Broj: Rev 1463/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz K., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica Z., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., Pisarnica Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1367/10-3 od 29. veljače 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2687/07 od 22. siječnja 2010., u sjednici održanoj 23. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja I. M. i preinačava se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1367/10-3 od 29. veljače 2012. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2687/07 od 22. siječnja 2010.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju na ime paničnog troška u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z. isplatiti tužitelju I. M. iz K., na ime naknade materijalne štete iznos od 41.000,00 kn (četrdesetjednu tisuću kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, koja teče na taj iznos od dana 19. ožujka 2007.g. pa do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate, po stopi od 14% godišnje, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.747,50 kn, sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

              „1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2687/07 od 22. siječnja 2010. godine, na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. M. koji glasi:

 

              Nalaže se tuženiku „E.“ o. d.d. Z. isplatiti tužitelju I. M. iz K., na ime naknade nematerijalne štete iznos od 41.000,00 kn (četrdesetjednu tisuću kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, koja teče na taj iznos od dana 19. ožujka 2007. g. pa do 31. prosinca 2007. g., a od 01. siječnja 2008. g. pa do isplate, po stopi od 14% godišnje, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.747,50 kn, sve u roku od 15 dana.

 

              2. Dužan je tužitelj I. M. naknaditi tuženiku „E.“ o. d.d. Podružnici Z. sveukupni parnični trošak u iznosu od 6.367,50 kn.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst - dalje: ZPP) reviziju je podnio tužitelj zbog materijalnopravnog pitanja koje glasi:

 

              „Da li temeljem citirane odredbe čl. 21. st. 1. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila osoba koja u trenutku prometne nesreće ima položen vozački ispit i navršenih 18 godina života, ali nije fizički ishodila vozačku dozvolu (ima ispunjene sve uvjet za dobivanje vozačke dozvole), gubi prava iz osiguranja?“

 

tvrdeći da se radi o pitanju koje u potpunosti udovoljava uvjetima važnosti iz čl. 382. st. 2. ZPP-a jer se radi o pitanju o čijem rješavanju ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno radi jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Ovaj sud ocjenjuje da se radi o pitanju koje svojim sadržajem i značajem udovoljava pretpostavkama koje su propisane odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a pa je slijedom toga revizija tužitelja dopuštena.

 

Kada se pred ovim sudom pobijana presuda suda drugog stupnja pobija revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

              „Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne štete u iznosu od 41.000,00 kn nastale na osobnom vozilu marke Peugeot tipa 307. Iz spisa predmeta proizlazi da je dana 19. ožujka 2007. godine, istim vozilom vlasništvo tužitelja upravljao njegov sin M. M. i da je na autocesti ... dionice B. - P. na otoku P., došlo do prometne nezgode na način da je izgubio kontrolu nad upravljačem vozila, prešao na prometnu traku predviđenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera i prednjim dijelom vozila udario u kameni ogradni zid.“

 

Sudovi utvrđuju da u vrijeme štetnog događaja, vozač automobila tužitelja nije imao vozačku dozvolu, ali je imao položen vozački ispit za upravljanje vozilima B i F kategorije, ali je u trenutku nezgode imao položen vozački ispit i o tome je posjedovao Uvjerenje o položenom vozačkom ispitu Hrvatskog auto-kluba broj: ... od 27. veljače 2007.

 

Nije sporno da se potraživanje tužitelja temelji na polici osiguranja od automobilskog kaska koje su sastavni dio, kao dio ugovora o osiguranju, i Pravila za kasko osiguranje tuženika.

 

U ovoj fazi postupka visina materijalne štete na vozilu u utuženom iznosu nije sporna.

 

Prema čl. 21. Pravila osiguranja koja su sastavni dio ugovora o osiguranju, osiguranik gubi prava iz osiguranja između ostalog, ako vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće dozvole za tu vrstu vozila.

 

Slijedom navedenog, imajući na umu materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, osnovni pravni prijepor sastoji se u dilemi koji su dometi odredbe čl. 21. st. 1. t. 1. Pravila osiguranja od automobilskog kaska (list 10 spisa - dalje: Pravila) to jest treba li tumačiti ovo pravilo na način da osiguranik gubi pravo na obeštećenje u vidu isplate iznosa visine štete do visine ugovorenog osigurateljnog pokrića, ako vozaču nije izdana vozačka dozvola kao javna isprava kojom se dokazuje osposobljenost za vožnju ili tu odredbu valja tumačiti tako da osiguranik gubi pravo na obeštećenje zbog nastanka osiguranog slučaja ako vozač nije osposobljen za sigurnu vožnju o čemu posjeduje valjanu potvrdu pravne osobe ovlaštene za osposobljavanje vozača.

