Broj: Rev 684/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića, člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š., tužitelja J. Š., tužitelja R. Š.₁, tužitelja R. Š.₂ koga zastupa majka i z.z. Ivanka Šajin, tužitelja L. N., svi iz N. G., koje zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u V., protiv tuženika G. o. d.d., Z., koga zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž-984/11-2 od 29. rujna 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj P-295/09-64 od 14. prosinca 2010., u sjednici održanoj 10. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika u odnosu na tužiteljicu I. Š. i tužitelja J. Š. kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na tužitelje R. Š.₁, R. Š.₂ i L. N. kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tužiteljici I. Š. dosuđen je iznos od 188.272,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužitelju J. Š. iznos od 145.600,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tužitelju R. Š.₁ iznos od 51.350,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tužitelju R. Š.₂ iznos od 51.350,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tužitelju L. N. iznos od 26.650,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I izreke). Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica I. Š. traži naknadu preko dosuđenog iznos od 188.272,50 kn do zatraženih 295.150,00 kn kao i u dijelu kojim traži isplatu kamata za razdoblje od 24. prosinca 2008. do 14. prosinca 2010., tužitelj J. Š. traži naknadu preko dosuđenog iznos od 145.600,00 kn do zatraženih 225.500,00 kn kao i u dijelu kojim traži isplatu kamata za razdoblje od 24. prosinca 2008. do 14. prosinca 2010., tužitelj R. Š.₁ traži naknadu preko dosuđenog iznos od 51.350,00 kn do zatraženih 80.500,00 kn kao i u dijelu kojim traži isplatu kamata za razdoblje od 24. prosinca 2008. do 14. prosinca 2010., tužitelj R. Š.₂ traži naknadu preko dosuđenog iznos od 51.350,00 kn do zatraženih 80.500,00 kn kao i u dijelu kojim traži isplatu kamata za razdoblje od 24. prosinca 2008. do 14. prosinca 2010., tužitelj L. N. traži naknadu preko dosuđenog iznos od 26.650,00 kn do zatraženih 80.500,00 kn kao i u dijelu kojim traži isplatu kamata za razdoblje od 24. prosinca 2008. do 14. prosinca 2010. (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu 59.888,49 kn (toč. III izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i tuženika tako da je presuda u dijelu kojim je tužiteljici I. Š. dosuđen iznos od 143.000,00 kn, tužitelju J. Š. dosuđen iznos od 143.000,00 kn, tužitelju R. Š.₁ dosuđen iznos od 48.750,00 kn, tužitelju R. Š.₂ dosuđen iznos od 48.750,00 kn, tužitelju L. N. dosuđen iznos od 26.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na svaki dosuđeni iznos teku od 24. prosinca 2008 pa do isplate. Ujedno je preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužiteljici I. Š. dosuđen daljnji iznos 77.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2008. do isplate, tužitelju J. Š. iznos 77.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2008. do isplate, tužitelju R. Š.₁ iznos od 26.250,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2008. do isplate, tužitelju R. Š.₂ iznos od 26.250,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2008. do isplate, tužitelju L. N. iznos od 14.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2008. do isplate. Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim odlučeno o visini imovinske štete i to u dijelu kojim je tužiteljici I. Š. dosuđen iznos 45.272,50 kn, tužitelju J. Š. iznos 2.600,00 kn, tužitelju R. Š.₁ iznos od 2.600,00 kn, tužitelju R. Š.₂ iznos od 26.250,00 kn, tužitelju L. N. iznos od 650,00 kn te u dijelu kojim su tužitelji odbijeni sa dijelom zahtjeva za naknadom imovinske štete i to tužiteljica I. Š. za iznos 24.877,50 kn, tužitelju J. Š. iznos 2.900,00 kn, tužitelju R. Š.₁ iznos od 2.900,00 kn, tužitelju R. Š.₂ iznos od 2.900,00 kn, tužitelju L. N. iznos od 4.850,00 kn te je u dom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti dio drugostupanjske presude kojom se prvostupanjska presuda preinačuje i vratit predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu odbaciti reviziju u odnosu na tužitelje R. Š.₁, R. Š₂ i L. N. a odbiti kao neosnovanu u odnosu na tužiteljicu I. Š. i tužitelja J. Š. Traže trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije dopuštena u odnosu na tužitelje R. Š.₁, R. Š.₂ i L. N., dok u odnosu na tužiteljicu I. Š. i tužitelja J. Š. nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

 

U ovom postupku presuda nije donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.

