Broj: Gž-2465/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. V. (OIB: …) iz D., zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. O. d.d. Z. (OIB: …), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4989/12-14 od 30. listopada 2015.g., dana 25. travnja 2017.g.,

p r e s u d i o   j e

              Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4989/12-14 od 30. listopada 2015.g.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev radi naknade mu imovinske štete u iznosu od 11.000,00 kn pa je toč.II/izreke obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn.

Opisanu prvostupanjsku presudu pobija tužitelj pravovremenom žalbom  zbog pogrešne primjene materijalnog prava i s prijedlogom ovom sudu da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja je neosnovana.

Naime, obrazlažući stajalište o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare utužene tražbine tužitelja, prvostupanjski sud polazi od činjeničnih navoda tužitelja da je njegov sin V. V. dana 02. studenog 2009.g.  oko 07,50 sati upravljao osobnim vozilom marke Citroen Xsara Picasso, registarskih oznaka … te da je na isto naletjelo osobno vozilo marke Suzuki SX4, registarskih oznaka … koje je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika i od odredbe čl. 230.stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO – NN 35/05 i 41/08) prema kojoj tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

Imajući u vidu trenutak štetnog događaja - 02. studenog 2009.g. i dan predaje predmetne tužbe - 03. prosinca 2012.g., prvostupanjski sud je zaključio da je istog dana kada se dogodila prometne nezgoda tužitelj saznao i za štetu i za štetnika obzirom da je istog dana ispunio i potpisao Europsko izvješće o prometnoj nezgodi iz kojeg takva utvrđenja i proizlaze pa je slijedom opisanih utvrđenja evidentno nastupila zastara utužene tražbine jer je protekao subjektivni rok od tri godine od dana saznanja za štetu i štetnika.

Tvrdnju tužitelja da je za opseg štete saznao 30.11.2009.g. (u presudi se pogrešno navodi „2011.g.“) kada je tuženik izvršio Izvid štete na njegovom vozilu broj … a da je posljednji dan roka (01.12.2012.g.) bio neradni dan pa da posljednji dan zastarnog roka predstavlja idući radni dan i to 03.12.2012.g. kada je tužba i podnesena – prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanom ističući da je zastara materijalno-pravni institut i da potpada u domenu materijalnog prava, a ne procesni institut u prosudbi kojeg bi pitanje radnog ili neradnog dana bilo odlučno za računanje roka.

Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

Imajući u vidu da je žalba tužitelja iscrpljena u ponavljaju prigovora da je za opseg štete saznao danom Izvida štete – 30.11.2009.g. te da je posljednji dan zastarnog roka padao u neradni dan, to ovaj sud, obzirom da u potpunosti pravilnim i potpunim prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu a i primijenjeno materijalno pravo iz ranije citiranih odredbi ZOO, sukladno odredbi čl. 375.stav.5. ZPP-a neće posebno obrazlagati svoje stajalište u odnosu na žalbu kojim tužitelj iznosi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Obzirom na sve izneseno, kraj činjenice što ovaj sud u primjeni ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a nije našao da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koja je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Varaždinu, dana 25. travnja 2017.g.