 

Dakle, može li se potvrda o položenom vozačkom ispitu izjednačiti s vozačkom dozvolom i je li svrha čl. 21. Pravila ugovaranje isključenja ispunjenja ugovorne obveze iz ugovora o osiguranju onda kada vozilom upravlja vozač koji ne posjeduje vozačku dozvolu kao javnu ispravu ili i onda kada vozač ne posjeduje vozačku dozvolu ali je ispunio sve formalne pretpostavke da mu takva isprava bude izdana od nadležnih redarstvenih vlasti jer je za to ispunio sve propisane pretpostavke pa je time i osposobljen za upravljanje motornim vozilom određene kategorije.

 

Prije svega valja poći od prirode potraživanja tužitelja i pravne osnove njegovog potraživanja.

 

Nije sporno da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o osiguranju što slijedi iz police osiguranja broj: ... od 20.10.2006. (list 8 spisa).

 

Sukladno odredbi čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se osiguratelju platiti premiju osiguranja.

 

U ovom sporu tuženik je osiguravatelj, a tužitelj je i ugovaratelj osiguranja i osiguranik.

 

Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom sukladno odredbi čl. 922. ZOO-a.

 

Iz odredbe čl. 949. ZOO-a slijedi da se osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja.

 

Prema tome, u ovom sporu, osigurana je imovina tužitelja, njegov automobil, od štete koja bi se dogodila na njegovoj imovini zbog nastupanja osiguranog slučaja.

 

Dakle, prava koje tužitelj kao osiguranik ostvaruje u ovoj parnici na temelju ugovora o osiguranju nisu prava koja bi mu slijedila iz instituta naknade štete kao izvanugovornog obveznog odnosa između stranaka, već se radi o sporu radi ispunjavanja obveze preuzete ugovorom odnosno o sporu povodom prigovora osiguravatelja da se obveze ispunjenja  može osloboditi jer su se za to ispunile pretpostavke također predviđene ugovorom.

 

Stoga, se o osnovanosti tražbine tužitelja zbog nastupa osiguranog slučaja ne može ocjenjivati kroz pravila o naknadi štete pa se slijedom toga niti ne utvrđuju pretpostavke za naknadu štete jer tuženik kao osiguravatelj nije niti štetnik niti odgovorna osoba već je jedna od ugovornih strana koja je dužna ispuniti obveze iz ugovora, po načelu „pacta sunt servnda“ koje je sadržano i u čl. 9. ZOO-a, onako kako je to ugovorom predviđeno.

 

Imajući sve prednje na umu, u ovom sporu, prema ocjeni ovog suda, u odgovoru na pitanje može li se tuženik kao osiguravatelj osloboditi svoje ugovorom preuzete obveze isplatiti tužitelju kao osigarniku štetu koja je nastala na njegovoj imovini zbog nastupa osiguranog slučaja jer je vozač upravljao motornim vozilom bez vozačke dozvole iako je imao položen vozački ispit i potvrdu o toj činjenici koja potvrđuje da je osposobljen za vožnju motornog vozila određene kategorije (u ovom slučaju B kategorije), smisao i svrha čl. 21. st. 1. t. 1. Pravila je zaštititi osiguratelja od ispunjenja obveze kada motornim vozilom upravlja osoba koja nema ispunjene sve uvjete za upravljanje motornim vozilom.

 

Dakle, obveze se ne može osloboditi osiguravatelj kada vozač nema izdanu vozačku dozvolu, ali je ispunio sve zakonom propisane uvjete za izdavanje vozačke dozvole jer je time i osposobljen za sigurno upravljanje motornim vozilom.

 

Da pravilo iz čl. 21. st. 1. t. 1. Pravila ne zahtjeva puko posjedovanje odgovarajuće vozačke dozvole za upravljanje određenom vrstom vozila, nema smisao posjedovanja vozačke dozvole slijedi i iz iznimke propisane istim člankom Pravila kojima je određeno da će se smatrati da vozač ima vozačku dozvolu i kada mu je vozačka dozvola oduzeta od nadležnih tijela najviše do 90 dana.

