Broj: Gž-910/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Jadranke Krbot, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz P., sada P., kojeg zastupa punomoćnica S. J., odvjetnica iz S., protiv tuženice S. L. iz P., koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik iz Z., radi raskida darovnog ugovora i uspostave prijašnjeg z.k. stanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku od 22. studenog 2013., poslovni broj: 11 P-284/2012, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

             Odbija se žalba tužitelja M. A. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 11 P-284/2012 od 22. studenoga 2013., pod točkom I/, drugi stavak izreke te u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II/ izreke).

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 11 P-284/2012 od 22. studenoga 2013. pod točkom I/, prvi stavak izreke te se odbacuje tužba tužitelja M. A. u dijelu zahtjeva za opozivom ugovora o darovanju.

 

Obrazloženje

 

             Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj 11 P-284/2012 od 22. studenoga 2013. odlučeno je:

 

»I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. M. koji glasi:

 

"Opoziva se ugovor o darovanju nekretnina koji su zaključili tužitelj M. A. i tužena S. L. dana 15. 02. 2011. kod javnog bilježnika G. G.-R. iz P. koji ugovor je solemniziran pod brojem OU-23/11 kojim ugovorom je tužitelj darovao tuženoj cijeli svoj suvlasnički dio na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. 2228 k.o. M. i to 2/12 dijela čest. kat. br. 2422/8 dvor i kuća od 638 m2 (dvor od 518 m2 i kuća od 120 m2) što je tužena dužna priznati i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se na osnovu ove presude uspostava ranijeg z.k. stanja na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. 2228 k.o. M. i to 2/12 dijela čest. kat. br. 2422/8 dvor i kuća od 638 m2 (dvor od 518 m2 i kuća od 120 m2) tako da se briše uknjižba prava vlasništva u 2/12 dijela na nekretninama upisanim z. k. ul. br. 2228 k.o. M. i to 2/12 dijela čest. kat. br. 2422/8 dvor i kuća od 638 m2 (dvor od 518 m2 i kuća od 120 m2) s imena tužene S. L. uz istovremenu uspostavu prijašnjeg z.k. stanja uknjižbom na ime tužitelja M. A. što je tužena dužna trpjeti i naknaditi tužitelju troškove postupka sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II/ Nalaže se tužitelju A. M. da tuženici L. S. naknadi parnični trošak u iznosu od 22.500,00 kuna, u roku od 15 dana.«

 

Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj 11 P-284/2012 od 22. studenoga 2013. odlučeno je:

 

»Odbija se prijedlog tužitelja A. M. koji glasi:

 

"Određuje se privremena mjera zabrane otuđenja, opterećenja i raspolaganja te se određuje privremena mjera zabilježbe ovog spora na nekretninama upisanim u . k. ul. br. 2228 k.o. M. i to 2/12 dijela čest. kat. br. 2422/8 dvor i kuća od 638 m2 (dvor od 518 m2 i kuća od 120 m2).

 

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda."«

 

Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, iz čega, kao i sadržaja žalbe slijedi da iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili da je ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o dijelu zahtjeva za uspostavom ranijeg zk. stanja brisanjem prava vlasništva tuženice na predmetnoj darovanoj nekretnini uz uknjižbu tog prava na tužitelja, kao pod točkom I/, drugi stavak izreke, a u pogledu čega je i činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

 

Međutim, donošenjem meritorne odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja radi opoziva ugovora o darovanju prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP, jer je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, a na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je odlučivanje o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva donošenje presude o opozivu ugovora o darovanju sklopljenog 15. veljače 2011., a zbog grube nezahvalnosti tuženice kao obdarenice, i o uspostavi ranijeg zk. stanja brisanjem prava vlasništva tuženice na predmetnoj darovanoj nekretnini uz uknjižbu tog prava na tužitelja.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da su tužitelj i tuženica 15. veljače 2011. sklopili ugovor o darovanju kojim je tužitelj, kao darovatelj, tuženici, koja je njegova kćer, kao obdarenici, darovao cijeli svoj suvlasnički dio od 2/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 2228 k.o. M., čest.br. 2422/8 dvor i kuća od 638 m2 (dvor od 518 m2 i kuća od 120 m2), osnovom kojeg je tuženica izvršila upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Ocjenjujući izvedene dokaze, a tako i iskaze svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud zaključuje da tvrdnje tužitelja o ponašanju tuženice prema tužitelju kao ocu, koje da bi predstavljalo grubu nezahvalnost tuženice kao obdarenice, a što su razlozi na kojima tužitelj temelji zahtjev za opoziv ugovora o darovanju, tužitelj nije dokazao pa pozivom na čl. 494. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.

