Broj: Gž-1517/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u pravnoj stvari tužitelja I. D., OIB: …, iz P., kojeg zastupa punomoćnik K. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. U. Z. O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K. V., dipl.iur., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 9 P-98/13 od 26. studenog 2014.g., dana 27. studenog 2015.g.             

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, broj: 9 P-98/13 od 26. studenog 2014.g. u pobijanom dijelu toč. I izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznose od 4.500,00 kn, 12.500,00 kn i 10.000,00 kn, te u toč. III izreke, na način da se sudi i rješava:

             

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje na:

 

-          iznos od 4.500,00 kn teku od 19. lipnja 2013.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi od 8,14% godišnje,

             

-          iznos od 12.500,00 kn teku od 19. lipnja 2013.g. do 23. svibnja 2013.g. po stopi od 12% godišnje,

 

-          iznos od 10.000,00 kn teku od 19. lipnja 2013.g. do 11. rujna 2014.g. po stopi od 12% godišnje,

 

sve u roku od 8 dana, dok se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na navedene iznose za razdoblje od 24. siječnja 2013.g. do 18. lipnja 2013.g.

 

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.197,07 (desettisućastodevedesetsedamkunaisedamlipa) sa zateznim kamatama tekućima od 26. studenog 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi od 8,14% godišnje, sve u roku od 8 dana.

 

              Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 277,00 kn (dvjestosedamdesetsedamkuna) u roku od 8 dana.

 

              U nepobijanom dijelu toč. I izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 kn te zatezne kamate na iznose od 210,00 kn i 945,00 kn, kao i u nepobijanoj toč. II izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 24. siječnja 2013.g. do isplate, kao i kamate na iznos od 12.710,00 kn od 24. siječnja 2013.g. do 23. svibnja 2013.g. te kamate na iznos od 10.945,00 kn od 24. siječnja 2013.g. do 11. rujna 2014.g., sve u roku od 15 dana. U toč. II izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenih 4.500,00 kn do zatraženih 7.500,00 kn, odnosno za iznos od 3.000,00 kn, kao i zahtjev za isplatu kamate na nesporno isplaćeni iznos od 12.710,00 kuna za razdoblje od 24. svibnja 2013.g. do 26. svibnja 2013.g. te zahtjev za isplatu kamate na iznos od 10.945,00 kn za razdoblje od 12. rujna 2014.g. do 17. rujna 2014.g. U toč. III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.075,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 26. studenog 2014.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

             

Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u dijelu toč. I izreke koji se odnosi na zatezne kamate na neimovinsku štetu te u dijelu toč. III izreke koja se odnosi na troškove postupka, preko nespornog iznosa od 4.000,00 kn, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači u skladu sa žalbenim navodima, a podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

              Žalba tuženika je osnovana.

                                         

              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete prouzročene prometnom nesrećom od 01. travnja 2012.g.

 

Pobijanu presudu kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, prvostupanjski sud temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

 

-                                                                       da nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, kao ni da je tuženik tijekom postupka tužitelju u dva navrata isplatio nesporne iznose naknade štete od 12.710,00 kn i 10.945,00 kn,

 

-                                                                       da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom desne lakatne kosti, natučenje glave, desnog ramena i desne lopatice, oguljotinu lijeve ruke, krvni podljev gornjeg kapka lijevo i PTSP, a zbog tog događaja trpio je fizičke bolove, strah te trpi duševne bolove zbog naruženja, a i životna aktivnost mu je trajno smanjena u omjeru od 8%,

 

-                      da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna tijekom tjedan dana po 3 sata dnevno i nakon toga tijekom četiri tjedna po 2 sata dnevno,

 

              te na temelju navedenih utvrđenja zaključuje da tužitelju zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, a cijeneći sve okolnosti slučaja, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 27.000,00 kn, sukladno čl. 1100. u vezi sa čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 – nastavno: ZOO), dok mu iznos od 1.155,00 kn pripada kao naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, pa mu, uzevši u obzir da mu je tijekom prvostupanjskog postupka tuženik isplatio ukupan iznos od 23.655,00 kn, dosuđuje naknadu štete u daljnjem iznosu od 4.500,00 kn, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija. Osim toga, sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, i to na iznos od 4.500,00 kn do isplate, a na tijekom postupka isplaćene iznose od dana podnošenja tužbe do dana prije izvršenih isplata.

