Broj: Gž Zk-649/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja F. & D d.o.o. S., OIB:…, zastupanog po punomoćnici R. P. I., odvjetnici iz S., protiv protustranke I. G. d.d. Z., OIB:…, radi upisa zabilježbe spora, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola broj Z-878/15 od 27. svibnja 2015.g., dana 15. svibnja 2017.g.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba predlagatelja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola broj Z-878/15 od 27. svibnja 2015.g.

              Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe pod brojem Z-7077/15.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke prihvaćen je prigovor protustranke, te je preinačeno rješenje istoga suda broj Z-878/15 od 19. veljače 2015.g. na način da je odbijen prijedlog predlagatelja za upis zabilježbe spora koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci, Stalnoj službi u Pazinu, pod brojem P-44/15 na nekretninama u vlasništvu protustranke. Točkom II. izreke naložena je uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog rješenja na nekretninama protustranke upisanim u z.k.ul. 3163, 5375, 7262 i 7263 k.o. K.. Točkom III. izreke naložen je upis zabilježbe odbijenog prijedloga za zabilježbu spora, dok je točkom IV. izreke naloženo brisanje zabilježbe prigovora.

              Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ovome sudu da preinači pobijano rješenje i dopusti zahtijevani upis zabilježbe spora.

              Žalba predlagatelja nije osnovana.

              U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je rješenjem istoga suda broj Z-878/15 od 19. veljače 2015.g. na nekretninama protustranke upisanima u z.k.ul. 3136, 5375, 7262 i 7263 k.o. J. (ispravno k.o. K.) dopušten upis zabilježbe spora koji se između stranaka vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci, Stalnoj službi u Pazinu pod brojem P-44/15 temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 82. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br.: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, u daljnjem tekstu: ZZK). Prigovor protustranke, u kojem sadržajno u bitnome navodi da rješenje nije osnovano iz razloga što predlagatelj nije dokazao da pred navedenim sudom vodi postupak za koji je dopušten upis zabilježbe spora, prvostupanjski sud je našao osnovanim jer je uvidom u tužbu kojom je pokrenut parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci, Stalnoj službi u Pazinu pod brojem P-44/15 utvrdio da je predlagatelj tužbenim zahtjevom koji je postavio protiv protustranke zatražio da sud presudom utvrdi da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od  3.211.760,00 USD u protuvrijednosti kuna sa zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2009., tražbine u iznosu od 12.992.031,79 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2009., tražbine u iznosu od 15.516.262,33 kune sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2013. i tražbine u iznosu od 3.460.009,11 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 6. travnja 2012. do namirenja sudskom prodajom nekretnina u vlasništvu protustranke i da je protustranka dužna trpjeti namirenje predlagatelja iz postignute prodajne cijene navedenih nekretnina, na temelju čega je utvrdio da ishod tog postupka ne bi mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava na nekretninama na kojima se predlaže upis zabilježbe spora i zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 81. i čl. 82. ZZK za određivanje upisa zabilježbe spora, te je prihvatio prigovor protustranke i preinačio rješenje na način da je odbio prijedlog predlagatelja.

              U žalbi predlagatelj navodi da je u postupku za koji predlaže upis zabilježbe zatražio utvrđenje da ima pravo namirenja na nekretninama u vlasništvu protustranke i da pravo namirenja čini samostalno subjektivno stvarno pravo koje predlagatelja ovlašćuje na osiguranje i na namirenje iz nekretnina u vlasništvu protustranke njihovom prodajom i namirenjem tražbine predlagatelja iz prodajne cijene. Ističe da se radi o ograničenom stvarnom pravu koje je jednako založnom pravu prema čl. 75. Zakona o obveznim odnosima i koje na tuđoj stvari djeluje prema svima, te da je predlagatelj ovlašten isto učiniti vidljivim upisom zabilježbe spora. Založno pravo ovlašćuje svog titulara na namirenje iz zaloga jednako kao i pravo zadržanja – retencije koje daje pravo na namirenje, a pravo na namirenje je knjižno pravo u smislu čl. 31. ZZK-a jer spada u ostala stvarna prava na nekretnini. Analogno ukazuje na odredbe Ovršnog zakona prema kojima se upisuje zabilježba ovrhe za tražbinu koja nije prethodno bila osigurana založnim pravom, kod koje pravo na namirenje nastaje tek zabilježbom, dok kod prava zadržanja – retencije ono postoji čim su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 72. Zakona o obveznim odnosima, te je predlagatelj ovlašten zatražiti da se učini vidljivim prema trećim osobama da su nekretnine protustranke opterećene pravom na namirenje koje pripada predlagatelju.

              Odredbom čl. 81. st. 1. ZZK-a propisano je da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede zemljišnoknjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava, dok je odredbom čl. 82. st. 1. ZZK-a propisano da zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku iz čl. 81. st. 1. ZZK-a i da zabilježbu spora može rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni sud kao i drugi sud pred kojim se vodi postupak čija se zabilježba zahtijeva.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da predmet tužbenog zahtjeva tužbe kojom je predlagatelj pokrenuo parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Pazinu pod brojem P-44/15 ne predstavlja knjižno pravo koje može biti predmetom upisa sukladno čl. 31. st. 1. ZZK-a. Protivno žalbenim navodima predlagatelja pravo na namirenje ne predstavlja (ostala) stvarna prava na nekretninama propisana tom zakonskom odredbom jednaka založnom pravu, već se kroz pravo namirenja ostvaruje učinak prava zadržanja vjerovnika (predlagatelja) koji drži dužnikovu (protustrankinu) stvar (nekretnine) da se naplati iz njihove vrijednosti kako to propisuje čl. 75. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 125/11), a za što predlagatelj mora ishoditi ovršni naslov da bi došlo do ostvarenja prava na namirenje po pravilima založnog prava. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da predlagatelj nije pokrenuo postupak u pogledu zemljišnoknjižnog prava na nekretninama na kojima je predložen upis zabilježbe i da ishod tog postupka ne može utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava na nekretninama protustranke, te je pravilnom primjenom materijalnog prava propisanog čl. 81. st. 1. ZZK-a odbio prijedlog predlagatelja.

              Kako su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi predlagatelja, a ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), koji uporište za svoju primjenu ima u odredbi čl. 91. st. 1. ZZK-a, to je žalbu predlagatelja valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 128. st. 3. ZZK-a potvrditi pobijano rješenje i ujedno naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu, 15. svibnja 2017.g.