Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 222/15 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 222/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo socijalne politike i mladih, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice Lj. M. iz Z., koju zastupaju punomoćnici Ž. P. i L. Z., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. P. i L. Z. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-853/14-2 od 5. studenoga 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-57/13-38 od 26. ožujka 2014., u sjednici održanoj 7. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I/ Nalaže se tuženoj Lj. M. iz Z., ..., platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu socijalne politike i mladih iznos od 31.605,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2008. pa do isplate kao i naknaditi parnične troškove sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 8.437,50 kn u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-57/13-38 od 26. ožujka 2014. i sudi:

 

Nalaže se tuženici Lj. M. iz Z., ...isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 31.605,27 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena od 22. veljače 2008. do isplate, i nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 8.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 8.437,50 kn.

 

II. Tuženica Lj. M. iz Z., ... dužna je tužiteljici Republici Hrvatskoj nadoknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.“.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženice nije osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona (tzv. redovna revizija).

 

Budući da je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP ovaj sud je reviziju tuženice ispitivao i o njoj odlučivao kao o redovnoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP iako je tuženica u reviziji navela da podnosi izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužbenim zahtjevom tužiteljica od tuženice zahtijeva povrat troškova školovanja koje je platila za tuženicu jer tuženica nije, sukladno Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 24. rujna 2003.,  ostala na radu kod tužiteljice najmanje u dvostrukom trajanju od trajanja studiranja.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 138. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 137/04-pročišćeni tekst – dalje: ZR) jer je ocijenio da je do podnošenja tužbe protekao  zastarni rok od 3 godine.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužiteljice, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da Sporazum o prestanku državne službe od 22. siječnja 2008. kojim se tuženica obvezala vratiti troškove školarine, čime je priznala svoj dug, predstavlja ugovor o nagodbi sukladno odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) zbog čega se u ovom postupku ne radi o tražbini iz radnog odnosa slijedom čega do utuženja nije protekao zastarni rok od 5 godina propisan čl. 225. ZOO.

 

U revizijskom postupku u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sporno je je li drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 225. ZOO.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 225. ZOO i čl. 150. st. 1. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 7. prosinca 2016.

Copyright © Ante Borić