Broj: P-162/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak u pravnoj stvari tužitelja Z.P. iz Č., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I.O., odvjetniku iz S.B. protiv  tuženika Z.E. iz R. OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu R. i kolege iz  S.B.  nakon javno održane glavne rasprave dana 3. studenog 2016. godine, provedene u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika A.G., odvjetnika u S.B., dana 16. prosinca  2016. godine, 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku Z.E. iz S. da tužitelju Z.P. iz S.  na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od: 

 

2.750,00 kuna (slovima: dvijetisućesedamstopedesetkuna)

 

sa zakonskom zateznom kamatom  koja teče od 26. rujna 2013. godine do  31. srpnja 2015. godine po stopi  koja  se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od  01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.  

 

II. Nalaže se tuženiku Z.E. iz S. da tužitelju Z.P. iz S.  na ime  tuđe pomoći i njege isplati iznos od :

 

150,00 kuna (slovima:stopedesetkuna)

 

sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od  16. prosinca  2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.  

 

 

              III. Odbija se tužitelj Z.P. iz S. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva   u iznosu od 2.960,00 kuna.

 

IV. Nalaže se tuženiku Z.E. iz S. da tužitelju Z.P. iz  S.   naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 514,69 kuna u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se tuženik  Z.E.  iz S. sa zahtjevom za oslobođenjem od plaćanja sudske pristojbe.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da   je dana 8. travnja 2013. godine oko 18,00 sati  unutar ugostiteljskog objekta A. u S. tuženik napao tužitelja na način da mu je nakon verbalnih, neugodnih izjava, prišao i iznenada ga udario otvorenim dlanom u lijevi obraz, pri čemu je tužitelj pao sa visoke barske stolice, te  pri padu ozlijedio desnu nogu, glavu i vrat i ostao bez svijesti.  Kada se pridigao, kako bi zamolio nekoga za prijevoz, tuženik ga je ponovno udario  na isto mjesto u lijevi obraz, psujući  ga i prijeteći mu. Na ime naknade štete tužitelj od tuženika za pretrpljene fizičke bolove potražuje  3.000,00 kuna, za pretrpljeni strah  2.200,00 kuna, te  za tuđu pomoć i njegu  800,00 kuna.

 

Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je ostao kod zahtjeva da mu tuženik ne ime pretrpljenih fizičkih bolova isplati iznos od 3.000,00 kuna, povećao je zahtjev na ime pretrpljenog straha na iznos od 2.500,00 kuna, dok je na ime tuđe pomoći i njege potraživao iznos od 360,00 kuna. Ukupno tužitelj od tuženika na ime naknade štete iz štetnog događaja od 8. travnja 2013. godine potražuje 5.860,00 kuna. 

 

Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da su neistiniti navodi tužitelja da ga je tjelesno napao. Točni su navodi da je tuženik sa društvom bio u ugostiteljskom objektu, međutim,  osporava da bi došlo do bilo kakvog fizičkog sukoba. Ističe da je tužitelj bio vidno alkoholiziran, te je povicima i psovkama provocirao tuženika. Tuženik se zbog činjenice da je tužitelj bio alkoholiziran sa istim nije upuštao u raspravu, niti u fizički obračun, pa stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.  Podredno osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u preslik medicinske dokumentacije, te u prekršajni nalog Prekršajnog suda u S.B. broj Pp2J-436/13-2 od 5. srpnja  2013. godine. Saslušani su svjedoci D.Č., I.A., I.J. i Ž.P. Saslušane su i parnične stranke u svrhu dokazivanja. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po liječniku vještaku Dr. M.M.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je tuženik bio u društvu sa D.Č. i I.A., te su isti sjedili u ugostiteljskom objektu A. za visokim stolom na barskim stolicama.  Navodi da je on prvo sjedio u separeu, a naknadno se pridružio tuženikovom društvu.  Tuženik je tada naručio piće, ali samo za njih trojicu. Zbog  navedenog tužitelj je od konobara zatražio da donese još pića, za D.Č., I.A. i za njega, ali ne i za tuženika.  Tužitelj navodi da ga je u jednom trenutku tuženik,  svojom desnom rukom, ošamario, te je on pao sa barske stolice i udario glavom od šank.  Prišao mu je K.T. i pomogao mu je da ustane. Naknadno je tužitelj ponovno prišao do tuženikova stola, kako bi pitao D. kada će ići kući. Tada ga je tuženik ponovno ošamario. Tužitelj ističe da je popio 3 ili 4 piva, ali nije bio pijan. Nije provocirao tuženika i s njim od ranije nije bio ni u kakvom sukobu. Nakon drugog udarca napustio je lokal i krenuo kući.  Naišao je na M.V. koji ga je pitao što mu je, pa mu je tužitelj rekao da je dobio batina, nakon čega ga je M. odvezao na hitnu, gdje je pregledan.

