Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1628/16 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1628/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić, kao suca izvjestitelja i Ivice Botice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika D. d.o.o., S., zastupanog po punomoćnicima D. V. i S. L., odvjetnicima u S., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pn-484/15 od 14. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pn-484/15 od 14. siječnja 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 7.644,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos, a koje kamate teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi zatezne kamate propisane ZOO-om koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos od:

-          1092,00 kuna od 1. listopada 2008. godine pa do isplate,

-          1092,00 kuna od 1. studenog 2008. godine pa do isplate,

-          1092,00 kuna od 1. prosinca 2008. godine pa do isplate,

-          1092,00 kuna od 1. siječnja 2009. godine pa do isplate,

-          1092,00 kuna od 1. veljače 2009. godine pa do isplate,

-          1092,00 kuna od 1. ožujka 2009. godine pa do isplate,

-          1092,00 kuna od 1. travnja 2009. godine pa do isplate, dok se za više traženo i za razdoblje od 22. kolovoza 2007. godine do 1. rujna 2008. godine, te od 1. svibnja 2009. godine do 1. prosinca 2014. godine zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog suda na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalbe su neosnovane.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Neosnovano stranke ističu i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

 

Predmet spora, u ovom stadiju postupka, je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete u vidu izgubljene zarade, a koja je istom nastala zbog ozljeda koje je zadobio dana 22. kolovoza 2007. prilikom pada s krova zgrade.

 

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženik s tužiteljem zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme dana 1. kolovoza 2007. zbog povećanog obima poslova i da je osnovna plaća ugovorena u iznosu od 2.500,00 kuna,

- da je tuženik dana 22. kolovoza 2007. doživio nezgodu te da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-138/11 od 11. travnja 2002. potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete tužitelju,

- da je u vrijeme nezgode tužitelj imao u prosjeku 15 dnevnica, da je dnevnica iznosila 40 EUR-a,

- da je tuženik nakon nezgode uplaćivao tužitelju mjesečno iznos od 3.000,00 kuna u razdoblju od 22. kolovoza 2007. do 1. rujna 2008., a iznos od 1.000,00 kuna u razdoblju od 1. listopada 2008. do 15. travnja 2009., te da je tužitelj za vrijeme bolovanja primao naknadu u iznosu od 1.940,00 kuna.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je obvezao tuženika da tužitelju isplati za razdoblje od rujna 2008. pa do travnja 2009. iznos od po 1.092,00 kune, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilna, a stranke ih svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

 

Naime, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (članak 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO).

 

U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio mogući broj dnevnica tužitelja te je iste doveo u svezu s iznosom koji je tuženik isplatio tužitelju, iznosom koji je tužitelj primao za vrijeme bolovanja kao i činjenicom da je tužitelj suodgovoran za predmetnu nezgodu u omjeru od 30%, pa je za razdoblje od kolovoza 2007. do 1. rujna 2009. pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, dok je za razdoblje od 1. listopada 2008. do 15. travnja 2009. obvezao tuženika na isplatu mjesečnog iznosa od 1.092,00 kuna.

 

S obzirom da je zahtjev za isplatu izgubljene zarade za razdoblje od 14. travnja 2009. do 1. srpnja 2010. prvi put tužitelj postavio u podnesku od 11. srpnja 2013., to je protekao zastarni rok od tri godine u kojem se ta naknada mogla potraživati (članak 230. stavak 1. ZOO-a), pa je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

Hrvatski parnični postupak temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoj zahtjev, odnosno prigovore te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora, dakle navesti, sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica. To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj bio dužan dokazati da je ostvario pravo na mirovinu zbog predmetne ozljede na radu, a kako tužitelj to nije dokazao, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu za razdoblje od 8. lipnja 2010. do 1. veljače 2014.

 

Po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu djelomično osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima i pravnu činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

 

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, cijeneći pri tome uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Splitu 16. veljače 2017.

Copyright © Ante Borić