 

Prema tome, već i sama Pravila izričito određuju situaciju kada neposjedovanje vozačke dozvole kod vozača u trenutku nastupa osiguranog slučaja nije okolnost zbog koje se osiguranik ne gubi prava iz osiguranja, pa je slijedom toga jasno da se osiguranik ne može staviti u lošiju poziciju kada motornim vozilom upravlja osoba koja jedino nema vozačku dozvolu jer mu ona još nije izdana ali koji je ispunio sve pretpostavke da mu ona bude izdana od nadležnih tijela.

 

Pritom valja napomenuti da je odredbom čl. 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 105/04 - dalje: ZSPC) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka osiguranog slučaja osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je:

 

1. duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom određene kategorije,

 

2. navršila minimalnu dob za upravljanje vozilom određene kategorije,

 

3. položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije te

 

4. ako joj odlukom nadležnog tijela nije zabranjeno upravljanje vozilom,

 

te ako ispunjava minimalnu dob za upravljanje motornim vozilom koja je za vozilo B kategorije, navršenih 18 godina života (st. 2. čl. 216.a).

 

Odredbom čl. 208. st. 1. ZSPC-a propisano je da vozački ispit može polagati samo kandidat za vozača koji je završio osposobljavanje po propisanom programu i ako je navršio broj godina potrebnih za izdavanje vozačke dozvole za kategoriju za koju se osposobio.

 

Pravilnikom o načinu obavljanja i organiziranja vozačkih ispita te načinu izdavanja i oduzimanja dopuštenja ovlaštenom ispitivaču („Narodne novine“, broj 179/04) i to čl. 7. propisano je da u prijavnici za vozački ispit moraju biti upisani sljedeći podaci:

 

1. prezime i ime, datum rođenja, mjesto i adresa prebivališta, broj osobne iskaznice ili putovnice te mjesto izdavanja,

 

2. naziv autoškole u kojoj je obavljeno osposobljavanje, datum početka i završetka osposobljavanja, potpis kandidata, ime i prezime predavača odnosno instruktora vožnje,

 

3. kategorija vozila za koju polaže ispit i broj eventualnih prethodnih pokušaja polaganja,

 

4. broj i datum izdavanja liječničkog uvjerenja o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za vozača motornog vozila kategorije za koju polaže ispit,

 

5. broj, datum i mjesto izdavanja vozačke dozvole koju već posjeduje.

 

Također posebno se propisuje da kandidat na vozačkom ispitu mora dati na uvid ovlaštenom ispitivaču liječničko uvjerenje o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za vozača vozila kategorije za koju polaže ispit i knjižicu kandidata za vozača propisno popunjenu i ovjerenu od strane stručnog voditelja autoškole.

 

Iz svega slijedi da kada je vozač položio vozački ispit i o tome mu je ovlašteno tijelo izdalo uvjerenje da takva osoba ima sve zakonom ispunjene uvjete za dobivanje vozačke dozvole pa se stoga u smislu čl. 21. st. 1. Pravila ima izjednačiti s onom osobom koja ima vozačku dozvolu.

 

U konkretnom pravnom prijeporu, to nadalje znači da se tuženik ne može osloboditi svoje obveze i da tužitelju pripada pravo iz osiguranja jer se vozač koji ima potvrdu o položenom vozačkom ispitu izjednačuje s osobom koja ima vozačku dozvolu i činjenica što mu ta dozvola nije izdana u vrijeme nastupa osiguranog slučaja ne oduzima pravo osiguraniku ostvariti pravo iz osiguranja kako je ono ugovoreno ugovorom o osiguranju.

 

Slijedom navedenog valjalo je, preinačiti presudu suda drugog stupnja i odlučiti kao u izreci ove presude slijedom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

Kako je tužitelj uspio u sporu valjalo mu je pored troškova dosuđenih presudom suda prvog stupnja dosuditi i trošak sastava revizije 1.875,00 kuna sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. ZPP-a, u skladu s tarifnim brojem 10. t. 6. u svezi s tarifnim brojem 7. t. 1. Tarife za o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu donesena je sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a budući da navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

 

Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 23. ožujka 2016.