­lja­­­nju javnih poslova i biti prim­­­ljen u javne službe.

Članak 45.

Biračko pravo, opće i jednako, imaju svi hrvatski držav­ljani s navršenih 18 godina. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasova­njem.

U izborima za Zastupnički dom Sabora i Predsjednika Re­pub­like ostvariva­nje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim držav­ljanima koji se u doba izbora zateknu izvan ­njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.

Članak 46.

Svaki građanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na ­njih odgovor.

Članak 47.

Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih građana.

Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obav­lja­nju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispu­njavati druge dužnosti određene zakonom.

3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava

Članak 48.

Jamči se pravo vlasništva.

Vlasništvo obvezuje. Nosite­lji vlasničkog prava i ­njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.

Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete odre­đene zakonom.

Jamči se pravo nas­ljeđiva­nja.

Članak 49.

Poduzetnička i tržišna sloboda teme­lj su gospodarskog ustro­ja Republike Hrvatske.

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabra­njeni su monopoli.

Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagosta­nje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.

Prava stečena ulaga­njem kapitala ne mogu se uma­njiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznoše­nje dobiti i uloženog kapitala.

Članak 50.

Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno og­ra­ni­čiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvat­ske, prirode, ­ljudskog okoliša i zdrav­lja ­ljudi.

Članak 51.

Svatko je dužan sudjelovati u podmire­nju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

Porezni se sustav teme­lji na načelima jednakosti i pravednosti.

Članak 52.

More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zem­ljište, šume, bi­ljni i životi­njski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog znače­nja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju ­njezinu osobitu zaštitu.

Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotreb­ljavati i iskorištavati ovlaštenici pra­va na ­njima i vlasnici, te naknada za ograniče­nja kojima su podvrgnuti.

Članak 53.

Hrvatska narodna banka je središ­nja banka Republike Hrvat­ske.

Položaj, prava i dužnosti Hrvatske narodne banke uređuju se zakonom.

Hrvatska narodna banka u svom je radu samostalna i odgovorna Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora.

Članak 54.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

Svatko slobodno bira poziv i zaposle­nje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Članak 55.

Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obite­lji slobodan i dostojan život.

Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.

Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godiš­nji odmor i ovih se prava ne može odreći.

Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlu­čiva­nju u poduzeću.

Članak 56.

Pravo zaposlenih i članova ­njihovih obite­lji na socijalnu sigurnost i socijalno osigura­nje uređuje se zakonom i kolektivnim ugo­vorom.

Prava u svezi s porođajem, materinstvom i ­nje­gom djece ure­đuju se zakonom.

Članak 57.

Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim građanima država osigurava pravo na pomoć za podmire­nje osnovnih životnih potreba.

Posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba i ­nji­hovu uk­ljučiva­nju u društveni život.

Ne može se zabraniti prima­nje humanitarne pomoći iz inozemstva.

Članak 58.

Svakom se građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu.

Članak 59.

Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u ­njih stupati i iz ­njih istupati.

Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u me­đunarodne sindikalne organizacije.

U oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ograničiti sindikalno organizira­nje.

Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u ­njih stupati i iz ­njih istupati.

Članak 60.

Jamči se pravo na štrajk.

U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.

Članak 61.

Obite­lj je pod osobitom zaštitom države.

Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obite­lji uređuju se zakonom.

Članak 62.

Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvariva­nje prava na dostojan život.

Članak 63.

Rodite­lji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

Rodite­lji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skla­dan razvoj ­nje­gove osobnosti.

Tjelesno i duševno ošteće­no i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu ­nje­gu, obrazova­nje i skrb.

Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne rodite­lje.

Država osobitu skrb posvećuje malo­ljetnicima bez rodite­lja i onima za koje se ne brinu rodite­lji.

Članak 64.

Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.

Djeca ne mogu biti prim­ljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisi­ljavana na rad koji štetno utječe na ­njihovo zdrav­lje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti.

Mladež, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.

Članak 65.

Osnovno je školova­nje obvezatno i besplatno.

Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, sred­njoškol­sko i visokoškolsko obrazova­nje u skladu s ­nje­govim sposobnostima.

Članak 66.

Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta.

Članak 67.

Jamči se autonomija sveučilišta.

Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelova­nju, u skladu sa zakonom.

Članak 68.

Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stva­ralaštva.

Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.

Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao du­hovne narodne vrednote.

Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

Članak 69.

Svatko ima pravo na zdrav život.

Država osigurava pravo građana na zdrav okoliš.

Građani, državna, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdrav­lja ­ljudi, prirode i ­ljudskog okoliša.

IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI

1. HRVATSKI SABOR

Članak 70.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nosite­lj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski sabor se sastoji od Zastupničkog doma i Županijskog doma.

Članak 71.

Zastupnički dom ima najma­nje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na teme­lju opće­g i jednakoga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasova­njem.

Županijski dom ima najviše 65 zastupnika koji se, u skladu sa zakonom, biraju neposredno tajnim glasova­njem u županijama i gradovima s položajem županija.

Članak 72.

Zastupnici se u domove Hrvatskoga sabora biraju na vrijeme od četiri godine.

Nitko ne može istodobno biti zastupnikom u Zastupničkom domu i Županijskom domu.

Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u domove Sabora.

Članak 73.

Izbori se za zastupnike u domove Hrvatskoga sabora održa­vaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspušta­nja domova Sabora.

Prvo zasjeda­nje domova Hrvatskoga sabora održava se naj­kasnije 20 dana nakon provedenih izbora.

Pojedini dom Sabora konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika tog doma.

Članak 74.

Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat.

Zastupnici u Saboru primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava određena zakonom.

Članak 75.

Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.

Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kaž­njen za izraženo miš­lje­nje ili glasova­nje u Saboru.

Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv ­nje­ga može pokrenuti kazneni postupak bez odobre­nja doma Sabora.

Zastupnik može biti pritvoren bez odobre­nja doma Sabora samo ako je zatečen da vrši kaž­njivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u traja­nju dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika doma Sabora.

Ako dom Sabora nije na okupu, odobre­nje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv ­nje­ga nastavi kazneni postupak daje i o ­nje­govu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo doma, s time što ­nje­govu odluku mora naknadno potvrditi dom Sabora.

Članak 76.

Traja­nje mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju rata ili u slučajevima iz članka 17. i 101. Ustava.

Članak 77.

Zastupnički dom i Županijski dom mogu se raspustiti radi raspisiva­nja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika pojedinog doma.

Predsjednik Republike može sukladno odredbama članka 104. Ustava, raspustiti Zastupnički dom.

Članak 78.

Domovi Hrvatskoga sabora redovito zasjedaju dva puta godiš­nje: prvi put, između 15. siječ­nja i 15. srp­nja i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca.

Domovi Hrvatskoga sabora zasjedaju izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika u domu.

Predsjednik doma može uz prethodno pribav­ljeno miš­lje­nje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati dom na izvanredno zasjeda­nje.

Članak 79.

Zastupnički dom i Županijski dom imaju predsjednika i jednog ili više potpredsjednika.

Predsjednik Zastupničkog doma predsjednik je i Hrvatskoga sabora.

Unutar­nje ustrojstvo i način rada pojedinog doma Sabora uređuje se poslovnikom doma, u skladu s Ustavom.

Poslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika doma.

Članak 80.

Zastupnički dom:

– odlučuje o donoše­nju i promjeni Ustava,

– donosi zakone,

– donosi državni proračun,

– odlučuje o ratu i miru,

– donosi akte kojima izražava politiku Sabora,

– donosi Strate­giju nacionalne sigurnosti i Strate­giju obrane Republike Hrvatske,

– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,

– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,

– raspisuje referendum,

– obav­lja izbore, imenova­nja i razrješe­nja, u skladu s Ustavom i zakonom,

– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nosite­lja javnih dužnosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,

– daje amnestiju za kaznena djela,

– obav­lja druge poslove utvrđene Ustavom.

Članak 81.

Županijski dom:

– predlaže Zastupničkom domu zakone i raspisiva­nje referenduma,

– rasprav­lja i može davati miš­lje­nja o pita­njima koja su u djelo­krugu Zastupničkog doma,

– daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje u postupku donoše­nja i promjene Ustava,

– daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje u slučaje­vima iz članka 7. stavka 2. Ustava,

– obav­lja druge poslove utvrđene Ustavom.

