Broj: Rev 2330/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. T. iz T. K., kojeg zastupaju punomoćnici I. Đ. V. i K. B., odvjetnici u S. B., protiv prvotuženika I. T. iz B., kojeg zastupa punomoćnica R. S., odvjetnica u S. B., i drugotuženice M. T. iz S. B., koju zastupa punomoćnica T. P. N., odvjetnica u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1354/10-2 od 16. svibnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1003/09-17 od 31. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je prvotuženiku i drugotuženici da tužitelju solidarno isplate iznos od 134.208,84 kuna sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke presude suda prvog stupnja (točka I. izreke) i naloženo je tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 18.450,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2010. do isplate po stopi od 14% u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba drugotuženice i preinačena je presuda suda drugog stupnja tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 134.208,84 kuna sa zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 18.450,00 kuna u odnosu na drugotuženicu (točka li izreke) i naloženo je tužitelju da drugotuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 16.143,75 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud uvaži reviziju i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu prvo i drugotuženici solidarno isplate iznos od 134.208,84 kn na ime otplaćenog kredita od strane tužitelja, a koji kredit je podigao prvotuženik.

 

U postupku pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj otac prvotuženika, a da su tuženi za vrijeme trajanja braka kupili nekretninu 2001., za koju je prvotuženik podigao kredit kod P. b. Z. d.d. 9. svibnja 2001.;

 

- da su prvotuženik i drugotuženica upisani u zemljišne knjige kao suvlasnici nekretnine svaki u 1/2 dijela;

 

- da je ugovor o kreditu sklopljen 10. svibnja 2001. između P. b. Z. d.d. Podružnica S. B. i korisnika kredita I. T. (prvotuženika), da su kao solidarni dužnici upisani Ž. T., a kao založni dužnici I. T., M. T., I. Ž. i V. P.;

 

- da je drugotuženica bila založni dužnik za predmetni kredit;

 

- da je tužitelj (otac prvotuženika) u potpunosti otplatio kredit banci u iznosu od 134.208,84 kn.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i naložio je da prvo i drugotuženici solidarno plate tužitelju iznos od 134.208,84 kn, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na drugotuženicu i zauzeo pravilan stav da drugotuženica kao založni dužnik prema P. b. Z. d.d. nije u obvezi isplate kredita banci, kao ni tužitelju J. T., koji je isplatio kredit kojeg je podigao njegov sin, odnosno prvotuženik.

 

Prema odredbi čl. 161. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01   -   35/05, 41/08, 125/11 -  dalje: ZOO) obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.

 

U konkretnom slučaju je obvezu prvotuženika ispunio tužitelj, ali nije ispunio obvezu drugotuženice jer ona nije bila stranka ugovora o kreditu, već samo založni dužnik. Stoga je i po shvaćanju ovog suda pravilno sud drugog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu.

 

Navodi revizije u kojima tužitelj ističe kako je on u stvari pozajmio taj iznos prvo i drugotuženicima su činjenične prirode i takva utvrđenja ne postoje od strane sudova, pa nisu od značaja, a ujedno predstavljaju i revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg revizijski sud ne može ispitivati drugostupanjsku presudu (čl. 385. ZPP).

 

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 25. siječnja 2017.