Broj: Rev 1613/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica T. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. C. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik O. T., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11/14-2 od 4. studenoga 2014. kojom je potvrđena međupresuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15511/10-20 od 8. studenoga 2013., u sjednici održanoj 15. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11/14-2 od 4. studenoga 2014. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena međupresuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15511/10 od 8. studenoga 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu koju je pretrpjela kao kupac stana u objektu B. K. u Z. te da će se do pravomoćnosti presude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, kao i da se odluka o parničnim troškovima ostavlja za kasniju presudu.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju preinači drugostupanjsku presudu, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

              Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              U ostalom, sudovi imaju pravo na slobodnu ocjenu provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) pa postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza nisu imali razloga odbiti njezine zahtjeve drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

              Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP jer je ocjena dokaza u odnosu na odlučne činjenice izvedena od strane prvostupanjskog suda u skladu sa čl. 8. ZPP a istu je pravilno prihvatio i drugostupanjski sud.

 

              U reviziji tuženik zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučujući o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. U obrazloženju svojih presuda nižestupanjski sudovi su izložili zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijeli i dokaze koje su predložili, koje od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto i kako ih je ocijenio te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima je dao valjane razloge, zbog čega nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 338. st. 4. ZPP koju tuženik opisno neosnovano ističe u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja, a njome je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Nižestupanjski sudovi su ocijenili svaki za odluku o predmetu spora odlučan provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje revizijom.

 

              Konačno, izraženim shvaćanjem da je trebalo prihvatiti njegovo tumačenje sadržaja odnosa sa tužitelja, tuženik u biti ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom takvih prigovora se ne može suditi o postupovnim odredbama.

 

              Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice (kao kupca stana u Z., B., površine 43,55 m2) za isplatu iznosa 527.000,00 kn.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da su Grad Z. kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili 28. rujna 2007. Ugovor o kupoprodaji nekretnine te je čl. 5. Ugovora tuženik preuzeo obvezu obeštetiti prijašnje kupce stanova poslovnih prostora i garaža na temelju ranijih sklopljenih Ugovora o kupoprodaji u stambenom objektu B. K. ukoliko dokažu pravni temelj i visinu potraživanja,

 

              - da je tužiteljica platila ugovorenu cijenu predmetnog stana u B., a na temelju Ugovora o kupoprodaji broj 18/92-GI od 24. ožujka 1992.,

 

              - da je neosnovan prigovor o pomanjkanju aktivne legitimacije i pomanjkanju pasivne legitimacije,

 

              - da je neosnovan prigovor zastare potraživanja.

 

              Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je osnovana osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice na temelju odredbe čl. 337. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO) čl. 225. i čl. 214. st. 1. i 2. ZOO.

 

Prema odredbi čl. 337. ZOO kad netko ugovori u svoje ime tražbinu u korist trećega, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. Prema st. 2. istog članka ugovaratelj ima pravo zahtijevati da dužnik ispuni prema trećemu ono što je ugovoreno u korist treće osobe.

 

              Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i odredbu čl. 337. st. 1. ZOO i prema shvaćanju ovog suda pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je osnovan osnov tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

              Odredbom čl. 5. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. rujna 2007. sklopljenog s Gradom Z. tuženik se obvezao obeštetiti ne samo kupce koji su ranije sklopili ugovore o kupoprodaji stana, poslovnog prostora i garaža u predmetnom objektu B. K. sa M. t. d.o.o. ili nekim drugim određenim prodavateljem, već se obvezao obeštetiti sve prijašnje kupce na temelju ranije sklopljenih Ugovora o kupoprodaji. Isto je vidljivo iz stanja spisa i javnog poziva tuženika objavljenog u Narodnim novinama na oglasnim stranicama od 15. listopada 2007. kojeg je tuženik uputio osobama koje smatraju da imaju pravo na obeštećenje za uplaćene, a neisporučene stanove, a kojim tuženik poziva zainteresirane osobe da uz zahtjev za obeštećenje dostave ugovor o kupoprodaji iz kojeg će biti vidljiv točan radni opis zgrade i stana, pri čemu tuženik ne specificira ime prodavatelja. Nadalje, iz Ugovora kojeg je tužiteljica sklopila s društvom G. i. od 24. ožujka 1992. br. ... jasno proizlazi da je tužiteljica bila kupac stana u predmetnom objektu, a isto potkrjepljuje i popis prodanih stanova priložen uz Aneks ugovora o ustupanju svih prava i obveza izgradnje stambenog objekta B. K. od 18. prosinca 1995., sklopljen između G. i. d.d. i M. t. 7. travnja 1998. (list 57 spisa).

 

              Prema tome, imajući na umu da je tužiteljica nedvojbeno platila cjelokupnu kupoprodajnu cijenu za stan u predmetnom objektu, a tuženik nije niti tvrdio niti dokazao da bi joj iznos koji je platila po osnovi kupoprodajne cijene bio na bilo koji način vraćen odnosno da bi na drugi način bila obeštećena, i po shvaćanju ovog suda činjenica da tužiteljica nije zaključila novi ugovor s M. t. ne dovodi u pitanje njezinu aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.

 

              Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 337. st. 1., 225. i 214. ZOO) kada su donijeli pobijanu međupresudu kojom je odlučeno o osnovi tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

              Neosnovani su daljnji revizijski navodi glede primjene odredaba Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80, 42/86, 41/88, 16/90, 53/90, 44/92, 91/96 – dalje: ZGZ), obzirom da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice kao kupca za isplatu iznosa 527.000,00 kn.

 

              Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 15. ožujka 2016.