Broj: Gž R-450/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr.sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. F. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik iz O. društva F. & Š. iz Z., protiv tuženice HRT iz Z., OIB: …, radi sklapanja ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda radnog suda u Zagrebu, broj 22-Pr-125/16-17 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 25. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda radnog suda u Zagrebu, broj 22-Pr-125/16-17 od 28. veljače 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"1. Nadomješta se ugovor slijedećeg sadržaja:

 

HRT, Z., OIB: …, u daljnjem tekstu: Poslodavac

i

S. F. K., Z., OIB: …,

u daljnjem tekstu radnik,

sklapaju u Zagrebu dana 01.12.2015.g. slijedeći

 

UGOVOR O RADU

 

Članak 1.

Poslodavac i radnik sklapaju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Članak 2.

Radnik će temeljem ovog Ugovora raditi kod poslodavca poslove u funkciji Odjela lektora i spikera.

 

Članak 3.

Radnik će na navedenim poslovima otpočeti sa radom dana 01.12.2015.g.

 

Članak 4.

Radno vrijeme radnika je 40 sati tjedno, time da u navedenom radnom vremenu radnik ima pauzu od 30 minuta.

 

Članak 5.

Za obavljene poslove iz članka 2. ovog Ugovora poslodavac će radniku isplaćivati plaću u visini koja će biti precizirana nakon izračuna vještaka, kao i sve pripadajuće obveze, doprinose i dodatke na plaću koji trebaju biti plaćeni sukladno pozitivnim zakonskim propisima.

Plaću iz stavka 1. ovog članka poslodavac će radniku isplaćivati na račun i to najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

 

Članak 6.

Na trajanje godišnjeg odmora, trajanje otkaznih rokova, visini osnovne plaće i dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo, primjenjuju se odredbe Zakona o radu, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja.

 

Članak 7.

Ovaj ugovor sklopljen je u 2 (dva) istovjetna primjerka te svaka stranka zadržava po jedan primjerak."

 

2. Nalaže se tuženom HRT, Z., OIB: …, obračunati i isplatiti tužiteljici S. F. K., Z., OIB: …, sva davanja koja je sukladno zakonu a po Ugovoru iz točke 1. ove presude kao poslodavac dužan isplaćivati i to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

             

Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tuženica se usprotivila svim žalbenim navodima, predlažući da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana prvostupanjska presuda.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljivi te ne proturječe sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pa nije osnovan ni žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev da presuda nadomjesti ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen među strankama 1. prosinca 2015., prethodno navedenog sadržaja.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće bitno činjenično stanje:

- da  tužiteljica radi kod tuženice kao vanjski suradnik počevši od siječnja 2007. pa sve do sada,

- da cijelo vrijeme obavlja poslove radijskog spikera, i to na temelju ugovora koji nose nazive Izvođačkih ugovora,

- da je tužiteljica cijelo vrijeme svog radnog angažmana bila kontinuirano angažirana temeljem tih ugovora koji čine ugovore o djelu i koji su se sklapali za svaki mjesec tekuće godine,

- da je tužiteljica tuženici 23. prosinca 2015. izjavila zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženica zaprimila i na koji se nije očitovala,

- da iz zadnjeg takvog ugovora kojeg su sklopili tužiteljica i tuženica 14. prosinca 2015., proizlazi kako je ugovorena i odredba članka 8., prema kojoj ugovorne strane suglasno utvrđuju da se tim ugovorom ne zasniva radni odnos i da obavljanje djela iz tog ugovora nema obilježja radnog odnosa,

- da iz ranije sklopljenih Izvođačkih ugovora iz 2014. i iz 2015., proizlazi kako se u istima, i to sve do ugovora sklopljenog 4. prosinca 2014., nije bio ugovoren sadržaj citiran prethodno navedenim člankom 8., odnosno da je taj sadržaj prvi put ugovoren između stranka u Izvođačkom ugovoru sklopljenom 15. siječnja 2015.,

- da je u svim sklopljenim ugovorima navedeno kako tužiteljica kao izvođač prihvaća i obvezuje se za tuženicu kao naručitelja obaviti opisane poslove, u određenom roku prema svom najboljem znanju sukladno propisima i pravilima struke, odnosno da se prema ugovorima  obvezala izvesti interpretaciju teksta po satu u pretežitoj količini od 20 sati, ali i više i manje od toga (10 sati, 15 sati, 30 sati, 40 sati, 50 sati i 60 sati) u točno određenim vremenskim razdobljima i terminima na mjesečnoj bazi,

- da se tuženica tim ugovorima obvezala tužiteljici kao izvođaču isplatiti naknadu u jednokratnom bruto iznosu koji varira po pojedinim mjesecima u rasponu od 500,00 kn za 10 sati do 3.000,00 kn za 60 sati.