 

              Tuženik u žalbi navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom odlučivanja o zateznim kamatama na iznos naknade neimovinske štete, i to jer je utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 19. lipnja 2013.g., pa je navedena šteta tek tada nastala. Osim toga, tuženik osporava i odluku o troškovima postupka jer sud nije vodio računa o isplatama izvršenim tijekom postupka, visini usklađenog tužbenog zahtjeva i uspjehu tužitelja po pojedinim fazama spora te je pogrešno primijenio materijalno pravo ne dosudivši tuženiku troškove postupka, time da tuženik čini nespornim troškove u iznosu od 4.000,00 kn.

 

              U pravu je tuženik kada ističe da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno u odluci o zateznim kamatama na naknadu neimovinske štete te u odluci o troškovima parničnog postupka.

 

              Naime, obveza pravične novčane naknade, prema čl. 1103. ZOO, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 19. lipnja 2013.g. (što među strankama nije ni sporno), treba smatrati da je predmetna neimovinska šteta tužitelju nastala upravo završetkom liječenja, a kako je navedeni trenutak kasniji u odnosu na datum podnošenja tužbe, to prema citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO-a, a u vezi sa odredbom čl. 29. st. 1. ZOO, zatezne kamate teku od tog dana, pa je stoga valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose neimovinske štete od 4.500,00 kn, 12.500,00 kn i 10.000,00 kn za razdoblje od 24. siječnja 2013.g. do 18. lipnja 2013.g.

 

              Što se tiče odluke o troškovima postupka, valja najprije reći da je uspjeh stranaka u sporu, a radi odlučivanja o visini parničnih troškova, potrebno ocjenjivati s obzirom na vrijednost predmeta spora (nastavno: VPS) u svakoj pojedinoj fazi postupka. Takvo stajalište izraženo je, primjerice, u rješenju broj: Rev-1334/11-2 od 18. prosinca 2014.g., kojeg je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske koji, kao najviši sud u državi, ima ustavnu zadaću osiguravanja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zahtjevu takve primjene materijalnog prava sud prvog stupnja nije udovoljio.

 

              U skladu s navedenim, trebalo je imati u vidu da je VPS u prvoj fazi ovog postupka, započetoj podnošenjem tužbe, iznosio 48.000,00 kn, a za tu fazu tužitelju pripada pravo na troškove sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/114 i 118/14 – nastavno: Tarifa), sastava podneska zaprimljenog 24. travnja 2013.g. u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu 20. svibnja 2013.g. (očitom omaškom u troškovniku tužitelj navodi ročište od 10. svibnja 2013.g.) u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a na navedene iznose tužitelju valja priznati i PDV od 25%, sukladno Tbr. 42. Tarife. Kada se zbroj navedenih iznosa umanji s obzirom na uspjeh od 58,66% u toj fazi postupka (uspio sa zbrojem isplaćenih iznosa od 23.655,00 kn i dosuđenog iznosa od 4.500,00 kn), dobiva se iznos od ukupno 2.199,75 kn koji za prvu fazu valja dosuditi tužitelju.

 

              Za drugu fazu postupka, započetu podneskom od 29. svibnja 2013.g., u kojoj je VPS  iznosio 35.290,00 kn, tužitelju je valjalo priznati troškove sastava navedenog podneska (očitom omaškom u troškovniku tužitelj kao datum tog podneska navodi 01. lipnja 2013.g.) u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, kao i PDV od 25% na taj iznos, sukladno Tbr. 42. Tarife, ukupno 1.250,00 kn. S obzirom da u toj fazi postupka tužitelj uspio sa 43,77% (uspio sa zbrojem naknadno isplaćenog iznosa od 10.945,00 kn i dosuđenog iznosa od 4.500,00 kn), za drugu fazu valja mu dosuditi iznos od 547,13 kn.

             

Za treću fazu postupka, započetu podneskom od 04. listopada 2013.g., u kojoj je VPS  iznosio 15.945,00 kn, tužitelju je valjalo priznati trošak sastava navedenog podneska u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištu 19. veljače 2014.g. u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i PDV od 25% na navedene iznose, sukladno Tbr. 42. Tarife, ukupno 2.500,00 kn. Budući da u toj fazi postupka tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva (VPS je iznosio 15.945,00 kn, a uspio je s ukupno 15.445,00 kn, kao zbrojem naknadno isplaćenog iznosa od 10.945,00 kn i dosuđenog iznosa od 4.500,00 kn), valja mu za treću fazu u cijelosti dosuditi iznos od 2.500,00 kn.

