Broj: Gž-2405/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz Z., , OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z.,  OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. G. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5089/2011-63 od 17. ožujka 2017., 5. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.      Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5089/2011-63 od 17. ožujka 2017..

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda u točci I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu na iznos od 5.600,00 kn za razdoblje od 11. svibnja 2011. do 10. veljače 2012, kao i iznos od 2.400,00 kn sa zateznom kamatom počev od 11. svibnja 2011. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353.st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje:ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te tuženiku dosude parnični troškovi.

 

U žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti toč. 9. st. 3. Općih odredbi Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (dalje: Opće odredbe) kada nije umanjio invaliditet tužitelja za 1/3 odnosno 3% zbog degenerativnih promjena koje su utvrđene nalazom vještaka dr. sc. G. R., a što je tuženik učinio i isplatio tužitelju pripadajuću osigurninu u iznosu od 5.400,00 kn, o čemu da pobijana presuda nema razloga već da se samo netočno navodi da je tuženik odustao od takve argumentacije, čime da je počinjena bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a. Nadalje, navodi da je isplatom osigurnine platio tužitelju višestruko više od pripadajuće mu naknade s obzirom na ukupni konačni invaliditet od 3% prema toč. 82/1 Tablica Invaliditeta. Također, osporava dosuđeni tijek zateznih kamata jer da se prema odredbama Tablica invaliditeta, invaliditet ocjenjuje nakon završenog cjelokupnog liječenja i rehabilitacije, a prema nalaz vještaka dr. M. F. rehabilitacija tužitelja nije bila završena niti do 17. srpnja 2012., s time da se prema sudskoj praksi visina obveze tuženika utvrđuje sa danom nalaza i mišljenja vještaka odnosno zaključenja glavne rasprave. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava pravovremenost podnesene žalbe i žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbacivanje, odnosno odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude. Potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Neosnovano tužitelj u odgovoru na žalbu upire na nepravovremenost žalbe, to iz razloga jer je prema stanju spisa žalba podnesena preporučenom pošiljkom 27. ožujka 2017., a kako je presuda objavljena 17. ožujka 2017. to je u smislu odredbe čl. 467. st.3. u svezi sa čl. 112. st. 3. i čl. 113. st. 2. ZPP-a žalba podnesena u zakonskom roku.

 

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, budući da prema stanju spisa tuženiku nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, a pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 8., 9. i 10. u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od tih procesnih povreda.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine iz štetnog događaja od 18. prosinca 2010..

 

              Među strankama nije sporna odgovornost tuženika za naknadu štete. Sporna je dosuđena visina štete i tijek zatezne kamate.

 

Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to nalaza i mišljenja vještaka dr. G. R. i dr. M. F., koje u cijelosti prihvaća kao stručne i nepristrane, utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio kompresivnu frakturu trupova kralježaka na dva nivoa TH 12 i L12, te da je prema toč. 82.2. Tablica invaliditeta tuženika kao posljedica ozljeđivanja kod tužitelja u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva 2011. zaostao trajni invaliditet od 10%.

 

Imajući u vidu utvrđeni postotak trajnog invaliditeta tužitelja zaostalog u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva te nespornu visinu osigurane svote u iznosu od 80.000,00 kn, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) zaključuje da tužitelju pripada osigurnina u iznosu od 8.000,00 kn, pri čemu istu ne umanjuje zbog od ranije postojećih degenerativnih promjena sukladno točci 9.3. Tablica invaliditeta jer da je tuženik tijekom postupka od takve tvrdnje odustao, odnosno nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. M. F. koji postotak invaliditeta nije umanjio primjenom toč. 9.3. Tablica invaliditeta.

 

Cijeneći pripadajući iznos osigurnine tužitelju te nespornu činjenicu da je tuženik isplatio tužitelju tijekom postupka iznos od 5.600,00 kn, prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju daljnji iznos od 2.400,00 kn.