U postupku donoše­nja zakona kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela, ustrojstvo i djelokrug državne uprave te ustrojstvo, djelokrug i financira­nje jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave Županijski dom ravnopravno odlučuje sa Zastupničkim domom. Zakon o kojem Županijski dom i Zastupnički dom ravnopravno odlučuju, smatra se donesenim kad je u oba doma izglasan u istovjetnom tekstu. U slučaju kad Županijski dom ne odluči o zakonu koji je izglasan u Zastupničkom domu ili kad domovi Sabora ne izglasaju zakon u istovjetnom tekstu ili ako se o tekstu zakona ne postigne suglas­nost u roku od 15 dana od dana izglasava­nja, donesen je zakon u tekstu u kojem je izglasan u Zastupničkom domu.

Ako drži da su zakonom koji je donio Zastupnički dom povrijeđena prava jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, osim zakona o kojima Županijski dom ravnopravno odlučuje sa Zastupničkim domom, Županijski dom može u roku od 8 dana od dana izglasava­nja zakona u Zastupničkom domu, uz obrazloženo miš­lje­nje, vratiti zakon na ponovno odlučiva­nje Zastupničkom domu. U tom slučaju Zastupnički dom o donoše­nju zakona odlučuje natpolovičnom većinom svih zastupnika, osim kada Zastupnički dom zakone donosi dvotrećinskom većinom.

Članak 82.

Ako Ustavom nije drugačije određeno, Zastupnički dom i Županijski dom donose odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.

Zastupnici glasuju osobno.

Članak 83.

Zakone (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih ma­njina Zastupnički dom donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvr­đene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (re­gionalne) samouprave Zastupnički dom donosi većinom glasova svih zastupnika.

Odluku iz članka 7. stavka 2. i članka 8. Ustava Zastupnički dom donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Kad o zakonu ravnopravno odlučuje sa Zastupničkim domom, Županijski dom odlučuje po postupku propisanom za Zastupnički dom. Odluku o vraća­nju zakona na ponovno odlučiva­nje Zas­tup­ni­­čkom domu Županijski dom donosi većinom glasova svih zastupnika, a u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka dvotre­ćinskom većinom.

Članak 84.

Sjednice su domova Hrvatskoga sabora javne.

Članak 85.

Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik u Zastupničkom domu, klubovi zastupnika u Zastupničkom domu, radna tijela Zastupničkog doma, Županijski dom i Vlada Republike Hrvatske.

Članak 86.

Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo posta­vljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnička pita­nja.

Najma­nje jedna desetina zastupnika Zastupničkog doma mo­že podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili poje­dinoga ­njezinog člana.

Postav­lja­nje zastupničkih pita­nja i podnoše­nje interpelacije pobliže se uređuju poslovnikom.

Članak 87.

Zastupnički dom može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pita­nju iz svog djelokruga.

Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pita­nju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.

O pita­njima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Zastupnički dom će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

Odluka donesena na referendumu obvezatna je.

O referendumu se donosi zakon.

Članak 88.

Zastupnički dom može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pita­nja iz ­nje­gova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave.

Uredbe na teme­lju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.

Uredbe donesene na teme­lju zakonske ovlasti prestaju vrije­diti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Zastupnički dom ne odluči drukčije.

Članak 89.

Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru.

Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

Članak 90.

Prije ne­go što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objav­ljuju se u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske.

Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupa­nja na snagu moraju biti objav­ljeni na dostupan način u skladu sa zakonom.

Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana ­nje­gove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.

Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelova­nje.

Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelova­nje.

Članak 91.

Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom proračunu.

U zakonu čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti ­njihovi izvori.

Članak 92.

Domovi Hrvatskoga sabora mogu osnivati istražna povjerenstva za svako pita­nje od javnog interesa.

Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.

Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika doma iz reda oporbenih zastupnika.

Članak 93.

Pučki je pravobranite­lj opunomoćenik Hrvatskoga sabora koji štiti ustavna i zakonska prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.

Pučkog pravobranite­lja bira Zastupnički dom na vrijeme od osam godina.

Uvjeti za izbor i razrješe­nje, djelokrug i način rada pučkog pravobranite­lja i ­nje­govih zamjenika uređuju se zakonom.

U okviru institucije pučkog pravobranite­lja osigurat će se zaštita ustavnih i zakonskih prava građana u postupcima koji se vode u Ministarstvu obrane, oružanim snagama i službama sigurnosti, zaštita prava građana pred tijelima lokalne i područne (re­gionalne) samouprave te zaštita prava na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu pred tijelima državne vlasti.

2. PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 94.

Predsjednik Republike Hrvatske predstav­lja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zem­lji i inozemstvu.

Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelova­nje te za stabilnost državne vlasti.

Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Članak 95.

Predsjednik Republike bira se na teme­lju opće­g i jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasova­njem na vrijeme od pet godina.

Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponav­lja nakon 14 dana.

Na ponov­ljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasova­nju dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je s­ljedeći po broju dobivenih glasova.

Izbor Predsjednika Republike obav­lja se najma­nje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.

Prije preuzima­nja dužnosti, Predsjednik Republike pred pred­sjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže svečanu prise­gu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.

Izbor Predsjednika Republike, prise­ga i ­njeno polaga­nje uređuje se zakonom.

Članak 96.

Predsjednik Republike ne može obav­ljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Zastupnički dom Hrvatskoga sabora.

Članak 97.

U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korište­nja godiš­nje­g odmora, Predsjednik Republike može povje­riti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamje­njuje. O pov­rat­ku na dužnost odlučuje Predsjednik Republike.

U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Republike nije u sta­nju odlučiti o povjerava­nju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hr­vat­skoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na teme­lju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade.

U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog pred­sjednika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.

Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni pred­sjednik Republike donosi akt o proglaše­nju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana preuzima­nja dužnosti privremenog Pred­sjednika Republike sukladno stavku 3. ovoga članka.

Članak 98.

Predsjednik Republike:

– raspisuje izbore za domove Hrvatskoga sabora i saziva ih na prvo zasjeda­nje,

– raspisuje referendum u skladu s Ustavom,

– povjerava mandat za sastav­lja­nje Vlade osobi koja, na teme­lju raspodjele zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu i obav­ljenih konzultacija, uživa povjere­nje većine svih zastupnika u Zastupničkom domu,

– daje pomilova­nja,

– dodje­ljuje odlikova­nja i prizna­nja određena zakonom,

– obav­lja druge dužnosti određene Ustavom.

Članak 99.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikova­nju i provođe­nju va­njske politike.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis Pred­sjednika Vlade, odlučuje o osniva­nju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz miš­lje­nje mje­rodavnog odbora Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora, donosi odluku o postav­lja­nju i opozivu šefova diplomatskih misija Re­pub­like Hrvatske u inozemstvu, uz prethodni supotpis Predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.

Članak 100.

Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.

Na teme­lju odluke Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objav­ljuje rat i zak­ljučuje mir.

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis pre­d­­sjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije progla­šeno ratno sta­nje.

Članak 101.

Za vrijeme traja­nja ratnog sta­nja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na teme­lju i u okviru ovlasti koje je dobio od Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora. Ako Zastupnički dom nije u zasjeda­nju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom uređuje sva pita­nja koja zahtijeva ratno sta­nje.

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obav­ljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Repub­like može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz ­nje­gov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.

Predsjednik Republike podnijet će uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora čim se Dom bude mogao sastati.

Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Zastup­nič­kom domu na potvrdu u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ili Zastup­nički dom istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje važiti.

U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka Predsjednik Repub­like ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.

Članak 102.

Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pita­nja.

Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.

Članak 103.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjerava­nju rada sigurnosnih službi.

Imenova­nje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribav­ljeno miš­lje­nje mjerodavnog odbora Zastupničkog doma Hrvat­skoga sabora, supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Članak 104.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis pred­sjednika Vlade, a nakon savjetova­nja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka, može raspustiti Zastupnički dom Hrvatskoga sabora, ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjere­nje, Dom Vladi izglasa nepovjere­nje ili u roku od 120 dana od dana predlaga­nja ne donese državni proračun.

Predsjednik Republike Hrvatske ne može na prijedlog Vlade raspustiti Zastupnički dom dok traje postupak za utvrđiva­nje ­nje­gove odgovornosti za povredu Ustava.

Članak 105.

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obav­lja­nju svojih dužnosti.

Postupak za utvrđiva­nje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Zastupnički dom dvotrećinskom veći­nom svih zastupnika.

O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca.

Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprima­nja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Pred­sjednika Republike za povredu Ustava.

Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi ­nje­govu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.

Članak 106.

Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.

Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv ­nje­ga može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobre­nja Ustavnog suda.

Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobre­nja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u traja­nju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

Članak 107.

Predsjedniku Republike u obav­lja­nju ­nje­govih dužnosti pomažu savjetodavna tijela. Članove tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik Republike. Nisu dopuštena imenova­nja koja su u suprotnosti s načelom diobe vlasti.

Savjetodavni, stručni i drugi poslovi obav­ljaju se u Uredu Predsjednika Republike. Ustrojstvo i djelokrug Ureda uređuje se zakonom i pravilnikom.

3. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 108.

Vlada Republike Hrvatske obav­lja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

Članak 109.

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.

Bez odobre­nja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obav­ljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Članak 110.

Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.

Odmah po sastav­lja­nju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaća­nja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora i zatražiti glasova­nje o povjere­nju.

Vlada stupa na dužnost kad joj povjere­nje iskaže većina svih zastupnika u Zastupničkom domu.

Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prise­gu pred Zastupničkim domom. Tekst prise­ge utvrđuje se zakonom.

Na teme­lju odluke Hrvatskoga sabora o iskaziva­nju povjere­nja Vladi Republike Hrvatske, rješe­nje o imenova­nju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješe­nje o imenova­nju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

Članak 111.

Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaća­nja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.

Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije povjere­nje Zastupničkog doma, Pred­sjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi.

Članak 112.

Ako Vlada ne bude sastav­ljena u skladu s člankom 110. i 111. Ustava, Predsjednik Republike će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Zastupnički dom.

Članak 113.

Vlada Republike Hrvatske:

– predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru,

– predlaže državni proračun i završni račun,

– provodi zakone i druge odluke Sabora,

– donosi uredbe za izvrše­nje zakona,

– vodi va­njsku i unutar­nju politiku,

– usmjerava i nadzire rad državne uprave,

– brine o gospodarskom razvitku zem­lje,

– usmjerava djelova­nje i razvitak javnih službi,

– obav­lja druge poslove određene Ustavom i zakonom.

Članak 114.

Ustrojstvo, način rada, odlučiva­nje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i poslovnikom.

Članak 115.

Vlada je odgovorna Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora.

Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za od­lu­ke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Članak 116.

Na prijedlog najma­nje jedne petine zastupnika u Zastup­ničkomu domu Hrvatskoga sabora može se pokrenuti pita­nje po­vjere­nja predsjedniku Vlade, pojedinomu ­njezinom članu ili Vla­di u cjelini.

Glasova­nje o povjere­nju Vladi može zahtijevati i ­njezin pred­sjednik.

Ne može se rasprav­ljati i glasovati o povjere­nju prije ne­go protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Zastupničkom domu.

Rasprava i glasova­nje o povjere­nju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Zastupničkom domu.

Odluka o nepovjere­nju je donijeta ako je za ­nju glasovala većina od ukupnog broja zastupnika u Zastupničkom domu.

Ako Zastupnički dom odbije prijedlog za izglasava­nje nepo­vjere­nja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.

Ako se izglasa nepovjere­nje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjere­nje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora obavijestit će o tome Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon prim­ljene obavijesti predsjednika Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike će odmah donijeti odluku o raspušta­nju Zastupničkog doma i istovremeno raspisati izbore za taj Dom.

Ako se izglasa nepovjere­nje pojedinomu članu Vlade, pred­sjednik Vlade može umjesto ­nje­ga predložiti drugoga člana Zastupničkom domu da mu izglasa povjere­nje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.

U svim slučajevima kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku postupit će se u skladu sa stavkom 7. ovoga članka.

Članak 117.

Ustrojstvo i poslovi državne uprave i način ­njihovog obav­lja­nja uređuju se zakonom.

Određeni poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

Zakonom i drugim propisima uređuje se status državnih službenika te radno-pravni status namještenika.

4. SUDBENA VLAST

Članak 118.

Sudbenu vlast obav­ljaju sudovi.

Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona.

Članak 119.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz pret­hod­no miš­lje­nje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i mjerodavnog odbora Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Zas­tup­nički dom Hrvatskoga sabora. Predsjednik Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske bira se na četiri godine.

Ustanov­ljava­nje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima uređuje se zakonom.

Članak 120.

Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske.

