Broj: Povrv-262/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., OIB: …, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju, D. Z., protiv tuženika S. j.d.o.o., OIB: …, K., radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave 19. siječnja 2018., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 05. ožujka 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lj. P. iz K., posl. broj Ovrv 729/16 od 1. travnja 2016., u dijelu u kojem je tuženiku S. j.d.o.o., OIB: …, K., naloženo da tužitelju C. O. d.d., OIB: …, Z., isplati iznos od 3.113,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.07.2014. pa do isplate, i to za razdoblje od dana dospijeća do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 229,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

             

              II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lj. P. iz K., posl. broj Ovrv 729/16 od 1. travnja 2016., u dijelu u kojem je tuženiku S. j.d.o.o., OIB: …, K., naloženo da tužitelju C. O. d.d., OIB: …, Z., naknadi predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 52,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te se zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija.

 

              III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn, u roku od 8 dana.             

 

              IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, u iznosu od 200,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika (dalje: tužitelj odnosno tuženik, s obzirom da se sada radi o parničnom postupku), kod javnog bilježnika Lj. P. iz K. pod poslovnim brojem Ovrv-729/16 ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 1. travnja 2016., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 3.113,61 kuna zajedno sa nastalim i predvidivim ovršnim troškovima i zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa tražbine, te je istim rješenjem određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

 

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor, pa je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv 262/16 od 8. rujna 2016. stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

             

              Tuženik u prigovoru navodi da u cijelosti pobija navedeno rješenje o ovrsi iz razloga što mu je motorno vozilo reg. oznake KŽ-353-Z, koje je bilo osigurano spornom policom osiguranja, izgorjelo dana 06.07.2014., a on je idućeg dana telefonski razgovarao sa tužiteljevim agentom, te po njegovom naputku pisanim putem e-mailom od 07.07.2014. raskinuo predmetni ugovor osiguranja, o čemu je i telefonskim putem obavijestio tužiteljevog agenta, dostavio svoju adresu, te mu je rečeno da će mu na istu biti dostavljena dokumentacija vezana za raskid ugovora. Navodi da je više puta kontaktirao zaposlenike tužitelja radi dostave dokumentacije, ista mu nije dostavljena, te je smatrao, budući da je pisanim putem raskinuo ugovor o osiguranju, da je isti raskinut.

 

Nesporno je među strankama da je tuženik kod tužitelja imao osigurano vozilo reg. oznake KŽ-353-Z po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, kao i to da je u vrijeme kada je vozilo bilo osigurano po predmetnoj polici došlo do zapaljenja predmetnog vozila, koji slučaj predmetna polica ne osigurava. Sporno je među strankama postojanje obveze tuženika na plaćanje premije osiguranja, dakle sporne su i osnova i visina tužiteljeve tražbine, budući da tuženik navodi da je raskinuo predmetni ugovor o osiguranju idući dan po zapaljenju vozila, čime smatra da nema obvezu plaćanja premije osiguranja tužitelju.

 

              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 4-6), e-mail od 07.07.2014. (list 8, 28), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 25.7.2014. (list 29), policu osiguranja, izvadak iz Baze podataka o osiguranju od automobilske odgovornosti, račun broj 090054636/14, Uvjete osiguranja koji se primjenjuju od 26.11.2013. – u daljnjem tekstu: Uvjeti osiguranja (list 20-24). Tuženik je još predložio da pribavi i dostavi potvrdu o odjavi vozila s MUP-a, Ispostava Križevci, međutim istu nije dostavio u spis. Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio sve relevantne činjenice temeljem kojih je našao da je tužbeni zahtjev osnovan. Pri tome valja uputiti i na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

Iz police osiguranja broj 010907682022 proizlazi da je vozilo reg. oznake KŽ-353-Z, vlasništvo tuženika, bilo osigurano kod tužitelja u razdoblju od 30.5.2014. do 30.5.2015., da premija osiguranja iznosi 3.113,61 kunu, te da su Uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju.

              U dopisu broj: KR-DO-570/2014-3 od 25.7.2014., Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici obavještava M. S. da iz izvješća PP Križevci proizlazi da je 6.7.2014. u Križevcima radi kvara na električnim instalacijama došlo do zapaljenja automobila marke Volvo V40, reg. oznake VŽ-353-Z, vlasništvo trgovačkog društva S. j.d.o.o., te da nema osnova za daljnje postupanje tog odvjetništva, budući da je inspektor zaštite od požara naveo da je uzrok požara tehnički kvar na automobilu.

