Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-3060/14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dijane Hofer kao predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Vinceković kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Ž. J., OIB:…, iz S., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz K., protiv tuženika P. prehrambene industrije d.d. K., OIB:…, zastupanog po zakonskom zastupniku Z. M. i punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i partneri j.t.d. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. O. d.d. Z., Filijala V., zastupana po punomoćnici V. K., dipl. iur., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj 12 P-1102/11-48 od 03. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 22. kolovoza 2016.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj 12 P-1102/11-48 od 03. ožujka 2014. u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I izreke preinačuje i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik plati na ime ukupne pravične novčane naknade štete iznos od 98.888,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena i to tako:
- da na iznos od 41.000,00 kn kamata počne teći od 15. lipnja 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.019,64 kn za mjesec veljaču 2011. kamata počne teći od 01. ožujka 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec ožujak 2011. kamata počne teći od 01. travnja 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec travanj 2011. kamata počne teći od 01. svibnja 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec svibanj 2011. kamata počne teći od 01. lipnja 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec lipanj 2011. kamata počne teći od 01. srpnja 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec srpanj 2011. kamata počne teći od 01. kolovoza 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec kolovoz 2011. kamata počne teći od 01. rujna 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec rujan 2011. kamata počne teći od 01. listopada 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec listopad 2011. kamata počne teći od 01. studenog 2011 pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec studeni 2011. kamata počne teći od 01. prosinca 2011. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec prosinac 2011. kamata počne teći od 01. siječanj 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec siječanj 2012. kamata počne teći od 01. veljače 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec veljaču 2012. kamata počne teći od 01. ožujka 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec ožujak 2012. kamata počne teći od 01. travnja 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec travanj 2012. kamata počne teći od 01. svibanj 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec svibanj 2012. kamata počne teći od 01. lipanj 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec lipanj 2012. kamata počne teći od 01. srpnja 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec srpanj 2012. kamata počne teći od 01. kolovoz 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec kolovoz 2012. kamata počne teći od 01. rujan 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec rujan 2012. kamata počne teći od 01. listopad 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec listopad 2012. kamata počne teći od 01. studeni 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec studeni 2012. kamata počne teći od 01. prosinac 2012. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec prosinac 2012. kamata počne teći od 01. siječanj 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec siječanj 2013. kamata počne teći od 01. veljače 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec veljača 2013. kamata počne teći od 01. ožujak 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec ožujak 2013. kamata počne teći od 01. travanj 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec travanj 2013. kamata počne teći od 01. svibanj 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec svibanj 2013. kamata počne teći od 01. lipanj 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec lipanj 2013. kamata počne teći od 01. srpanj 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec srpanj 2013. kamata počne teći od 01. kolovoza 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec kolovoz 2013. kamata počne teći od 01. rujan 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec rujan 2013. kamata počne teći od 01. listopada 2013. pa do konačne isplate,
- da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec listopad 2013. kamata počne teći od 01. studenog 2013. pa do konačne isplate,
te mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade od 1.798,12 kn mjesečno počevši od 01. studenog 2013. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da sve dospjele, a neplaćene obroke tuženik plati odjednom u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u pogledu svakog dospjelog a neplaćenog iznosa, računajući od dospijeća do isplate svakog pojedinog obroka, a dospijevajuće obroke tuženik je dužan plaćati unaprijed do svakog 05-tog u mjesecu na ruke tužitelja te mu nadoknaditi parnični trošak sa kamatom kao naprijed, sve to u roku od 8 dana."
Nalaže se tužitelju Ž. J. da tuženiku P. Prehrambena industrija d.d. K. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 34.218,25 kn (tridesetčetiritisućedvjestoosamnaest kuna i dvadesetpet lipa) u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
U odbijajućem nepobijanom dijelu točka II izreke presude ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
Pobijanom presudom u točci I naloženo je tuženiku da tužitelju na ime ukupne pravične novčane naknade štete plati iznos od 98.888,80 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to precizirano u izreci pobijane presude, te mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.798,12 kn počevši od 01. studenog 2013. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti tako da sve dospjele, a neplaćene obroke tuženik plati odjednom u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u izreci presude, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 40.880,52 kn.
Točkom II iste presude odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim a koji glasi: "Tuženik je dužan platiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena na iznos od 37.800,00 kn u periodu od 15. lipnja 2011. pa do 16. lipnja 2011. u roku od 15 dana."
Pravodobnom žalbom istu presudu pod točkom I pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijane presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova žalbe.
Na žalbu tuženika tužitelj nije odgovorio.