Javnost se može isk­ljučiti iz cijele rasprave ili ­njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi malo­ljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvoje­njem, ili radi čuva­nja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opse­gu koji je po miš­lje­nju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.

Članak 121.

U suđe­nju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.

Članak 122.

Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.

Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđe­nju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo miš­lje­nje ili glasova­nje pri donoše­nju sudbene odluke, osim ako se ne radi o krše­nju zakona od strane suca.

Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela uči­njenog u obav­lja­nju sudačke dužnosti biti pritvoren bez odobre­nja Državnoga sudbenog vijeća.

Članak 123.

Sudačka dužnost je stalna.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka prigodom prvog stupa­nja na sudačku dužnost suci će se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenova­nja sudac obav­lja svoju dužnost stalno.

Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:

– ako to sam zatraži,

– ako trajno izgubi sposobnost obav­ljati svoju dužnost,

– ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obav­lja­nja sudačke dužnosti,

– ako u skladu sa zakonom, zbog poči­njenoga teškog ste­govnog djela, tako odluči Državno sudbeno vijeće,

– kad navrši sedamdeset godina.

Protiv odluke o razrješe­nju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o ste­govnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odlučuje Ustavni sud na način i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

U slučajevima iz stavka 4. i 5. ovoga članka Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda isk­ljučuje pravo na ustavnu tužbu.

Sudac ne može biti premješten protivno ­nje­govoj vo­lji osim u slučaju ukida­nja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.

Sudac ne može obav­ljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudačkom dužnošću.

Članak 124.

Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o ­njihovoj ste­govnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće.

Državno sudbeno vijeće u postupku imenova­nja i razrješe­nja sudaca dužno je pribaviti miš­lje­nje mjerodavnog odbora Zastup­ni­č­kog doma Hrvatskoga sabora.

Državno sudbeno vijeće ima jedanaest članova koje iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti bira Zastupnički doma Sabora na način i u postupku određenim zakonom. Većina od ukupnog broja članova Državnoga sudbenog vijeća mora biti iz reda sudaca.

Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove Državnoga sudbenog vijeća.

Članovi Državnoga sudbenog vijeća biraju se na vrijeme od četiri godine, s time da članom Državnoga sudbenog vijeća nitko ne može biti više od dva puta uzastopce.

Predsjednika Državnoga sudbenog vijeća bira tajnim glasova­njem većina članova Državnoga sudbenog vijeća na vrijeme od dvi­je godine.

Djelokrug i način rada Državnoga sudbenog vijeća uređuje se zakonom.

5. DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

Članak 125.

Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinite­lja kaznenih i drugih kaž­njivih djela, poduzimati pravne rad­nje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona.

Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje na vrijeme od četiri godine Zastupnički dom Hrvatskoga sabora na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno miš­lje­nje mjerodavnog odbora Zastupničkog doma.

Prigodom prvog stupa­nja na državnoodvjetničku dužnost zamjenici državnog odvjetnika će se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenova­nja zamjenik državnog odvjetnika obav­lja svoju dužnost stalno.

Zamjenike državnih odvjetnika u skladu s Ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i o ­njihovoj ste­govnoj odgovornosti odlučuje Državnoodvjetničko vijeće. Državnoodvjetničko vijeće bira Zastupnički dom Sabora na način i u postupku određenim zakonom. Većina od ukupnog broja članova Državno­odvjet­ničkog vijeća mora biti iz reda zamjenika državnih odvjetnika.

Čelnici državnih odvjetništava ne mogu biti birani za članove Državnoodvjetničkog vijeća.

Djelokrug, ustrojstvo i način rada Državnoodvjetničkog vije­ća uređuje se zakonom.

Ustanov­ljava­nje, ustrojstvo, djelokrug i nadležnost državnog odvjetništva uređuje se zakonom.

V. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 126.

Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Zastupnički dom, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveu­čilišnih profesora pravnih znanosti.

Postupak kandidira­nja sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i predlaga­nja za izbor Zastupničkom domu provodi odbor Zastupničkoga doma, mjerodavan za pita­nje Ustava.

Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine.

Članak 127.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obav­ljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

Članak 128.

Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti raz­riješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obav­lja svoju dužnost.

Članak 129.

