Broj: Gž-2875/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.-C. d.o.o., OIB: …, M. S., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u OD G. i Š. j.t.d. iz Č., protiv I. tuženice Ž. P., OIB: … iz V.,  II. tuženika M. P., OIB: …, iz V., i III. tuženika S. P., OIB: … iz V., zastupanih po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj 20 P-1067/13-18 od 23. rujna 2015.g., u sjednici vijeća održanoj dana 05. travnja 2017. g.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj 20 P-1067/13-18 od 23. rujna 2015. g.:

 

              -djelomično preinačuje u toč. II/ izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine iz vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. 1344. ko. P. B., čest. broj 220/1 ulica A. K., livada A. K. površine 1089 m2, radi namirenja zateznih kamata na iznos od 51.671,31 kn tekućih od 10. lipnja 2006.g. do namirenja te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja;

 

-potvrđuje u toč. I/ izreke, u preostalom dijelu toč. II/ izreke te odluci o troškovima postupka u toč. III/ izreke.

 

Nepobijano rješenje kojim je određen upis zabilježbe spora ostaje neizmijenjeno.

                                                                           

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I/ utvrđeno je da tražbina tužitelja osigurana založnim pravom uknjiženim na teret nekretnine upisane u z.k. ul. 1344 k.o. P. B., čkbr. 220/1 ulica A. K., livada ulica A. K. površine 1089 m2, na temelju rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Z-7210/06 iznosi 51.671,31 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 10. lipnja 2006.g. do 31. srpnja 2007.g., po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008.g., do isplate, po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci Hrvatske narodne banke po važećoj eskontnoj stopi i to po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

 

              Toč. II/ izreke tuženici su dužni trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 51.671,30 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 10. lipnja 2006.g. do 31. srpnja 2007.g., po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008.g., do isplate u visine eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena, te troškova ovog postupka iz vrijednosti nekretnine upisane u z.k. ul. 1344 k.o. P. B., čkbr. 220/1, ulica A. K., livada ulica A. K., površine 1089 m2, u roku 15 dana.

 

              Toč. III/ izreke naloženo je tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 9.566,50 kn, u roku 15 dana.

 

              Ujedno je u dijelu prvostupanjske odluke rješenjem određen upis zabilježbe spora po tužbi tužitelja protiv tuženika uz nalog z.k. odjelu Općinskog suda u Varaždinu, za upis zabilježbe.

 

              Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobijaju tuženici zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba usvoji na način da se tužitelja odbije sa postavljenim tužbenim zahtjevom i obveže ga na plaćanje prouzročenog parničnog troška. Iz žalbenih navoda razvidno je da tuženici ne osporavaju prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je rješenjem određen upis zabilježbe spora.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

              Predmet spora je hipotekarna tužba tužitelja radi ostvarenja tužiteljeva založnog prava upisanog na nekretnini tuženika u svrhu namirenja tim zalogom osiguranog potraživanja.

 

              Provedenim dokazima prvostupanjski sud utvrdio je da su tužitelj i tvrtka T.-M. d.o.o., čiji je direktor bio III. tuženik, 27. rujna 2000.g. sklopili ugovor kojim se tužitelj obvezao isporučivati tvrtki T.-M. d.o.o. robu iz svog asortimana dok se T.-M. d.o.o. obvezala vršiti prodaju te robe u svom poslovnom prostoru u ime i za račun tužitelja, kojim je ugovoreno da će se radi osiguranja potraživanja tužitelja u iznosu od 250.000,00 kn za preuzetu robu osnovati založno pravo na nekretnini tuženika te da je osnovom te ugovorne odredbe na temelju založne izjave III. tuženika od 15. studenog 2006.g. na nekretnini tuženika rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Z-7210/06 uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 250.000,00 kn sa kamatom, naknadama i troškovima za korist tužitelja. Poslovna suradnja između tužitelja i T.-M. d.o.o. raskinuta je tijekom 2005.g., a 12. prosinca 2005.g. III. tuženik kao direktor T.-M. d.o.o. potpisao je potvrdu – priznanicu o dugovanju T.-M. d.o.o. prema tužitelju u iznosu od 51.671,31 kn koji iznos se obvezao namiriti najkasnije u roku od 180 dana.