Žalba tuženika je osnovana.
Donoseći pobijanu presudu pod točkom I izreke prvostupanjski sud je utvrdio da tijekom postupka nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika prema međusobno zaključenom Ugovoru o radu te da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod tuženika dana 09. rujna 2008. radi koje je liječen, a da se odgovornost tuženika za štetu s osnova ozljede na radu temelji na članku 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 59/06., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08. i 75/09.) pa je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja s osnova pravične novčane naknade štete u iznosu od 98.888,80 kn koji se iznos odnosi na naknadu neimovinske štete s osnova fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševnih boli zbog naruženosti, zatim isplatu naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i s osnova troškova i izdataka za liječenje i prijevoz, a tužitelju je prvostupanjskom presudom dosuđena šteta i iz osnove izmakle dobiti sve to uz pripadajuću zateznu kamatu i dosuđene troškove parničnog postupka.
Međutim, opravdano u svojoj žalbi ističe tuženik da je svaka tražbina tužitelja s osnove povrede na radu kod tuženika prestala na temelju izjava tužitelja od 09. veljače 2011. i 15. veljače 2011., koje je izjave nesporno potpisao tužitelj i u kojima je jasno naznačio da s osnove ozljede na radu nema nikakvih potraživanja prema tuženiku.
Pogrešno naime zaključuje prvostupanjski sud, a na navode istih prigovora od strane tuženika tijekom prvostupanjskog postupka, da okolnost da je tužitelj potpisao naznačene izjave ne utječu na postojanje obveze tuženika za naknadu štete tužitelju, jer navedene izjave ne predstavljaju otpust duga u smislu članka 203. – 206. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. i 41/08. - dalje: ZOO), budući se u navedenim izjavama izrijekom ne navodi da tužitelj kao vjerovnik izjavljuje da neće od tuženika kao dužnika zahtijevati ispunjenje određene tražbine niti sadrži suglasnost tuženika kao dužnika s takvom izjavom vjerovnika niti da naznačene izjave ne predstavljaju opći otpust duga u smislu članka 206. ZOO-a jer se općim otpustom dugova ne mogu gasiti vjerovnikove tražbine prema dužniku za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku općeg otpusta, a prema mišljenju prvostupanjskog suda u trenutku potpisivanja navedenih izjava tužitelj svakako nije znao za opseg potraživanja prema tuženiku s osnova naknade imovinske ili neimovinske štete, sve dok nije provedeno liječničko i financijsko vještačenje i na taj način utvrđena visina imovinske i neimovinske štete.
Međutim, člankom 203. ZOO-a koji regulira pitanje otpusta duga propisano je da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, dok za pravovaljanost toga sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen posao iz kojeg je obveza nastala.
Naime, razmatranjem prvostupanjskog spisa, a posebno izjava koje je potpisao tužitelj 28. siječnja 2011. te naročito 09. i 15. veljače 2011., može se zaključiti da je tužitelj nakon što je završeno liječenje radi povrede na radu, koje je prema prvostupanjskoj presudi trajalo od 09. rujna 2008. do 27. siječnja 2011., već dana 28. siječnja 2011. potpisao izjavu na način da se očitovao da je zainteresiran za postupak otkazivanja Ugovora o radu uz isplatu stimulativne otpremnine u iznosu od 4.000,00 kn po godini radnog staža kod tuženika, s prestankom radnog odnosa 15. veljače 2011., koji prijedlog je tuženik prihvatio otkazivanjem Ugovora o radu i isplatom stimulativne otpremnine, na koji dogovor se nadovezuje i izjava od 09. veljače 2011., kojom je tužitelj izjavio da ne želi da mu poslodavac ponudi obavljanje bilo kakvih drugih poslova za koje je sposoban sukladno rješenju HZMO-a kojim mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad utvrđenim kontraindikacijama, već da želi da mu radni odnos prestane uz isplatu otpremnine, posebno uz napomenu da se nakon završenog liječenja i oporavka zbog ozljede na radu vratio na rad. Izjavom od 15. veljače 2011. tužitelj izjavljuje da se odriče prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava protiv naprijed navedenog otkazivanja Ugovora o radu, te da osim potraživanja za isplatu otpremnine u skladu s otkazom i plaće do dana prestanka radnog odnosa koji nastupa 15. veljače 2011. nema nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku.