 

Za četvrtu fazu postupka, započetu preinakom tužbe na ročištu 04. lipnja 2014.g., u kojoj je VPS iznosio 18.445,00 kn, tužitelju je valjalo priznati troškove zastupanja na navedenom ročištu u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i PDV od 25% na taj iznos, sukladno Tbr. 42. Tarife, ukupno 1.250,00 kn. S obzirom da u toj fazi postupka tužitelj uspio sa 83,74% (uspio sa zbrojem naknadno isplaćenog iznosa od 10.945,00 kn i dosuđenog iznosa od 4.500,00 kn), za četvrtu fazu valja mu dosuditi iznos od 1.046,75 kn.

 

              Konačno, za petu fazu postupka, započetu podneskom od 29. rujna 2014..g., u kojoj je VPS iznosio 7.500,00 kn, tužitelju je valjalo priznati troškove sastava navedenog podneska u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 13. listopada 2014.g. u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, kao i PDV od 25% na navedene iznose, sukladno Tbr. 42. Tarife, ukupno 3.125,00 kn. S obzirom da u toj fazi postupka tužitelj uspio sa 60,00% (sa dosuđenim iznosom od 4.500,00 kn), za petu fazu valja mu dosuditi iznos od 1.875,00 kn.

 

Kada se zbroju naprijed navedenih troškova od 8.168,63 kn doda iznos od 2.200,00 kn koji se odnosi na plaćeni predujam za sudsko-medicinsko vještačenje, a kojeg treba priznati u cijelosti, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 10.368,63 kn.

 

              S druge strane, s obzirom da iz naprijed navedenog proizlazi da je u sporu djelomično uspio i tuženik, valja mu, u skladu s njegovim zahtjevom, priznati pravo na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 415,00 kn, te mu, s obzirom na njegov uspjeh od 41,34% u prvoj fazi postupka u kojoj je nastao navedeni trošak, dosuditi iznos od 171,56 kn.

 

Kada se troškovi priznati parničnim strankama u konačnici stave u prijeboj, proizlazi iznos od 10.197,07 kn u korist tužitelja.

 

              Na kraju je, u skladu sa svim naprijed navedenim, valjalo primjenom čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – nastavno: ZPP) preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu toč. I izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznose od 4.500,00 kn, 12.500,00 kn (koji iznos neimovinske štete je tužitelju isplaćen 24. svibnja 2012.g., dok se tom prilikom isplaćeni iznos od 210,00 kn odnosi na tuđu pomoć i njegu) i 10.000,00 kn (koji iznos neimovinske štete je tužitelju isplaćen 12. rujna 2014.g., dok se tom prilikom isplaćeni iznos od 945,00 kn odnosi na tuđu pomoć i njegu), i naložiti tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na navedene iznose tekuće od 19. lipnja 2013.g., a odbiti kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na navedene iznose za razdoblje od 24. siječnja 2013.g. do 18. lipnja 2013.g. Također, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u toč. III izreke na način da su tužitelju dosuđeni troškovi u ukupnom iznosu od 10.197,07 kn kao i zatezne kamate na taj iznos, kako je precizirano u izreci ovog rješenja o troškovima. Glede stope zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete i iznos troškova postupka, valja reći da je 01. kolovoza 2015.g. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine, broj: 78/15) kojim je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a na način da je određeno da se stopa zatezne kamate, počevši od 01. kolovoza 2015.g., određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stoga je ovaj sud za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. pa nadalje odredio isplatu zateznih kamata po stopi od 8,14% godišnje (sukladno Odluci Hrvatske narodne banke o Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima objavljenoj u Narodnim novinama, broj: 85/15).

 

              Na kraju, s obzirom da je, prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, sud dužan, kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučiti o troškovima cijelog postupka, a tuženik je u cijelosti uspio u odnosu na zatezne kamate, dok je u odnosu na troškove postupka uspio sa 38,49% (osporavao iznos od 10.075,00 kn, dok je uspio osporiti iznos od 3.877,93 kn), zbog čega njegov uspjeh u žalbenom postupku u ukupnosti iznosi 69,25%, valjalo mu je, a s obzirom na vrijednost dijela pobijanog žalbom, dosuditi i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 277,00 kn (69,25% od zatraženih 400,00 kn), sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi sa Tbr. 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

 

              U nepobijanom dijelu toč. I izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 kn te zatezne kamate na iznose od 210,00 kn i 945,00 kn, kao i u nepobijanom dijelu toč. II izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu 27. studenog 2015.g.