Broj: Rev 2426/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. M. iz J., koju zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H., protiv tuženice M. H. iz J., koju zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u J., radi utvrđenja ništetnosti i pobojnosti ugovora, i po protutužbi tuženice kao protutužiteljice (dalje: tuženice) M. H. iz J. protiv tužiteljice C. M. iz J. kao protutuženice (dalje: tužiteljice), radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-644/10 od 14. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj IP-234/08 od 5. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-644/10-33 od 14. travnja 2011. potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj IP-234/08 od 5. veljače 2010. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tužiteljice kao prodavateljice i tuženice kao kupca i ovjerenog kod javnog bilježnika J. P. 6. travnja 2006., uz dodatak od 18. srpnja 2006. (iz toč. I. izreke prvostupanjske presude).

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim je u tim presudama odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je u navedenom kupoprodajnom ugovoru prikriven darovni ugovor, što je  tužiteljica dužna priznati.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              »1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice (protutužene) koji glasi:

 

              "I Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji zaključen između tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika J. P. dana 6. travnja 2006. broj Ov-1192/06, kao i Dodatak Ugovora o kupoprodaji zaključen između tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika J. P. 18. srpnja 2006. broj Ov-2840/06.

 

              II Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 31.545,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom  tekućom na taj iznos počam od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate."

 

              2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice (protutužene) koji glasi:

 

              "Poništava se Ugovor o kupoprodaji zaključen između tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika J. P. 6. travnja 2006. broj Ov-1192/06, kao i Dodatak Ugovora o kupoprodaji zaključen između  tužiteljice kao prodavatelja i tužene kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika J. P. 18. srpnja 2006. broj Ov-2840/06."

 

              3. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene (protutužiteljice) koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji ožujak 2006. na kojem je potpis tužiteljice-protutuženice ovjeren od J. P. j. bilježnika u Starom Gradu pod Ov-1192/06 te Dodatak ovom ugovoru 17. srpnja 2006. na kome je potpis tužiteljice-protutuženice ovjeren od ista bilježnika od Ov-2840/06 prikrivaju posao o prijenosu nekretnina bez naknade (darovni ugovor) sklopljen između parbenih stranaka, po kojem tužiteljica-protutuženica bez naknade prenosi vlasništvo nad č.zgr.104 i č.zem. 1267 k.o. J. u korist tuženice-protutužiteljice, koji prikriveni pravni posao obvezuje parbene stranke, što je tužiteljica-protutuženica dužna priznati."«

 

              Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

              »Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice M. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj IP-234/08 od 5. veljače 2010. u pobijanom dijelu pod toč. 1. i pod toč. 3. izreke.

 

              Tužiteljici-protutuženici C. M. se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.«

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev iz toč. I. izreke, a pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, je izjavila tuženica, u kojoj predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se reviziju tuženice odbaci kao nedopuštenu, odnosno odbije kao neosnovanu.

 

              Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

              U odnosu na pobijani dio tužbenog zahtjeva

 

              Suprotno opširnim revizijskim navodima u kojima se podnositeljica revizije poziva na povredu konvencijskih i ustavnih prava, posebice prava na pošteno suđenje, revizijski sud ne nalazi da bi tuženici u bilo čemu bilo onemogućeno pravo na pošteno suđenje, posebice što odlučne činjenice, kao i pitanje valjanosti ugovora o kupoprodaji između stranaka i nije sporno.

 

              Zbog toga nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 7. st. 2., 8., čl. 219. st. 2, čl. 220. st. 2. ZPP, kao i čl. 354. st. 2. toč. 11. i 6. ZPP, na koje se neutemeljeno poziva podnositeljica revizije.

 

              Tužiteljica je podnijela dva zahtjeva i to primarni u vidu deklaratorne tužbe na utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o kupoprodaji i drugi, podredni, eventualno kumulirani zahtjev putem konstitutivne tužbe na pobijanje tog ugovora.

 

              Predmet revizijskog stupnja postupka povodom revizije tuženice jest ispitivanje zakonitosti i pravilnosti nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je prihvaćen primarni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji.

 

              Protiv tog dijela nižestupanjskih presuda dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovna revizija).

 

              Naime, prema odredbi čl. 382. st. 1 ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

              U ovom predmetu glede tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 220.000,00 kn.

