Broj: Rev 397/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeće i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) P. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u S., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) D. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u S., radi činidbe i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžst - 23/10 od 6. listopada 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj II P - 165/05 od 13. svibnja 2009., u sjednici održanoj 2. prosinca 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja pa se u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 430.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos (izreka pod t. II. drugostupanjske presude) i kojim je odlučeno o troškovima postupka (izreka pod t. III. drugostupanjske presude) ukida drugostupanjska presuda i predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja: - kojim je tuženik dužan prestati s korištenjem i predati tužitelju u posjed dio čest. zem. 8074/10 (kat. čest. 9000/3), u površini od 3. metra četvorna, te dio čest. zem. 8074/9 (kat. čest. 9001/3) u površini od 3. metra četvorna, sve k.o. S., te porušiti postavljene zidove na ovim dijelovima čestice, koji dijelovi su označeni u vještvu sudskog vještaka mjernika A. Z., a koje je sastavni dio ovog spisa, te se ubuduće kaniti bilo kakvog uznemiravanja u predmetni dio ovih nekretnina (izreka pod t. I.1. prvostupanjske presude), - kojim je tuženik obvezan porušiti istočni konstruktivni zid svog objekta, a koji zid je postavljen na nekretnini tužitelja označenoj kao čest. zem. 8074/3, 8074/9 i 8074/10 k.o. S., te zatrpati iskop i ubuduće se kaniti takvog ili bilo kakvog sličnog uznemiravanja (izreka pod t. I.2 prvostupanjske presude), - kojim je tuženik obvezan izvršiti radove na sanaciji objekta tužitelja izgrađenog na čest. zem. 8074/3 i 8074/10 k.o. S. i to baš izvesti slijedeće radove: sanirati krov, ožbukati svjetlarnik, polirati kamen – mramor u kupaonici i odvesti šut (građevinski otpad) iz svjetlarnika predmetne obiteljske kuće (izreka pod t. I.3. prvostupanjske presude), te - kojim je tuženik obvezan na isplatu 430.000,00 kune po osnovu umanjene vrijednosti objekta tužitelja, s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod t. I.4 prvostupanjske presude). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev: - kojim se utvrđuje da je tuženik protutužitelj građenjem stekao pravo vlasništva za cijelo na čest. zem. 8074/9 k.o. S. (sve preciznije kako je to odlučeno izrekom pod t. II.1. prvostupanjske presude), - kojim je tuženik – protutužitelj dužan isplatiti tužitelju protutuženiku naknadu u visini tržišne vrijednosti čest. zem. 8074/9 k.o. S. (izreka pod t. II.2. prvostupanjske presude), te – odbijen zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadu troškova postupka (izreka pod t. II.3 prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 94.196,76 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod t. I.1., 2. i 3., te pod t. II.1., 2. i 3 izreke prvostupanjske presude (izreka pod t. I. drugostupanjske presude). Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska presuda u t. I.4. izreke prvostupanjske presude na način da je odbijen zahtjev tužitelja na isplatu 430.000,00 kune s pripadajućom zateznom kamatom po osnovu umanjene tržišne vrijednosti objekta tužitelja (izreka pod t. II. drugostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 61.110,00 kuna, dok je za više dosuđeno do iznosa od 94.196,76 kuna, za iznos od 30.086,76 kuna zahtjev tužitelja odbijen (izreka pod t. III. drugostupanjske presude).

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod t. II. i III. izreke reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud u ovom dijelu preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi po osnovu umanjene vrijednosti obiteljske kuće do koje je došlo u uzročnoposljedičnoj vezi s protupravnom radnjom tuženika.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja po ovom osnovu cijeneći utvrđenim: - da je tužitelj vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću i dvorište, - da je protupravnim radnjama tuženika (gradnjom u kojoj je tuženik „probio granice građevinske dozvole“, te da je tuženik gradnjom „zašao u posjed tužitelja“) došlo do „devastacije obiteljske kuće tužitelja“ i zbog koje je - nekretnina tužitelja izgubila na svojoj tržišnoj vrijednosti. Dakle, prema ocjeni prvostupanjskog suda ispunjene su pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) u kojima je tuženik dužan popraviti prouzročenu štetu tužitelju u visini od 430.000,00 kuna.

 

Drugostupanjski sud je u ovom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći – da je tuženik sporni objekt gradio temeljem građevinske dozvole, u kojem postupku izdavanja je sudjelovao i tužitelj, dakle da u radnjama tuženika nema protupravnosti, te – da samim tim što je izgradio objekt u neposrednoj blizini kuće tužitelja tužitelju nije nastupila šteta, dakle da u uzročnoposljedičnoj vezi s radnjama tuženika tužitelju nije nastupila šteta.

 

U tom smislu pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da gradnja kuće na svojoj nekretnini u skladu s građevinskom dozvolom ne predstavlja protupravnu radnju. U tom smislu i da sama činjenica da je zbog izgradnje kuće na susjednoj parceli uskraćen komoditet vlasniku susjedne nekretnine, nema mogućnosti pogleda, sunce ne dopire kako je dopiralo, ne daje osnovu za potraživanje naknade štete, jer nedostaje element protupravnosti u tim radnjama. Naime, o protupravnosti je riječ kada je povrijeđeno neko pravilo objektivnog prava (pritom nije riječ samo o pravilima građanskog prava jer i ponašanje suprotno pravilima drugih pravnih područja može dovesti do štete), dok se u konkretnom slučaju u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZOO-a traže i subjektivni elementi protupravnosti koji se sagledavaju prema krivnji počinitelja.

 

Međutim, revident opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. To iz razloga što, pored utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik izvedenim radovima dijelom ušao u nekretninu tužitelja i to gradnjom koja nije u skladu s građevinskom dozvolom, drugostupanjska presuda ne sadrži razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva svoj zaključak da je tuženik sporni objekt gradio na svom zemljištu, te u skladu s izdanom građevinskom dozvolom, to posebno obzirom na stručni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke od 20. veljače 2006. (list 22. spisa), od 6. srpnja 2007 (list 52. spisa), te od 20. veljače 2008. (list 72. do 76. spisa). S druge strane, pored utvrđenja prvostupanjskog suda o „devastaciji obiteljske kuće tužitelja“ drugostupanjska presuda ne sadrži razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva svoj zaključak da tužitelju u uzročnoposljedičnoj vezi s radnjama tuženika nije nastala šteta. Naime, kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužitelj u konkretnom slučaju zahtjeva štetu koju trpi po osnovu umanjenja svoje imovine, dakle običnu štetu u smislu odredbe čl. 155. ZOO-a.

 

U tom smislu u drugostupanjskoj odluci izostali su jasni razlozi koji bi opravdavali ocjenu drugostupanjskog suda da u radnjama tuženika nedostaje element protupravnosti, te da tužitelju u uzročnoposljedičnoj vezi s radnjama tuženika nije nastala šteta, a sve pored dokaza na kojima tužitelj temelji svoj položaj u postupku i provedenih tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom. Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a), sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama) i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima.

 

Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u pobijanom dijelu (izreka pod t. II. drugostupanjske presude) ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti u ovom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka (izreka pod t. III. drugostupanjske presude), jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će u dijelu kojem je ukinuta drugostupanjska odluka ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

 

Zagreb, 2. prosinca 2015.