 

Tuženik u svom iskazu navodi da je bio u kafiću C. u S. u društvu sa D.Č. i I.A. Njih trojica su imali običaj poslije posla navratiti na piće. Sjedili su u kafiću, a tamo  je bio i tužitelj. Tužitelj je stalno dolazio za njihov stol i ubacivao se u njihov razgovor. Bio je vidno alkoholiziran. Tužitelj  navodi da su  ga oni ignorirali smatrajući da će ih na taj način ostaviti na miru.  Kako bi se maknuli od tužitelja, tuženik  je sa društvom otišao u ugostiteljski objekt A., no međutim, tužitelj je došao za njima.  Tuženik dalje u svom iskazu navodi  da ih je tužitelj provocirao,  da je optuživao I.A. da je nešto pronevjerio dok je radio u pošti. Njemu je psovao tetka, navodeći da ga je tetak zaposlio u B.P.. U ugostiteljskom objektu A. tuženik je sa društvom sjeo za visoki stol i naručili su si piće. Tužitelj je došao za njima i opet se ubacivao u njihov razgovor, vrijeđajući ih. Tuženik ga je  opominjao da mu ne spominje tetka, jer mu je tetak pokojni. Nakon toga opsovao mu je oca. Tužitelj priznaje da ga je u jednom trenutku uhvatio za ruku i rekao mu da se udalji od stola. Nakon toga tuženik je otišao i sjedio je za šankom, a naknadno je napustio lokal. Dalje, tuženik ističe da tužitelja niti u jednom trenutku nije ošamario, niti ga je odgurnuo.

 

Svjedoci D.Č. i I.A. bili su u društvu parničnih stranaka u vrijeme štetnog događaja.  Oba svjedoka potvrdila su navode tuženika da su prvo bili u kafiću C., a nakon toga u A.. D.Č. istaknuo je da su se tužitelj i tuženik prepirali i svađali.  Ističe da on nije bio cijelo vrijeme u njihovom društvu, jer je otišao do kladionice. Priznaje da su svi bili alkoholizirani. Nije vidio da je tuženik udario tužitelja, iako je čuo da se tako priča.

 

I.A. u svom je iskazu naveo da je tužitelj nepozvan dolazio za njihov stol, vidno pijan. Stalno im je nešto nabacivao i vrijeđao ih.  Tuženik mu je rekao da se makne, da ga nisu zvali. U jednom trenutku tužitelj je krenuo prema tuženiku i počeo ga vrijeđati, a tuženik je odmahnuo rukom prema njemu, ali ga, kako navodi svjedok, nije dodirnuo. Tužitelj je u tom trenutku ustuknuo prema nazad i izgubio ravnotežu, te sjeo na pod. Netko mu je prišao i pomogao mu da ustane.

 

Svjedoci I.J. i Ž.P. nisu očevici štetnog događaja. Isti samo po priči znaju, jer su čuli, da je tuženik navodno udario tužitelja. 

 

Nesporno je  da je tužitelj, odmah nakon štetnog događaja, zatražio hitnu medicinsku pomoć i da je  pregledan u Zavodu B.P. županije.  U anamnezi od 8. travnja 2013. godine  naznačeno je da je pacijent napadnut od strane poznate osobe u kafiću. Navodi da je zadobio udarac u lice, te je pao sa stolice na leđa. Negira traumu glave, svijest nije gubio, događaj rekonstruira u potpunosti. Žali se na bol u desnom stopalu. Također se navodi da je pacijent vidno alkoholiziran.  Iz Zavoda tužitelj je upućen na pregled kirurgu.