 

              Budući da je riječ o dvama zahtjevima, od kojih je jedan eventualno kumuliran te tužiteljica ne traži (niti može tražiti) da se prihvate oba zahtjeva, nema mjesta dijeljenju vrijednosti predmeta spora s brojem zahtjeva, kako to pogrešno navodi tužiteljica u odgovoru na reviziju.

 

              Osim toga, protutužbeni zahtjev je samostalan zahtjev pa u pogledu njega ne postoji mogućnost dijeljenja s ostalim zahtjevima istaknutim od druge parnične strane.

 

              Tužiteljica u tužbi i nastavno u ovom postupku kao osnovu ništavosti ugovora o kupoprodaji iznosi da je "… 5. prosinca 2007. doznala da je ista umjesto dogovorenog i namjeravanog zaključivanja ugovora o zamjeni nekretnina, zapravo potpisala ugovor o kupoprodaji".

 

              S druge strane, tuženica kada analizira pravnu narav tog ugovora, a što je u konačnici i predmetom njenog protutužbenog zahtjeva, ističe da je ugovor o kupoprodaji simulirani pravni posao (tako npr. u toč. 3.7. revizije) u kojoj doslovno kaže "… Tuženoj je u uvjetima poštenog i nepristranog suđenja neobjašnjivo iz kojeg razloga je sud prešutio da konkretni Kupoprodajni ugovor već u svom sadržaju upućuje na svoju fiktivnost kojom se prikriva neki drugi pravni posao."

 

              Taj drugi pravni posao jest prema navodima tuženice upravo darovni ugovor.

 

              Polazeći, pored ostalog, i od  nespornih navoda tuženice da je ugovor o kupoprodaji simulirani (dakle, prividan, fiktivan) pravni posao, prihvaćen je zahtjev na utvrđenje ništavosti tog Ugovora, time da je drugostupanjski sud zaključio da je zapravo riječ o nesporazumu, odnosno nesuglasnosti o pravnoj naravi ugovora koji su stranke sklopile jer je  tužiteljica držala da je riječ o zamjeni, a tuženica o darovanju.

 

              Prema odredbi čl. 285. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 -  dalje: ZOO/05) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Suglasno st. 2. navedene zakonske odredbe, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

 

              Budući da tuženica sama tvrdi, a što je i predmetom njenog protutužbenog zahtjeva, da je riječ o relativnoj simulaciji kod koje je ugovorom o kupoprodaji prikriven ugovor o darovanju, ona ne može dovesti u sumnju zaključak nižestupanjskih sudova o ništavosti ugovora o kupoprodaji jer je simulirani posao svakako ništetan u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO/05.

 

              Izloženo shvaćanje također ne može dovesti u sumnju zaključak u pobijanoj presudi da je riječ o nesporazumu kao razlogu ništetnosti ugovora o kupoprodaji, jer iste posljedice važe glede simuliranog posla kao i kod nesporazuma, a upravo tuženica inzistira na kupoprodaji kao simuliranom – fiktivnom pravnom poslu.

 

              Zbog izloženih razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženice u odnosu na pobijani dio tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovanu.

 

              U odnosu na protutužbeni zahtjev

 

              Tuženica pobija presudu glede protutužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, imajući pravilno na umu da je protutužbeni zahtjev samostalan zahtjev kod kojeg u ovom slučaju nije određena vrijednost predmeta spora pa važi presumpcija iz čl. 40. st. 5. ZPP o vrijednosti predmeta spora u iznosu 50.000,00 kn. Taj iznos ne ispunjava pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP budući da graničnu vrijednost predstavlja 100.000,00 kn.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP  u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              U takvoj izvanrednoj reviziji, sukladno odredbi st. 3. čl. 382. ZPP, da bi ona ispunjavala pretpostavke dopuštenosti, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              U konkretnom slučaju podnositeljica revizije u svojoj reviziji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP spominje i ponavlja tvrdnju o čitavom nizu povreda odredaba parničnog postupka vezanom uz pravo na pošteni postupak i sl., ali nijednu od povreda na koje se poziva ne uobličuje u određeno postavljeno procesnopravno pitanje.

 

              U takvoj situaciji podnositeljica revizije podredno nije ni bila u prilici istaknuti bilo koji razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              Na osnovu svega izloženog valjalo je glede protutužbenog zahtjeva reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 27. siječnja 2016.