 

Budući da je tužitelju R. Š.₁ pravomoćno dosuđen ukupan iznos 75.000,00 kn, tužitelju R. Š.₂ iznos 75.000,00 kn te tužitelju L. N. iznos 40.000,00 kn to vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakog od njih ne prelazi 200.000,00 kn slijedom čega tuženikova revizija u odnosu na te tužitelje, podnesena na temelju čl. 382. st. 1. ZPP-a, nije dopuštena.

 

Predmet postupka je zahtjeva tužitelja za naknadom štete koju su pretrpjeli kad je u prometnoj nezgodi koja se dogodila ... u … sati, u N. G., ulica B. smrtno stradao E. Š., sin tužiteljice I. Š. i tužitelja J. Š., brat tužitelja R. Š.₁ i R. Š.₂ te unuk tužitelja L. N.

 

Nižestupanjski su sudovi utvrdili da se E. Š. vozio kao suvozač na motociklu reg oznake … kojim je upravljao I. M. brzinom od 79 km/h ulicom B. te da je kao najvjerojatniji razlog pada E. Š. sa motocikla, udarac njegove lijeve ruke o teretni sanduk vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika, V. R. vozeći unazad brzinom 3-4 km/h i koji je popriječio kolnik stražnjom stranom jer je bio skroz do desnog rubnika kolnika.

 

Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik na temelju čl. 1069. st.3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 u daljnjem tekstu: ZOO) odgovoran tužiteljima naknaditi štetu jer su u prometnoj nezgodi sudjelovala dva motorna vozila. Pritom zaključuje da je E. Š. doprinio nastanku prometne nesreće u omjeru od 35% jer zbog alkoholziranosti od 2,36 g/kg apsolutnog alkohola u krvi nije shvatio opasnost pa se upustio u vožnju sa osobom za koju je mogao znati da nije educirana za vožnju motociklom koji predstavlja opasno prijevozno sredstvo namijenjeno za sportske užitke u brzini, koji zahtijevaju ne samo položen vozački ispit već i izrazitu svjesnost o opasnostima koji prijete u prometu. Pritom također navodi da je E. Š. imao dovoljno vremena upozorit vozača motocikla I. M. na neprimjeren način vožnje.

 

Za razliku od prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je zaključio da nije bilo doprinosa E. Š. zato što je sjeo kao suvozač na motocikl koji ima sportske performanse niti se moglo očekivati da on upozori vozača motocikla da sporije vozi pri čemu mu nije bilo poznato da I. M. nema vozačku dozvolu A kategorije.

 

Tuženik u reviziji ponavlja prigovor da je E. Š. doprinio nastanku štete jer da je zbog alkoholiziranosti mogao biti nemiran, nepažljiv i neodgovoran, jer je pristao na vožnju na sportskom motociklu te jer nije upozorio vozača na prebrzu vožnju sa vozačem bez vozačke dozvole A kategorije.

 

Prihvaćajući zaključak drugostupanjskog suda kao i njegove razloge zašto nema doprinosa E. Š., ovaj sud također napominje da budući iz nalaza vještaka citiranih u presudi te utvrđenja sudova, proizlazi zaključak da je do nezgode došlo zato što je osiguranik tuženika neoprezno vozilom upravljao unatrag i time prepriječio prolaz cestom – pa je stoga navedeni prigovor tuženika koji se odnosi na postojanje doprinosa E. Š., pravno irelevantan u ovom sporu.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika u odnosu na tužiteljicu I. Š. i tužitelja J. Š. kao neosnovanu.

 

Na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a valjalo je odbaciti reviziju tuženika u odnosu na tužitelje R. Š.₁, R. Š.₂ i L. N., kao nedopuštenu.

 

Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjev za naknadom troška sastava revizije jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

 

Zagreb, 10. svibnja 2016.