Broj: Rev 1179/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz O., M., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. ž. o. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-3847/09-2 od 1. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4386/07-13 od 16. prosinca 2008., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-4386/07-17 od 23. rujna 2009., u sjednici održanoj 25. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem od 23. rujna 2009. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 27.070,00 EUR-a s pripadajućom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te mu naknaditi troškove postupka 15.250,00 kn, također s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem od 23. rujna 2009.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Tuženik je zatražio trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno navodima revizije nižestupanjske odluke sadrže jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi, ne proturječe sadržaju spisa. Prema tome, neosnovano tuženik ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (u sadržaju revizije očitom pogreškom tuženik se poziva na toč. 13. navedene zakonske odredbe).

 

Neosnovano sadržajem revizije tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a u okolnostima konkretnog slučaja i prema ocjeni ovoga suda izvođenje daljnjih dokaza bilo bi suvišno.

 

Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo moguće uzeti u razmatranje jer to sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da je između tuženika (osiguratelja) i P. M. (osiguranika), brata tužitelja, zaključena polica osiguranja života po kojoj je tužitelj korisnik osiguranja za slučaj smrti P. M., da je 26. siječnja 2007. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao P. M. kao suvozač, da je isti preminuo ...., time da je smrt nastala nasilnim putem kao posljedica izvanmoždanog krvnog ugruška na mozak koji je nastao kao posljedica smrtonosne ozljede kosti glave u prometnoj nezgodi, zaključuju da su ispunjene pretpostavke za isplatu osigurane svote (čl. 921. u vezi čl. 966. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08  - dalje: ZOO) i slijedom toga prihvaćaju tužbeni zahtjev, otklanjajući pritom tuženikov prigovor isključenja njegove obveze kao osiguratelja.

 

Opravdavajući reviziju tuženik ponavlja prigovor isključenja, odnosno ograničenja njegove obveze kao osiguratelja na temelju odredbe čl. 8. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života, a u vezi čl. 5. Posebnih uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja, a sve sukladno čl. 977. ZOO.

 

U predmetnoj polici osiguranja života (list 8 spisa) navedeno je da sastavni dio ugovora uz ovu policu čine Opći uvjeti osiguranja osoba (AGO-02), Posebni uvjeti osiguranja za slučaj smrti i doživljenja (AGŽ-02) i Posebni uvjeti za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života (AG-02). Dakle, obveza tuženika (osiguratelja) utvrđuje se kako po Općim uvjetima, tako i Posebnim uvjetima, koji su sastavni dio predmetnog ugovora.

 

Prema odredbi čl. 8. st. 3. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života osigurateljeva obveza potpuno je isključena, ako nesretni slučaj nastupi kao posljedica djelovanja alkohola na osiguranika. Smatra se da je nesretni slučaj nastao zbog djelovanja alkohola, ako je u vrijeme nastanka nesretnog slučaja, koncentracija alkohola u krvi osiguranika bila viša od 0,8‰ u slučaju da je osiguranik tada bio u svojstvu vozača, odnosno viša od 1,0‰ u ostalim slučajevima. Osigurateljeva obveza isključena je bez obzira na odgovornost treće osobe za nastanak osiguranog slučaja.

 

Prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 6. Posebnih uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (glava V. Ograničenje obveze osiguratelja) kada se ostvari slučaj smrti, uz ograničenja obveze osiguratelja navedena u čl. 11. st. 3. Općih uvjeta za osiguranje osoba, osiguratelj nije u obvezi isplatiti osiguranu svotu već samo do tada prikupljenu matematičku pričuvu i ako se slučaj ostvari kao posljedica uživanja osiguranika u drogu i/ili alkoholu i/ili narkoticima.

 

Prema odredbi čl. 977. ZOO ugovorom o osiguranju za slučaj smrti ili od nesretnog slučaja mogu biti isključeni iz osiguranja i drugi rizici.

 

Imajući na umu citirane odredbe te činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji i prema ocjeni ovoga suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je neosnovan tuženikov prigovor isključenja, odnosno ograničenja njegove obveze glede isplate osigurane svote. Naime, tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je smrt P. M. nastala nasilnim putem kao posljedica izvanmoždanog krvnog ugruška na mozak koji je nastao kao posljedica smrtonosne ozljede kosti glave u prometnoj nezgodi. K tomu, koncentracija apsolutnog alkohola u krvi P. M. iznosila je 0,29 g/kg (‰) – (list 38 spisa), slijedom čega rizik isključen ugovorom o osiguranju (uslijed alkoholiziranosti) u smislu Posebnih uvjeta nije ostvaren, a kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi. Iz tih razloga nije ostvaren niti uvjet za ograničenje obveze tuženika (čl. 5. st. 1. toč. 6. Posebnih uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja).

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 25. svibnja 2016.