- da se ugovori mogu otkazati i prije isteka ugovora uz ugovoreni otkazni rok, uz obvezu pisane obavijesti drugoj ugovornoj strani,

- da iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka K. T., Ž. T., J. R. i R. T., proizlazi kako se na identičan način obavljaju poslovi od strane spikera u stalnom radnom odnosu i od strane spikera vanjskih suradnika,

- da opseg posla spikera ovisi o tjednom rasporedu za sve spikere, i za honorarne suradnike i za one u stalnom radnom odnosu,

- da tuženica prema tužiteljici nije postupala diskriminirajuće.

 

S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključio je da tužiteljica cijelo vrijeme od kada (od početka 2007. pa do danas) obavljala poslove za tuženicu zna da nije u radnom odnosu kod iste, a imajući na umu prvenstveno tužiteljičin iskaz iz kojeg proizlazi kako je u više navrata tražila od tuženice sklapanje ugovora o radu, pa kada se uzme u obzir sadržaj sklopljenih ugovora između tužiteljice i tuženice, odnosno njihov pravni odnos kojim tužiteljica kao izvođač obavlja za tuženicu kao naručitelja djelo po potrebi, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju između stranaka nije zasnovan radni odnos i da je ugovor o radu, ugovor građanskog prava, gdje same stranke svojom voljom reguliraju svoje odnose.

 

Pri tome je pravilno prvostupanjski sud zaključio, i to da je u ugovornom pravu strankama pružena sloboda ugovornog uređenja, sloboda odlučivanja, izbor i reguliranja tih odnosa, pa su u smislu odredbe članka 249. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/04, 48/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO), stranke slobodnom voljom ovlaštene odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze.

 

Budući da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio da između tužiteljice i tuženice nije ugovoren radni odnos u smislu odredbi članka 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05), ni članka 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), kao ni u smislu odredbe članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14), već da je ugovoreno izvršenje određenog rada za naknadu na temelju sklopljenih Izvođačkih ugovora, a koji u suštini predstavljaju ugovore o djelu, s time što su i tim ugovorima prema utvrđenju prvostupanjskog suda sklopljenim među strankama od siječnja 2015. pa nadalje, stranke odredbom članka 8., izričito ugovorile da se na temelju tih ugovora ne zasniva radni odnos i da obavljanje dijela iz tih ugovora nema obilježja iz radnog odnosa (listovi od 18. do 27. spisa).

 

Dakle, iz navedenih ugovornih odredbi, očito je da volja stranaka nije bila da se izvršenjem ugovora o djelu steknu prava iz radnog odnosa, što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno, pa je u tom smislu po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

Žalbeni navodi kojim tužiteljica osporava takvo utvrđenje prvostupanjskog suda navodeći u bitnom da je sve ugovore tužiteljica sklapala s tuženicom u dobroj vjeri, a vodeći se usmenim obećanjima nadređenih radnika tuženice da će u konačnici doći do potpisivanja ugovora o radu, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer iz svih izvedenih dokaza, pa i ovih navoda tužiteljice, proizlazi zaključak da je rad za tuženicu, tužiteljica obavljala na temelju ugovora o djelu, pritom imajući na umu sadržaj tih ugovora i  volju stranaka prilikom sklapanja istih. Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da nije bila volja stranka da se sklopi ugovor o radu i zasnivanje radnog odnosa (odredba članka 8. Izvođačkih ugovora od 15. siječnja 2015. pa nadalje) tužiteljice kao radnice i tuženice kao poslodavca, već da se isti sklope za obavljanje djela, a kako je to i navedeno u tim ugovorima.

 

Stoga, ovaj sud smatra kako su i ostali žalbeni navodi tužiteljice neodlučni, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da presuda nadomjesti ugovor o radu prethodno navedenog sadržaja, a za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

Za navesti je, a imajući u vidu navode odgovora na žalbu, da odredbom članka 248. stavkom 1. ZOO-a, nije predviđeno izričito i pravo zainteresirane osobe da putem suda prisili drugu stranu na zaključenje ugovora. Takvo pravo izrijekom je predviđeno u situacijama koje reguliraju obveze zaključenja ugovora određenog sadržaja i mogućnosti da sudska presuda nadomjesti takav ugovor. U pravnoj doktrini (vidi J. B.: Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima, Zagreb, "Informator" 1980. stranica 7.-9. i I. B.: Komentar Zakona o obveznim odnosima, Opći posebni dio obveza, 1978. stranica 19.) zastupljeno je pravno stajalište da iako ZOO-a, nije jasno propisano pravo na zaključenje ugovora, to pravo se može ostvariti sudskim pravom jer se to ne mora propisivati u izvoru prava kojim se pravo uspostavlja, a imajući u vidu da je temeljna pretpostavka prava za traženje zaključenja određenog ugovora postojanje zakonskih pretpostavki kojim se može zatražiti zaključenje ugovora sadržaja koji je tražen i u ovom sporu.

 

Kako je u ovom slučaju utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 25. svibanj 2017.