Ustavni sud Republike Hrvatske:

– odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom,

– odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,

– može ocje­njivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnoše­nja zahtjeva ili prijedloga za pokreta­nje postupka nije prošlo više od godine dana,

– odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (re­gio­nal­ne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđene teme­ljne slobode i prava čovjeka i gra­đanina, kao i pravo na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske,

– prati ostvariva­nje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Zastupnički dom Hrvatskoga sabora,

– rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,

– odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,

– nadzire ustavnost programa i djelova­nja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti ­njihov rad,

– nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,

– obav­lja druge poslove određene Ustavom.

Članak 130.

Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvrše­nje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Zastupnički dom.

Članak 131.

Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan.

Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.

U slučajevima iz članka 129. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će odluku o utvrđe­nju neustavnosti ili nezakonitosti.

Članak 132.

Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak ­njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokreta­nje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelova­nje ­nje­govih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina i druga pita­nja važna za izvršava­nje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuju se Ustavnim zakonom.

Ustavni zakon donosi se po postupku određenom za pro­mjenu Ustava.

Unutar­nje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuje se ­nje­govim poslovnikom.

VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Članak 133.

Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu.

Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (re­gionalnih) predstavničkih tijela koja su sastav­ljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na teme­lju neposrednog, jednakog i opće­ga biračkog prava.

Građani mogu neposredno sudjelovati u uprav­lja­nju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučiva­nja u skladu sa zakonom i statutom.

Članak 134.

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i ­njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.

Jedinice područne (re­gionalne) samouprave su županije. Područje županije određuje se na način propisan zakonom.

Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije. Većim gradovima u Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti županije.

U nase­lju ili dijelu nase­lja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.

Članak 135.

Jedinice lokalne samouprave obav­ljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređe­nje nase­lja i stanova­nja, prostorno i urbanističko planira­nje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazova­nje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unaprjeđe­nje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

Jedinice područne (re­gionalne) samouprave obav­ljaju poslove od područnog (re­gionalnog) znače­nja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planira­nje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planira­nje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Poslovi lokalnog i područnog (re­gionalnog) djelokruga ure­đuju se zakonom. Prilikom dodje­ljiva­nja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.

Prilikom određiva­nja djelokruga jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.

Članak 136.

Jedinice lokalne i područne (re­gionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutar­nje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.

Članak 137.

U obav­lja­nju poslova iz svoje­g djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave samostalna su i pod­liježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

Članak 138.

Jedinice lokalne i područne (re­gionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obav­lja­nju poslova iz svoje­g djelokruga.

Prihodi jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave moraju biti razmjerni ­njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.

Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

VII. MEĐUNARODNI ODNOSI

1. MEĐUNARODNI UGOVORI

Članak 139.

U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapa­nje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

Članak 140.

Zastupnički dom Hrvatskoga sabora potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donoše­nje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.

Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske, Zastupnički dom Sabora potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobre­nju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je Zastupnički dom Hrvatskoga sabora potvrdio na teme­lju stavka 1. i 2. ovoga članka.

Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđiva­nju Zastup­ničkog doma Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Repub­like na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Članak 141.

Međunarodni ugovori koji su sklop­ljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objav­ljeni, a koji su na snazi, čine dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mije­njati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u ­njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

2. UDRUŽIVANJE I RAZDRUŽIVANJE

Članak 142.

Pravo da pokrenu postupak udruživa­nja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najma­nje jedna trećina zastupnika u Zastupničkom domu Sabora, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

Zabra­njuje se pokreta­nje postupka udruživa­nja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživa­nje dovelo, ili moglo dovesti do obnav­lja­nja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

O udruživa­nju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Zastupnički dom Sabora dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Odluka o udruživa­nju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi.

Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donoše­nja odluke Zastupničkog doma Sabora.

Odredbe ovoga članka o udruživa­nju odnose se i na uvjete i postupak razdruživa­nja Republike Hrvatske.

VIII. PROMJENA USTAVA

Članak 143.

Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najma­nje jedna petina zastupnika u Zastupničkom domu Hrvat­skoga sabora, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

Članak 144.

Zastupnički dom uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika.

Nacrt promjene Ustava Zastupnički dom utvrđuje većinom glasova svih zastupnika.

Članak 145.

O promjeni Ustava odlučuje, uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma, Zastupnički dom dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Članak 146.

Promjenu Ustava proglašava Zastupnički dom Hrvatskoga sabora.