Broj: Gž-2807/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sucu Vesni Rist, u pravnoj stvari tužiteljice A. F.., OIB ..., iz P., zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E.O. d.d.  Z., OIB …, iz Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. 109 P-2412/16-11 od 28. srpnja 2017., dana 19. prosinca 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. 109 P-2412/16-11 od 28. srpnja 2017.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti 10.500,00 kn uz zateznu kamatu i nadoknaditi troškove parničnog postupka od 5.800,00 kn uz zateznu kamatu (točka I i II izreke).

Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz žalbenog razloga čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) i predložio da se prvostupanjska presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Žalba tuženika je neosnovana.

Predmet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu osigurnine po osnovi totalne štete na vozilu na temelju sklopljenog ugovora o kasko osiguranju motornih vozila od 4. srpnja 2015.

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su stranke 4. srpnja 2015. sklopile ugovor o kasko osiguranju motornog vozila tužiteljice (reg. oznake ŠI 377 – CR) za razdoblje od 4. srpnja 2015. do 4. srpnja 2016., te da je za vrijeme trajanja navedenog ugovora 20. prosinca 2015. u prometnoj nesreći oštećeno vozilo tužiteljice u odnosu na koje je nastala totalna šteta. Budući da je Uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila E.O. d.d. (tuženik) ugovoreno pravo na isplatu osigurnine u slučaju totalne štete na vozilu i način utvrđivanja visine takve štete (čl. 23.a.) prvostupanjski je sud primjenom citirane ugovorne odredbe prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženika obvezao da tužiteljici isplati osigurninu (10.500,00 kn). Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice kroz prigovor gubitka prava iz osiguranja prema čl. 21. navedenih uvjeta kasko osiguranja prvostupanjski je sud isključio moguću primjenu citirane odredbe budući da je ista ništetna prema čl. 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; ZOO/05). Odbijajući navedeni prigovor prvostupanjski je sud u obrazloženju presude naveo da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio niti je dokazao da je tužiteljica u vrijeme nastanka prometne nesreće vozilom upravljala u alkoholiziranom stanju, a što se tiče čl. 21. navedenih uvjeta prvostupanjski je sud naveo da je citirana odredba ništetna budući da je suprotna osnovnim načelima o savjesnosti i poštenju te ravnopravnosti ugovornih strana. U odnosu na obvezu isplatu zatezne kamate prvostupanjski je sud tuženika obvezao da tužiteljici isplati zateznu kamatu od dostavljenog odštetnog zahtjeva odnosno od 22. prosinca 2015. (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05). Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud temeljio na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tuženik je u žalbi osporio pravilnost primjene materijalnog prava navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno isključio primjenu čl. 21. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila pogrešno prosuđujući da se radi o ništetnoj odredbi. Osim toga vezano za isti žalbeni razlog tuženik je naveo da je navedene uvjete osiguranja odredio sukladno poslovnoj odluci koja štiti poduzetničke i tržišne slobode.

Odredbom čl. 942. ZOO/05 propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Odredbom čl. 296. st. 1. ZOO/05 propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Odredbom čl. 21. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila E.O. d.d., između ostalog, ugovoren je gubitak prava iz osiguranja u slučaju ako neposredno nakon prometne nesreće vozač vozila sam ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti.

Sadržaj citiranih zakonskih odredbi i citirane ugovorne odredbe potvrđuju pravilnost prosudbe prvostupanjskog suda o ništetnosti navedene ugovorne odredbe kojom je ugovoren gubitak prava na osigurninu jer je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO/05), međutim, suprotna je i načelu slobode uređivanja obveznih odnosa i ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 2. i čl. 3. ZOO/05) posljedično čemu je takva ugovorna odredba ništetna. Stoga su neosnovani žalbeni razlozi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava prvostupanjskog suda, a koju pravilnu primjenu materijalnog prava ne dovode u sumnju niti odredbe čl. 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17) te čl. 322. ZOO/05, niti čl. 49. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).

Tuženik je u žalbi osporio i pravilnost dosuđene zatezne kamate navodeći da je prvostupanjski sud mogao tužiteljici dosuditi zateznu kamatu od dana donošenja presude. Prvostupanjski je sud odlučujući o obvezi plaćanja zatezne kamate tuženika obvezao da tužiteljici isplati zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (22. prosinca 2015.) budući da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu sukladno roku iz čl. 943. st. 1. ZOO/05, posljedično čemu je u obvezi tužiteljici isplatiti zateznu kamatu od dana dostave njezinog odštetnog zahtjeva kako je to propisano čl. 943. st. 4. ZOO/05.

Neosnovan je i žalbeni razlog tuženika o pogrešno dosuđenim zateznim kamatama na troškove parničnog postupka jer takva obveza plaćanja zatezne kamate proizlazi iz činjenice da je donošenjem prvostupanjske presude dospjela ova sporedna novčana tražbina tužiteljice, a vrijeme koje dospjelosti zatezne kamate potvrđuje i odredba čl. 27./30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 112/12, 25/13 93/14 i 73/17), kojom je, između ostalog, determinirano vrijeme isplate zatezne kamate od dana donošenja sudske odluke.

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 19. prosinca 2017.