 

Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj stradao pri fizičkom nasrtaju, te da je pregledan u ambulanti hitne medicine, gdje je utvrđena površinska ozljeda desnog nožnog zgloba i stopala. Isti dan pregledan je kod dežurnog kirurga koji je pri pregledu utvrdio ogrebotinu na stopalu, te je preporučio mirovanje i fiksacioni zavoj. RTG snimke su isključile prijelom u zglobu. Tjedan dana kasnije je pregledan kod neurokirurga pri čemu se žalio na bol u vratu, stopalu, te na pospanost. Preporučeno mu je mirovanje, alkoholni oblog na stopalo i kontrola. Tužitelj se dana  23. svibnja 2013. godine javio na pregled fizijatru i žalio se na  bol u vratu i stopalu, a fizijatar utvrđuje da pri hodu štedi desnu nogu, da je vratna kralježnica bezbolna na palpaciju, da je bolno osjetljiva muskulatura vrata desno uz ograničene pokrete vratom, da je gornja strana desnog stopala zadebljana uz bolnost pri palpaciji, te urednu funkciju u skočnom zglobu.  Nakon toga tužitelj je i dalje išao na kontrolne preglede, a učinjen je i rtg vratne kralježnice. Na posljednjem pregledu 12. kolovoza 2013. godine neurokirurg je naveo poboljšanje, te  je završeno liječenje.  Uvidom u zdravstveni karton liječnik vještak je utvrdio da se prije incidenta tužitelj nije liječio zbog tegoba sa vratnom kralježnicom, već samo u periodu nakon predmetne ozljede. Istaknuo je također da se navedene ozljede mogu uzročno  posljedično povezati sa predmetnim incidentom. Smatra da se ozljede mogu kvalificirati kao laka tjelesna ozljeda. Vještak dalje ističe da tužitelj nije trpio bolove jakog intenziteta, a trpio je bolove srednjeg intenziteta 3 dana, te slabog intenziteta  30 dana, nakon čega je trpio i povremene bolove još 2 mjeseca. Tužitelj je pretrpio sekundarni strah srednjeg intenziteta oko 24 sata, te slabog intenziteta do 15 dana u smislu zabrinutosti za ozljede koje je zadobio, te za ishod liječenja.  Bila mu je potrebna tuđa pomoć 1 sat dnevno 20 dana za vrijeme dok je osjećao bol u desnom stopalu i dok je teže hodao, te si nije mogao pribavljati osnovne životne namirnice i obavljati uobičajene poslove  u kući. Nakon tog perioda kada se bol smanjila, tužitelj je mogao i uz šepanje obavljati sve navedeno.

             

Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je  došlo do fizičkog obračuna između parničnih stranaka.  Da je tomu tako proizlazi iz prekršajnog naloga Prekršajnog suda u S.B. broj Pp 2J-436/13-2 od 5. srpnja 2013. godine u kojemu se navodi da su tuženici narušavali javni red i mir na način da su došli u tjelesni sukob kojom prilikom je tuženik rukama odgurnuo tužitelja koji je pao na pod, nakon čega je tužitelj ustao sa poda vikao i galamio na tuženika, vrijeđajući ga raznim pogrdnim riječima. I sam tuženik u svom iskazu navodi, a isto proizlazi i  iz iskaza svjedoka D.Č. i I.A., da je tužitelj bio vidno alkoholiziran, da ih je provocirao, ubacivao im se u razgovor i vrijeđao ih, te ga je tuženik u jednom trenutku, kako tuženik navodi, uhvatio za ruku. Tuženik negira da bi udario tužitelja, međutim iz svih ostalih dokaza proizlazi da je tuženik revoltiran ponašanjem tužitelja istoga udario, uslijed čega je tužitelj pao, te zadobio tjelesne ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciju, a koje je opisao liječnik vještak u svom nalazu i mišljenju. Udarac dlanom nije morao ostaviti tragove ozljede na licu, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, jer se radi o udarcu slabog intenziteta koji ne obara čovjeka s nogu. Međutim, tužitelj je bio u alkoholiziranom stanju, pa je njegovo stanje opijenosti alkoholom moglo dovesti do toga da izgubi ravnotežu i padne. Tužitelj je mogao pri padu ozlijediti desno stopalo, jer je mogao zapeti o tvrdu podlogu u vidu barske stolice ili sličnog dijela namještaja u ugostiteljskom objektu. Također je mogao zadobiti trzajnu ozljedu vrata koja se iskazala nakon ozljede (kada se "ohladila"). Radilo se međutim o blagoj ozljedi, jer nije ordinirana fizikalna terapija, već upute za vježbe i lokalna primjena antireumatika.