 

Odredbom čl. 496. st. 1. ZOO izričito je propisano da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, a st. 2. istog članka propisano je da potpis na izjavi mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika time da sukladno čl. 497. ZOO pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako tim ili posebnim zakonom nije drukčije uređeno. U slučaju opoziva darovanja, sukladno čl. 498. st. 1. ZOO obdarenik je dužan vratiti dar, odnosno njegovu vrijednost, time da se sukladno st. 2. istog članka na vraćanje dara primjenjuju odredbe tog Zakona o stjecanju bez osnove.

 

Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se darovanje učinjeno nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima objavljenog u Narodnim novima 35/05, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., valjano opoziva jedino pisanom izjavom upućenom obdareniku na kojoj potpis mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika, a tužitelj niti ne tvrdi da bi ugovor opozvao na takav zakonom propisani način iz čega slijedi zaključak da sud nije nadležan odlučivati o zahtjevu darovatelja za opoziv ugovora o darovanju koji su sklopljeni nakon 1. siječnja 2006. 

 

Radi navedenog je tužbu tužitelja u dijelu kojim traži opoziv ugovora o darovanju prvostupanjski sud, koji sukladno čl. 16. st. 1. ZPP po službenoj dužnosti pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, trebao odbaciti i to već u fazi prethodnog ispitivanja tužbe (čl. 282. st. 1. ZPP).

 

Time što je donio meritornu odluku o zahtjevu za opoziv predmetnog ugovora o darovanju, koji ne ide u sudsku nadležnost, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP radi čega je ovaj sud temeljem odredbe čl. 369. st. 2. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je pod toč. I/, prvi stavak izreke, odbijen zahtjev za opozivom ugovora o darovanju te u tom dijelu odbacio tužbu tužitelja.

 

Slijedom naprijed navedenog ovaj sud utvrđuje da žalba tužitelja protiv odluke prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegovog zahtjeva za uspostavom ranijeg zk. stanja brisanjem prava vlasništva tuženice na predmetnoj darovanoj nekretnini uz uknjižbu tog prava na tužitelja, nije osnovana.

 

Naime, darovatelj koji je na zakonom propisani način, dakle, pisanom izjavom upućenom obdareniku na kojoj je njegov potpis ovjerovljen od strane javnog bilježnika opozvao ugovor ovlašten je u sudskom postupku tražiti povrat dara, odnosno njegovu vrijednost, u kojem postupku sud o opravdanosti opoziva može u slučaju spora raspravljati kao o prethodnom pitanju. Tužbeni zahtjev za uspostavom ranijeg zk. stanja brisanjem prava vlasništva tuženice na predmetnoj darovanoj nekretnini uz uknjižbu tog prava na tužitelja, predstavlja zahtjev za povrat darovane stvari (nekretnine).

 

No, kako tužitelj predmetni ugovor o darovanju nije opozvao na način propisan čl. 496. ZOO, a obdarenik je sukladno čl. 498. st. 1. ZOO dužan vratiti stvar u slučaju opoziva to prema ocjeni ovog suda zahtjev tužitelja za uspostavom ranijeg zk. stanja brisanjem prava vlasništva tuženice na predmetnoj darovanoj nekretnini upisanog na osnovu ugovora o darovanju koji je na snazi, uz uknjižbu tog prava na tužitelja, nije osnovan.

 

Na žalbene navode valja navesti, da obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, kako je već naprijed izloženo, tijekom prvostupanjskog postupka po tužitelju iznesena činjenica da potpis na jednom od primjeraka ugovora o darovanju (za koje tužitelj niti ne tvrdi da bi po sadržaju bili različiti, nego i u žalbi navodi da su identični pa bi se očito radilo o više primjeraka istog ugovora) nije tužiteljev, nije odlučna.

 

Budući da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka od tuženice, već je on dužan tuženici koja je u cijelosti uspjela u sporu nadoknaditi troškove parničnog postupka, tako da je odluka o troškovima parničnog postupka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, kako po osnovu tako i po visini dosuđenih troškova tuženici, a koju odluku žalitelj određeno niti ne osporava.

 

Iz navedenih razloga valjalo je, i neovisno o žalbenim navodima tužitelja, pravilnom primjenom materijalnog prava, prethodno navedenih odredbi ZOO, a temeljem čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tužitelja protiv odluke prvostupanjskog suda kojom je pod toč. I/, u stavku drugom, odbijen sa zahtjevom za uspostavom ranijeg zk. stanja brisanjem prava vlasništva tuženice na predmetnoj darovanoj nekretnini uz uknjižbu tog prava na tužitelja, odbiti kao neosnovanu te u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, uključujući i odluku prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka.

 

              Rješenje prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o prijedlogu tužitelja za određivanjem privremene mjere kao nepobijano nije preispitivano i ostaje neizmijenjeno.

 

U Sisku, 24. kolovoza 2017.