 

Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 943. st. 3. i 4. ZOO-a pa imajući u vidu daje tužitelj obavijestio tuženika o nastupanju osiguranog slučaja 11. svibnja 2011. te da je tuženik 16. studenoga 2011. predložio sklapanje izvansudske nagodbe, zauzima stav da tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana obavijesti i to na dosuđeni iznos od 2.400,00 kn do isplate, a na plaćeni iznos od 5.600,00 kn do dana plaćanja.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tuženika odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

 

Tuženik žalbenim navodima kojima se poziva na propust prvostupanjskog suda da primjeni toč.9.3. Općih odredbi Tablica invaliditeta i umanji utvrđeni invaliditet za 1/3, zapravo upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, s obzirom da provedenim dokazima niti nije nedvojbeno utvrđeno da bi kod tužitelja od prije predmetnog štetnog događaja postojale degenerativne promjene, a zbog tog žalbenog razloga sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a žalba nije dopuštena budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

 

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, pri utvrđenju da je kao posljedica predmetnog štetnog događaja kod tužitelja sukladno Tablicama invaliditeta zaostao trajni invaliditet od 10 %, pri nespornom iznosu osigurane svote od 80.000,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 921. st. 1. ZOO-a kada je zaključio da tužitelju pripada prvo na osigurninu u iznosu od 8.000,00 kn, koju je ispravno umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 5.600,00 kn i dosudio tužitelju iznos od 2.600,00 kn.

 

Također, odluka o zateznim kamatama temelji se na pravilnoj primjeni materijalnog prava iz odredbe čl. 943. ZOO-a, kojom je propisano da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st.1.), odnosno da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st.2.). St. 3. istoga članka propisano je da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, dok je st. 4. propisano da ukoliko osiguratelj  ne ispuni osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je obavijestio tuženika o nastupu štetnog događaja podnošenjem odštetnog zahtjeva 11. svibnja 2011., a tuženik je dopisom od 27. listopada 2011. (list 38) izvijestio tužitelja o svojoj odgovornosti za naknadu štete i ponudio isplatu iznosa od 5.600,00 kn. Stoga je pravilan stav  prvostupanjskog suda da tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana obavijesti o nastupu štetnog događaja, jer je sukladno odredbi čl. 943. st. 2. ZOO-a tuženik bio dužan najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva isplatiti ugovorenu svotu ili obavijestiti tužitelja o neosnovanosti zahtjeva, odnosno sukladno st. 3. istoga članka u slučaju neutvrđivanja svoje obveze u navedenom roku bez odgađanja isplatiti nesporni dio osigurnine, međutim tuženik nije u propisanom roku isplatio tužitelju ugovorenu svotu niti isplatio nesporni dio osigurnine, iako je tužitelja obavijestio o svojoj odgovornosti za naknadu štete, slijedom čega tužitelju primjenom odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Pri tome, tuženik žalbom neosnovano ističe da su na tijek zateznih kamata od utjecaja odredbe Tablice invaliditeta prema kojima se invaliditet za predmetnu vrstu ozljede ocjenjuje šest mjeseci nakon završenog liječenja i rehabilitacije, jer takva ugovorna odredba ne isključuje primjenu odredbe čl. 943. ZOO-a o dospijeću tuženikove obveze isplate osigurnine, budući da su tom odredbom propisani točni rokovi isplate osigurnine ili obavještavanja osiguranika o neosnovanosti zahtjeva, odnosno isplate predujma na ime nespornog dijela štete (st. 1.,2. i 3.), koje rokove tuženik nije ispoštovao pa dolazi u primjenu  odredba čl. 943. st. 4. ZOO-a prema kojoj tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju od strane tuženika tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Odluka o troškovima postupka utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točci 1. izreke.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a ukazuje se neosnovanim, s obzirom da se radi o troškovima koji nisu bili nužni za vođenje parnice, slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke.

 

U Rijeci 5. ožujka 2018.