 

Iz svega navedenog sud je utvrdio da se može dovesti u uzročnu vezu ozljeđivanje tužitelja i činjenica da ga je tuženik udario u obraz ("uhvatio za ruku", kako to navodi tuženik).

 

Nesporno je dakle, da je tuženik prouzročio tužitelju štetu, zbog čega je istu dužan naknaditi u skladu sa  člankom 1045 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08, 78/15 dalje ZOO). Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi, tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. 

 

Tuženik tijekom ovog parničnog postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Međutim, po ocjeni ovog suda  u konkretnom su slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 1092 ZOO. Prema navedenoj zakonskoj odredbi oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo  samo na razmjerno sniženu naknadu.  Tuženik ne ističe posebno prigovor podijeljene odgovornosti, ali je po ocjeni suda  navedeni prigovor sadržan u činjenici da tuženik  svoju odgovornost  otklanja  općenito smatrajući da nije uopće odgovoran za nastanak štetnog događaja.

 

Nesporno je iz svih izvedenih dokaza da je tužitelj u vidno alkoholiziranom stanju tijekom cijele večeri vrijeđao tuženika, ubacivao se u razgovor kojeg je tuženik vodio sa svojim društvom, te da je tužitelj  pokazao upornost u provociranju i vrijeđanju činjenicom da je tuženika pratio iz jednoga kafića u drugi, da mu je psovao mrtvog tetka i oca, kao i da mu je  dobacivao da mu je bolje da se ne pojavljuje aludirajući na tuženikovu prošlost, s obzirom da je tuženik u prošlosti imao par prometnih nezgoda sa smrtnim posljedicama.  Ovakvo ponašanje tužitelja  je po ocjeni suda  pridonijelo nastanku štete i to u visini od 50%.

 

Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka prema kojemu su srednji bolovi uslijed zadobivene ozljede trajali 3 dana, bolovi slabog intenziteta 30 dana, te da je tužitelj trpio i povremene bolove još dva mjeseca, sud adekvatnom novčanom naknadom za ovaj vid štete smatra iznos od 3.000,00 kuna.

 

Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je pretrpio sekundarni strah srednjeg intenziteta oko 24 sata, te slabog intenziteta 15 dana. S obzirom na trajanje i intenzitet straha sud adekvatnom novčanom naknadom za ovaj vid štete smatra iznos od 2.500,00 kuna. 

 

Po ocjeni suda, a budući su ispunjeni uvjeti iz članka 1100 ZOO tužitelju  pripada pravo na naknadu štete u  iznosu od 5.500,00 kuna.  Uvažavajući činjenicu da je sam tužitelj  pridonio nastanku štete u visini od 50% sud adekvatnom novčanom naknadom za povredu prava osobnosti smatra iznos od 2.750,00 kuna. 

 

Kako je člankom 1103 ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva s danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe,  osim ako je šteta nastala nakon toga, sud smatra da tužitelju naknada štete zbog povrede prava osobnosti  na tjelesno i duševno zdravlje  pripada od  trenutka  podnošenja odštetnog zahtjeva 26. rujna  2013. godine, kako je to  tužitelj i tražio.     

 

Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega jedan sat dnevno 20 dana za vrijeme dok je osjećao bol u desnom stopalu i teže hodao. Za ovaj vid štete mu po ocjeni suda pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 300,00 kuna (1 sat tuđe pomoći i njege = 15,00 kn). Ova odluka suda temelji se na odredbi članka  1095 stavak 1 ZOO.

 

Uvažavajući citiranu zakonsku odredbu, činjenicu da je tuženik odgovoran za štetni događaj, ali  i doprinos tužitelja nastanku štete, sud je  tužitelju za  tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 150,00 kuna.

 

              Za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege tužitelju  su dosuđene i zakonske zatezne kamate  od dana presuđenja do isplate, jer je  visina naknade štete za tuđu pomoć određena  prema  cijenama  u vrijeme donošenja sudske odluke ( članak 1089 stavak 2 ZOO).

 

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od  2.960,00 kuna tužitelj je odbijen, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154  stavak 2 ZPP-a.  Trošak tužitelja  odmjeren je u skladu sa vrijednosti predmeta spora koja se tijekom postupka mijenjala, pa je tako od podnošenja tužbe do 2. svibnja  2016. godine ista iznosila  6.000,00 kuna, a od 3. svibnja 2016. godine do presuđenja ista je iznosila 5.860,00 kuna. Tužitelju je dosuđen iznos od 2.900,00 kuna, iz čega proizlazi da je tužitelj u prvom dijelu postupka uspio sa 48%, a tuženik sa 52%, dok je u drugom dijelu postupka tužitelj uspio sa 49%, a tuženik sa 51%. Trošak je odmjeren i u skladu sa priloženim troškovnicima parničnih stranaka, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12,103/14 i 118/14 dalje OT).