 

              Tijekom postupka bila je sporna visina tražbine tužitelja, obzirom na tvrdnju III. tuženika da je priznanicu od 12.prosinca 2005.g. potpisao pod prisilom i prijetnjom od strane direktora tužitelja i da dugovanje iznosi 21.000,00 kn te je na njegov prijedlog određeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje koji dokaz sud nije proveo zbog neplaćanja predujma za troškove vještačenja. Stoga je prvostupanjski sud, visinu tužiteljeve tražbine utvrdio temeljem potvrde III. tuženika od 12. prosinca 2005.g. kojim isti potvrđuje da potraživanje tužitelja na taj dan iznosi 51.671,31 kn te se isto obvezuje podmiriti najkasnije u roku od 180 dana.

 

              Prvostupanjski sud prigovor zastare namirenja zateznih kamata odbio je kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 222. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08) navodeći da isti nije osnovan iz razloga jer je temeljem založne izjave upisano založno pravo i u odnosu na kamate, naknadu i troškove te da bi prigovor zastare u odnosu na namirenje kamata bio osnovan jedino u slučaju da je založnim pravo osigurano samo glavnično potraživanje, a ne i kamate i troškovi.

 

              S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 297. st. 1., čl. 298. st. 1. i čl. 336. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio je osnovanim te ujedno rješenjem na prijedlog tužitelja primjenom odredbi čl. 81. i 82. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04  107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 -  dalje: ZZK) odredio upis zabilježbe spora.

 

              Tuženici u žalbi osporavaju utvrđenu visinu tražbine tužitelja smatrajući da je primjenom odredbi čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a na tužitelju bio teret dokazivanja osnove i visine tražbine, koja se prema njihovom mišljenju obzirom da je tužitelj pravna osoba može dokazivati jedino knjigovodstvenim ispravama. U odnosu na prigovor zastare smatraju da se zastarjele kamate ne mogu namiriti iz opterećene stvari.

 

              Obzirom na iznijeti sadržaj žalbe u kojoj se tuženici pozivaju i na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodeći o kojoj bi se bitnoj povredi radilo i u čemu se ista sastoji ovaj sud pobijanu presudu ispitao je po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2.               Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH - dalje ZPP) prilikom kojeg ispitivanja je utvrđeno da nije ostvarena niti jedna od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

              Visinu tražbine prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju potvrde – priznanice od 12. prosinca 2005.g. kojom je III. tuženik kao direktor T.-M. d.o.o. potvrdio da njegova tvrtka s tim danom tužitelju duguje iznos od 51.671,31 kn koju se obvezao podmiriti po odobrenom kreditu ili najkasnije u roku od 180 dana, a to imajući u vidu da tuženici nisu omogućili izvođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem pa tuženici neosnovano prigovaraju visini tražbine tužitelja utvrđenoj toč. I/ izreke pobijane presude.

 

              Osnovano međutim tuženici ukazuju da je u dijelu kojim im je naloženo namirenje tužiteljeve tražbine s osnova zateznih kamata prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              Naime, čl. 222. st. 1. ZOO-a propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, a st. 2. istog članka propisano da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari.

 

              Tražbina tužitelja dospjela je 10. lipnja 2006.g. što znači da je obzirom je tužba podnesena 9. srpnja 2013.g. glavna tražbina tužitelja, a radi se o tražbini iz ugovora o prometu robe, zastarjela, jer je od dospijeća do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od tri godine propisan čl. 228.st.1. ZOO-a. Budući da je tražbina tužitelja osigurana založnim pravom upisanim u zemljišnoj knjizi tužitelj ima pravo namirenja zastarjele glavne tražbine za razliku od zastarjelog potraživanja s osnova kamata koje se sukladno odredbi čl. 222. st. 2. ZOO-a ne mogu namiriti ni iz založene nekretnine.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. II/ izreke u dijelu kojim je tuženicima naloženo trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine s osnova zateznih kamata tekućim od 10. lipnja 2006.g. do namirenja te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a u preostalom dijelu toč. II/ izreke kao i toč. I/ izreke osnovom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              Kako su tuženici nakon djelomičnog preinačena pobijane presude u sporu uspjeli samo u odnosu na namirenje zateznih kamata koje se u smislu odredbe čl. 35. st. 1 ZPP-a ne uzimaju o obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, tuženici ne ostvaruju  pravo na troškove postupka, radi čega je potvrđena i odluka o troškovima postupka u toč. III. izreke pobijane presude koju tuženici pobijaju tek načelno za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na glavnu stvar.

 

              Nepobijano rješenje kojim je određen upis zabilježbe spora ostaje neizmijenjeno.

 

U Varaždinu, 5. travnja 2017.g.