Broj: Rev 1035/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., C., SAD, zastupanog po punomoćnici V. Š., odvjetnici u V., protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi pobijanja ugovora o zakupu, utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-205/13-5 od 12. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1019/12-5 od 6. studenoga 2012. i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1019/12-8 od 5. prosinca 2012., u sjednici održanoj 18. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u pobijanju presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-205/13-5 od 12. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1019/12-5 od 6. studenoga 2012. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati naknadu štete u iznosu od 285.000,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška, sve pobliže opisano u toj točki izreke (toč. I. st. 4 i 5 izreke prvostupanjske presude).

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja u preostalom dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Vukovaru, odbacuje se kao nedopuštena.

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u pobijanju rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-205/13-5 od 12. siječnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1019/12-8 od 5. prosinca 2012.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Pobija se ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koji je Republika Hrvatska zaključila temeljem natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta od 22. rujna 2008. godine i to poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u k.o. S. M., a upisano u zk.ul. br. ..., a koje se sastoji od kč. br. ... oranica L. sa 221927 m2, te se raspisani natječaj za zakup navedenog poljoprivrednog zemljišta stavlja izvan snage.

              Utvrđuje se da je M. V., C., SAD najpovoljniji ponuditelj za zakup poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u k.o. S. M., a upisano u zk.ul. br. ... koje se sastoji od kč.br. ..., oranica L., 6 klase sa 22h 19a 25m2.

              Nalaže se Republici Hrvatskoj da s V. M., C. I., SAD zaključi ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na način da istom da u zakup kč.br. ... oranica L., 6 klase sa 22h 19a 25m2, a upisano u zk.ul. broj ... k.o. S. M. u roku od 15 dana.

              Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 285.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a koje zatezne kamate teku od dana podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

              U toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn, u roku od 15 dana.

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koja je predmetom spora.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

              Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedeno rješenje suda prvog stupnja potvrđeno.

 

              Protiv navedene presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj. Poziva se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude, zajedno s nižestupanjskim rješenjima ukinu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

              Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora sa iznosom od 285.000,00 kn.

 

              Tužitelj je tužbenim zahtjevom postavio nenovčane tužbene zahtjeve kojim je tražio da se pobija ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta, zatim da se utvrdi da je on najpovoljniji ponuditelj za zakup tog poljoprivrednog zemljišta i da se naloži Republici Hrvatskoj da s njime sklopi ugovor o zakupu tog poljoprivrednog zemljišta. Ujedno je postavio i novčani tužbeni zahtjev kojim je zatražio naknadu štete u visini od 285.000,00 kn.

 

              Odredbom iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP) je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

              U konkretnom slučaju tužitelj je označio vrijednost predmeta spora u visini novčano postavljenog tužbenog zahtjeva. Kada bi se uzelo da je tužitelj označio vrijednost predmeta spora sa iznosom od 285.000,00 kn za nenovčane tužbene zahtjeve, tada je razvidno da onda niti za jedan od postavljenih nenovčanih tužbenih zahtjeva vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn.

 

              Stoga je valjalo reviziju tužitelja u pobijanju nižestupanjske presude, u dijelu kojim su odbijeni nenovčani tužbeni zahtjevi, odbaciti kao nedopuštenu i u tom dijelu odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP.

 

              Tužitelj revizijom pobija i rješenje suda drugog stupnja, kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere.

 

              Prema odredbi iz čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 99/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude (rješenja) podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, mogu podnijeti reviziju ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. iste zakonske odredbe, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U reviziji tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje u pobijanju rješenja suda drugog stupnja, kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, prema kojem je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere.

 

              Prema tome, tako sastavljena revizija nema pretpostavke da bi se u tom dijelu o njoj meritorno odlučivalo, zbog čega je u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392.b) st. 2. ZPP.

 

              Revizija tužitelja je dopuštena ali nije osnovana u pobijanju presude suda drugog stupnja, kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja, u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu mu naknade štete u iznosu od 285.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

              Ispitujući u tom dijelu presudu sukladno čl. 392.a) st. 1. ZPP-a, ne nalazi se da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a. Ovo stoga što presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja pa se može ispitati. Drugostupanjski je sud odgovorio i na odlučne žalbene navode i postupak proveden pred prvostupanjskim sudom ocijenio zakonito provedenim (čl. 7., čl. 311. st. 2., čl. 338. st. 4. ZPP). I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno.

 

              Naime, novčani tužbeni zahtjev prema kojem traži naknadu štete u prije navedenom novčanom iznosu, tužitelj temelji upravo na činjenici da tuženica s njime nije sklopila ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta, zbog čega da trpi štetu u vidu izgubljene dobiti što na navedenom poljoprivrednom zemljištu nije sadio poljoprivredne kulture za razdoblje 2009., 2010. i 2011. godine.

 

              U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužitelj s tuženicom imao sklopljen ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 28. listopada 1997. godine na razdoblje od 10 godina, te da mu je istekom navedenog roka ugovor o zakupu prestao.

 

              Nadalje je u postupku utvrđeno da je tuženica raspisala novi natječaj 22. rujna 2008. godine za zakup poljoprivrednog zemljišta, ali da se na navedeni natječaj tužitelj nije javio, već je ponudu podnijela K. V. iz S. M. a ne tužitelj. Utvrđeno je da je tuženica prihvatila ponudu I. K. iz S. M. kao najpovoljnijeg ponuđača i s njime sklopila ugovor o zakupu predmetnog zemljišta.

 

              Slijedom takvih utvrđenja nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio pobijanje ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sa novim ponuđačem, kao što je odbijen i tužbeni zahtjev da se s tužiteljem sklopi ugovor o zakupu tog istog poljoprivrednog zemljišta kao sa najpovoljnijim ponuditeljem, a zbog promašene aktivne legitimacije.

 

              Slijedom navedenog, kako tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom za pobijanje, tj. poništenje sklopljenog ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta s trećom osobom 22. rujna 2008., niti je sud prihvatio tužbeni zahtjev da s tužiteljem tuženica sklopi ugovor o zakupu za prijeporne nekretnine, to tužitelj bez osnove traži naknadu štete koju trpi zbog toga što tuženica s njime nije sklopila ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta za utuženo razdoblje.

 

              Tužitelj nema pravo na zatraženu naknadu štete, niti zbog povrede navodne ugovorne obveze iz čl. 332. st. 2. niti temeljem čl. 1085. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08).

 

              Kako stoga revizijskim navodima, u dijelu u kojem je revizija dopuštena, odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju tužitelja u tom dijelu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 18. svibnja 2016.