 

Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 7 točka 1 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 8.prosinca 2015. godine u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9 točka 2 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 8. ožujka 2016. godine u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9 točka 1 OT) ili ukupno 1.875,00 kuna. Tužitelj je u ovoj fazi postupka uspio sa 48%, pa mu pripada pravo na trošak u visini od 900,00 kuna.

 

U drugoj fazi postupka tužitelj je imao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 30. kolovoza 2016. godine i 3. studenog 2016. godine u iznosu od po 750,00 kuna svako (Tbr. 9 točka 1 OT), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9 točka 3 OT) i trošak sastava podneska od  3. svibnja 2016. godine u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8 točka 1 OT) ili ukupno 2.625,00 kuna.  U ovoj fazi postupka tužitelj je uspio sa 49% pa mu pripada trošak u visini od 1.286,25 kuna. Ukupni trošak tužitelja iznosi 2.186,25 kuna (900,00+1.286,25 kn). Ovom trošku dodan je trošak vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 20,00 kuna i na presudu u iznosu od 10,00 kuna ( tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe u visini od  90% iznosa temeljem Rješenja o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji od  7. srpnja 2016. godine) jer je ovaj  trošak bio nužan bez obzira na uspjeh u sporu, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.416,25 kuna.

 

Trošak tuženika sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8 točka 1 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 8. prosinca 2015. godine u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9 točka 2 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 8. ožujka 2016. godine u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9 točka 1 OT), trošak sastava podneska od 29. travnja 2016. godine u iznosu od 750,00 kuna ( tbr. 8 točka 1 OT), troška PDV-a u iznosu od 656,25 kuna ( Tbr. 42 OT) ili ukupno 3.281,25 kuna. Tuženik je u ovoj fazi postupka uspio sa 52%, pa mu pripada pravo na trošak u visini od 1.706,25 kuna.

 

U drugoj fazi postupka tuženik je imao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 30. kolovoza 2016. godine i 3. studenog 2016. godine  u iznosu od po 750,00 kuna svako (Tbr. 9 točka 1 OT), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9 točka 3 OT), te trošak PDV-a u iznosu od 468,75 kuna (Tbr. 42 OT)   ili ukupno  2.343,75 kuna.   U ovoj fazi postupka tužitelj je uspio sa 51% pa mu pripada trošak u visini od 1.195,31 kuna.

 

Ukupni trošak tuženika iznosi 2.901,56 kuna ( 1.706,25+1.195,31 kn).

 

Nakon prijeboja parničnih troškova ostaje obveza tuženika da tužitelju na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 514,69 kuna (3.416,25 kn -2.901,56 kn).

 

Tuženik je odbijen  sa zahtjevom za  oslobođenjem od plaćanja sudske pristojbe jer do okončanja postupka u sudski spis  nije dostavio   Rješenje ureda državne uprave u B.P. županiji iz kojega  bi bilo vidljivo da  je njegovom zahtjevu za odobravanjem besplatne pravne pomoći udovoljeno i da je oslobođen plaćanja sudske pristojbe u ovom parničnom postupku. Naime, prema članku 21 stavak 1 Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći(Narodne novine 143/13) podnositelj zahtjeva dužan je u podnesku, odnosno prilikom poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom obavijestiti sud o podnesenom zahtjevu za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi, a rješenje kojim je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi dostaviti će najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja podneska, odnosno poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom. Prema stavku 2 članka 21 istog zakonskog propisa ako podnositelj zahtjeva ne postupi u skladu sa odredbom stavka 1 ovoga članka sud će provesti postupak radi naplate neplaćene sudske pristojbe prema odredbama zakona koji uređuje plaćanje sudskih pristojbi.  Dopisom od 28. studenog  2016. godine tuženik je pozvan da u roku od 3 dana dostavi rješenje Ureda državne uprave  iz kojeg će biti vidljivo da je njegovom zahtjevu udovoljeno i da je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe.  Zahtjevu suda tuženik nije udovoljio, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja. 

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

 

U Slavonskom Brodu, 16. prosinca  2016. godine.