Tuženik navodi da je raskinuo ugovor o osiguranju, međutim iz ispisa e-maila od 7.7.2014. koji je tužitelju poslao pošiljatelj naziva 123 Web Dizajn potpisan kao M. S. (direktor tuženika), jasno proizlazi da je pošiljatelj zamolio tužitelja da mu dostavi zahtjev za raskid ugovora police auto osiguranja broj: 010907682022 Storija j.d.o.o., odnosno raskid ugovora sa danom 7.4.2014., kako bi mogao otkazati policu osiguranja, jer mu je vozilo 6.7.2014. u potpunosti oštećeno u požaru, a predmetna polica ne pokriva štetu nastalu na vozilu uslijed požara.

 

              Temeljem navedenog, razvidno je da do raskida predmetnog ugovora o osiguranju nije došlo, budući da ni jedna stranka ugovora nije raskinula isti. Naime, tuženik je zatražio od tužitelja da raskine ugovor, no tužitelj ugovor nije raskinuo.

              Isto potvrđuje i izvadak iz Baze podataka o osiguranju od automobilske odgovornosti Hrvatskog ureda za osiguranje, iz kojeg proizlazi da je vozilo reg. oznake KŽ353Z, na dan 30.5.2015. bilo osigurano kod osiguravajućeg društva C. o. d.d. po polici od automobilske odgovornosti broj 010907682022.

             

              Nadalje, na ročištu održanom 27.10.2017. tuženik navodi da je predmetno vozilo odjavio prilikom prodaje u prosincu 2014.

              Temeljem čl. 11. Uvjeta osiguranja koji regulira plaćanje premije, premija se plaća u skladu s odlukom Uprave osiguratelja; prvu ili jednokratnu premiju ugovaratelj osiguranja plaća prigodom primitka police, a svaku sljedeću premiju prvog dana nakon svakog osigurateljnog razdoblja, ako nije drukčije ugovoreno.

              Temeljem čl. 12. Uvjeta osiguranja koji regulira vraćanje premije, u slučaju odjave vozila zbog uništenja, rashodovanja, stavljanja izvan prometa (mirovanja) ili krađe vozila, osiguratelj je u obvezi na zahtjev ugovaratelja osiguranja vratiti neiskorišteni dio premije, ako se do dana odjave nije ostvario osigurani slučaj.

              Iz računa broj 090054636/14 od 18.6.2014. proizlazi da je premija osiguranja dospjela na naplatu 3.7.2014.

             

Kako je već navedeno, tuženik je trebao predložiti dokaze kojima bi makar djelomično osporio svoju obvezu plaćanja premije (dokaz o odjavi vozila), a kako to nije učinio, sud je o postojanju tražbine tužitelja i u tom dijelu (od prosinca 2014. kada tuženik tvrdi da je odjavio vozilo do vremena isteka police osiguranja), odlučio temeljem pravila o teretu dokazivanja, sadržanom u čl. 221.a ZPP-a, prema kojem ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Zaključno, sud temeljem čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), koji određuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja, tužbeni zahtjev nalazi osnovanim te ga usvaja kao pod toč. I/ izreke presude, pri čemu sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u tom dijelu. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a zatezna kamata teče od dospijeća računa za premiju osiguranja.

             

              Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove, na čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojem se stranci priznaju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, na odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12 – dalje u tekstu: Pravilnik o nagradama), na odredbama Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“ broj 97/01 – pročišćeni tekst, 115/12 i 120/15 – dalje u tekstu: Javnobilježnička tarifa) i na odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje u tekstu: ZSP).

Tužitelju je sud priznao trošak nagrade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 kuna sa pripadajućim PDV-om (čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama), te trošak javnog bilježnika u iznosu od 29,00 kuna (čl. 37. Javnobilježničke tarife), dakle ukupni ovršni trošak u iznosu od 229,00 kuna.

Budući da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno ni ovršno, tužitelju nije nastao predvidivi ovršni trošak, pa je taj dio zahtjeva tužitelja odbijen kao pod toč. II/ izreke presude, pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi u tom dijelu.

              Tužitelj je zatražio i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna, koji je temeljem Tar. br. 2. st. 1. ZSP-a osnovan, a dužan ga je tužitelju naknaditi tuženik, o čemu je odlučeno kao pod toč. III/ i IV/ izreke presude. 

 

U Varaždinu, 05. ožujka 2018.