Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-984/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Višnje Devčić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Jagode Renje, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: M. H., OIB:…, O, Canada, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Z. „N. Š.-S. P.-J. N.“ iz Z., P. u G., protiv tuženika: 1. S. H. iz N., zastupanog po punomoćnici M. F. G., odvjetnici u B., 2. Đ. A. iz F., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u Z. i 3. B. H., O., Canada, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama -Buie broj P-631/2015 od 25. veljače 2016. godine, u sjednici održanoj 12. veljače 2018. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama -Buie broj P-631/2015 od 25. veljače 2016. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 353.333,32 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2008. godine do isplate.
Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku; „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Žalbi nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Neosnovano tužitelj u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ističući da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su proturječni i nejasni. Ovo stoga, jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni sami sebi ni izreci presude, te su suglasni sa stanjem u spisu, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Budući da nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a ni koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga ocjenjena neosnovanom.
Nije u pravu tužitelj ni kada ističe u žalbi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici ad 1., 2. i 3. solidarno isplate iznos od 353.333,32 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, zasnovan na tvrdnji tužitelja da je na temelju ugovora o ispunjenju sa subrogacijom sklopljenog sa I. K. B. d.d. iz U. dana 20. listopada 2008. godine, te isplatom iznosa od 530.000,00 kuna, na tužitelja prešla tražbina i svi instrumenti osiguranja koje je I. K. B. d.d. imala prema tvrtki N. D. d.o.o. iz N., a budući da su tuženici hipotekarni dužnici kao suvlasnici nekretnine k.č.br. 1728 k.o. N. za ukupan idealni dio od 2/3, to da su dužni tužitelju solidarno isplatiti 2/3 dijela isplaćenog iznosa I. K. B. d.d., koji dio duga pada na njih.
Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio – da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bujama broj Ovr-451/08 od dana 30. veljače 2008. godine na prijedlog ovrhovoditelja I. K. B. d.d. određena ovrha protiv tužitelja te tuženika ad 1., 2. i 3. radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu broj… od dana 6. svibnja 2002. godine, da je taj ugovor sa ovrhovoditeljem sklopio kao kreditni dužnik N. D. d.o.o., da je tužitelj dana 20. listopada 2008. godine sa I. K. B. d.d., kao suvlasnik za 1/3 dijela založene nekretnine k.č.br. 1728 k.o. N., sklopio ugovor o ispunjenju sa subrogacijom, kojim je ugovoreno da će tužitelj sve dospjele obveze (glavnicu te redovne i zatezne kamate) iz ugovora o kreditu ispuniti I. K. B. d.d. isplatom iznosa od 530.000,00 kuna, a da po ispunjenju tražbine i svi instrumenti osiguranja prelaze na tužitelja kao ispunitelja, da je obvezu tužitelj u cijelosti ispunio dana 2. prosinca 2008. godine, da je na predmetnoj nekretnini u korist I. K. B. d.d. bila upisana hipoteka radi osiguranja namirenja predmetne tražbine prema tvrtki N. D. d.o.o. iz ugovora o kreditu od 6. svibnja 2002. godine, dospjele dana 15. studenog 2007. godine, koja je prešla na tužitelja kao novog hipotekarnog vjerovnika, te da je založena nekretnina u suvlasništvu tužitelja te tuženika ad 1. i ad 3. za po 1/3 dijela svakog, s tim da je tuženik ad 1. svoj suvlasnički dio naknadno opteretio prijenosom vlasništva radi osiguranja u korist tuženika ad 2.
Kraj takvog stanja stvari, sud prvog stupnja je ispravno zaključio da tuženici nisu bili dužnici I. K. B. d.d. za predmetni dug iz ugovora o kreditu iz 2002. godine, već da je kreditni dužnik N. D. d.o.o., pa da ispunjenjem obveze iz ugovora sklopljenog sa vjerovnikom I. K. B. d.d., tužitelj nije stekao pravo da od tuženika kao suvlasnika založene nekretnine, odnosno, hipotekarnih dužnika solidarno potražuje isplatu utuženog iznosa prema odredbama o ugovornoj subrogaciji iz članka 90. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO).
Naime, prema odredbi članka 90. stavka 1. ZOO, u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima.
Budući da je ispunjenjem na tužitelja prešla tražbina koju je I. K. B. d.d. imala prema tvrtki N. D. d.o.o., a kako tuženici nisu osobni dužnici glede tražbine iz ugovora o kreditu od 6. svibnja 2002. godine, već hipotekarni dužnici, tužitelj nije ovlašten prema tuženicima u parnici osnovano postaviti zahtjev za podmirenje dijela vjerovnikove tražbine, što je učinio, nego temeljem članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.) zahtjev koji proizlazi iz njihovog pravnog položaja hipotekarnih dužnika – da su dužni trpjeti namirenje iz vrijednosti založene nekretnine (u odnosu na njihove suvlasničke dijelove), a koji zahtjev u parnici nije postavljen.
Prema tomu, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stoga žalbeni navodi tužitelja – da mu u ovršnom postupku broj Ovr-451/08 nakon ispunjenja obveze prema ugovoru od 20. listopada 2008. godine nije bilo dopušteno stupanje na mjesto ovrhovoditelja, pa da sukladno odluci drugostupanjskog suda u tom postupku ima pravo na isticanje regresnog zahtjeva prema tuženicima, za dio tražbine koje je za njih podmirio – nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
Zbog navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, odbijanjem neosnovane žalbe tužitelja, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo je presuditi kao u izreci.
U Šibeniku, 12. veljače 2018. godine
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.