Stoga pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da sporazum o otpustu duga nije postignut, jer se naprijed navedenim izjavama jasno da utvrditi koje tražbine tužitelj više neće potraživati od tuženika, s kojim izjavama se tuženik suglasio na način da je postupio po prijedlogu tužitelja, a tužitelj je u vrijeme potpisivanja naprijed navedenih izjava znao za tražbinu prema tuženiku s osnova naknade štete zbog povrede na radu, jer je liječenje u tom trenutku bilo završeno, te nije odlučno kako to tvrdi prvostupanjski sud da se tražbine tužitelja ne mogu gasiti prema tuženiku prije nego što bude provedeno liječničko i financijsko vještačenje i na taj način utvrđen opseg imovinske i neimovinske štete, s obzirom da je i prije provedenog vještačenja tužitelj postavio tužbeni zahtjev u nominalnom iznosu, iako se prije toga izjavama odrekao prava na naprijed navedenu naknadu štete.
Kako sukladno članku 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, to je prema mišljenju ovog suda tužitelj mogao slobodno raspolagati svojim zahtjevom za naknadu štete zbog povrede na radu na način da se svojom izjavom odrekao prava na naknadu štete od tuženika, a tijekom postupka tužitelj nije ni isticao prigovor da izjave o oprostu duga imaju mane volje na strani tužitelja u vidu prijetnje i sile prilikom potpisivanja navedenih izjava, niti da na strani tužitelja postoji bitna zabluda u svezi potpisivanja izjava niti drugi razlozi koji u skladu s odredbama članka 282. – 285. ZOO-a dovode u sumnju valjanost izjava koje su naprijed navedene, pa opravdano ukazuje tuženik u svojoj žalbi da je tužitelj dobrovoljno raspolagao svojim pravom na način da je u svojim izjavama jasno izrekao svoju volju da nema nikakvih potraživanja s osnova naknade štete zbog povrede na radu prema tuženiku po ni jednoj osnovi, a s obzirom da je takva izjava dana nakon što je liječenje završeno, tužitelj je znao s kojim pravom raspolaže i dobrovoljno ga se odrekao.
Stoga je valjalo usvojiti žalbu tuženika kojim pobija dosuđujući dio presude prvog stupnja pod točkom I izreke, primjenjujući pri tome odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka USRH - dalje: ZPP) i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji je usvojen točkom I prvostupanjske presude, jer je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pravilno utvrđeno, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (tuženik pogrešno ističe da je prvostupanjski sud zbog toga počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a).
Odluka o troškovima postupka donijeta je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12.,103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa) a odnosi se, s obzirom na vrijednosti predmeta spora tijekom prvostupanjskog postupka, na trošak sastava odgovora na tužbu tuženika u iznosu od 2.500,00 kn sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife, a isti iznos od 2.500,00 kn za svaku radnju tuženiku je priznat za pristup na ročišta 08. studenog 2011., 19. siječnja 2012., 24. veljače 2012., 18. rujna 2012., 05. veljače 2013., 26. travnja 2013. i 16. siječnja 2014. sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife. Osim toga tuženiku je priznat trošak podneska od 01. veljače 2012. u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, te isti iznos troška od 500,00 kn za ročište 05. ožujka 2013. sukladno Tbr.9. toč.5. Tarife, jer je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja.
Tuženiku nije priznat zatraženi trošak podneska od 02. listopada 2012. u iznosu od 2.500,00 kn jer je prijedloge koje je tuženik isticao u podnesku mogao isticati i tijekom rasprave, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a. Isto tako tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu u iznosu od 500,00 kn jer je uvidom u zapisnik o objavi presude od 03. ožujka 2014. sud utvrdio da na istoj objavi nije bio prisutan punomoćnik tuženika iz Odvjetničkog društva koji zastupa istog u ovom postupku već dipl. iur. Ž. H. M., koja prema punomoći nije odvjetnica, te nema pravo na trošak sukladno Odvjetničkoj tarifi.
Stoga, kad se zbroji naprijed navedeno tuženiku je priznat trošak od 21.000,00 kn, a kad se na to doda PDV sukladno Tbr.42. Tarife u iznosu od 5.250,00 kn, dobije se iznos od 26.250,00 kn. Na taj trošak treba pribrojiti trošak zatražene sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.354,00 kn, te ukupni trošak prvostupanjskog postupka iznosi 27.604,00 kn. Na taj trošak valja obračunati trošak žalbenog postupka, s obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn sukladno Tbr.10. toč.1. Tarife plus trošak PDV-a na isti iznos od 781,25 kn te zatraženi trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 2.708,00 kn što ukupno iznosi 34.218,25 kn.
S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, već je u cijelosti odbijen s istim, dužan je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a tuženiku nadoknaditi naprijed prouzročeni parnični trošak.
U odbijajućem nepobijanom dijelu presude pod točkom II izreke, ista ostaje neizmijenjena.
U Varaždinu, 22. kolovoza 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.