Broj: Gž-69/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE – Područni ured Z. (OIB:…) Z., zastupan po voditeljici Regionalnog ureda R., A. Š. Š., protiv tuženika M. D. (OIB:…) iz R., zastupanog po punomoćniku B. L., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-3031/14-14 od 30. rujna 2015., 09. ožujka 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3031/14-14 od 30. rujna 2015.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na dužnost tuženika nadoknaditi štetu u iznosu od 3.302,16 kuna glavnog duga sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po pojedinačno navedenim iznosima u izreci počev od 20. ožujka 2013. pa do 20. rujna 2013. (toč. 1. izreke). Tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.162,50 kuna (toč. 2. izreke).

Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka koja proizlazi iz proturječnosti obrazloženja sa dispozitivom presude i razlozima navedenim u obrazloženju uz pogrešnu primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Žalbom smatra pogrešnom ocjenom suda da je odredba čl. 16. Općih uvjeta nepoštena, odnosno ništetna, suprotna načelu savjesnosti i poštenja obzirom se radi o Općim uvjetima objavljenim u Narodnim novinama koji su sastavni dio ugovora i nalaze se na poleđini zakonski sklopljenog Ugovora, pa tvrdnja tuženika da mu isti nisu poznati i dostavljeni ne odgovara istini, a potpisom toga Ugovora se smatra i da je ugovaratelj – tuženik sa njima upoznat, a ne da je tuženiku nametnut Ugovor obzirom je svrha te odredbe izbjegavanje zloupotrebe sklapanja police dopunskog zdravstvenog osiguranja a ne uzrokovanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Mišljenja je i da bi se u navedenom slučaju mogao primijeniti i institut stjecanja bez osnove. Žalbeni je prijedlog poništenje, odnosno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje a podredno preinačenje na način donošenja presude u korist tužitelja.

Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih ne bi mogla ispitati, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni ostale povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prije svega valja navesti i da za svoju odluku prvostupanjski sud daje valjane razloge koji se temelje na činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku koji je proveden pred prvostupanjskim sudom i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i dokaza i samih tih isprava i dokaza, tako da pri donošenju presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

Prvostupanjski je sud na temelju valjano provedenog dokaznog postupka utvrdio relevantno činjenično stanje i to da je tužitelj kao osiguratelj sa tuženikom kao osiguranikom sklopio Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 23. siječnja 2013. do 22. siječnja 2014., a po tuženikovom zahtjevu za otkazom toga Ugovora, polica je poništena 30. rujna 2013. Nadalje, u razdoblju od 23. siječnja 2013. do 30. rujna 2013. tuženik je uredno plaćao premiju osiguranja u ukupnom iznosu od 520,00 kuna i koristio zdravstvenu zaštitu kojom su i nastali troškovi u iznosu od 3.890,80 kuna, pa se iznos koju tužitelj potražuje odnosi na nastanak štete otkazom Ugovora i predstavlja razliku plaćenih troškova zdravstvene zaštite i uplaćene premije u visini od 3.370,80 kuna, a kako je nakon otkaza Ugovora tuženik doplatio i daljnje iznose premije osiguranja za cjelokupno razdoblje, tužitelj umanjuje taj iznos za pretplatu po polici od 68,64 kune, te iznos uplate od 168,00 kuna i potražuje ukupan iznos od 3.134,16 kuna sa pojedinačno naznačenim iznosima nastalim plaćanjem troškova zdravstvenim ustanovama uz kamate.

Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja je, i po ocjeni ovog suda, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i dr.- dalje ZOO) u svezi sa odredbom čl. 320. st. 1. ZOO-a uz obrazloženje da se radi o adhezijskom Ugovoru koji po svojoj  pravnoj prirodi predstavlja Ugovor uz isključenu mogućnost mijenjanja sadržaja, odnosno isključenoj mogućnosti pregovaranja o ugovornim odredbama, te je na taj način tuženiku nametnuto prihvaćanje Ugovora prema unaprijed određenim kondicijama a obzirom da i sam Ugovor o dopunskom osiguranju ne sadrži odredbe Općih uvjeta poslovanja kojim je čl. 16. propisano da ugovaratelj sa kojim je raskinut Ugovor ili koji je otkazao Ugovor odgovara za štetu Zavodu, ukoliko je isti iznos štete viši od iznosa premije u pripadajućem razdoblju osiguranja, uz mišljenje da je navedena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno postupanja s povjerenjem i obzirom da prema osobi i interesima druge strane, u konkretnom slučaju je trebalo izvijestiti tuženika o stanju Ugovora i uvažiti interese obiju strana glede tumačenja predmetnog Ugovora i razvijati suradnju suzdržavajući se od proturječnog ponašanja a i obzirom na sam sadržaj odredbe čl. 16. Općih uvjeta te u cijelosti uplaćenu premiju za razdoblje od 23. siječnja 2013. do 22. siječnja 2014. postoji neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, odnosno tuženika, te ugrožava postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, budući da se istom odredbom gubi smisao dopunskog zdravstvenog osiguranja što bi značilo da tuženik bez obzira na cjelokupno uplaćenu premiju mora vratiti razliku od onoga što je osnovom osiguranog slučaja platio, slijedom čega je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev za naknadom štete kumulativnim ispunjenjem pretpostavka iz odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a.

Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i za svoju odluku dao i pravilno obrazloženje koje i ovaj sud u cijelosti prihvaća. Ne može se pri tome prihvatiti žalbeni navod da je pogrešna ocjena suda o nepoštenoj odredbi čl. 16. Općih uvjeta koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, obzirom i na činjenicu da je od strane tuženika u cijelosti izvršenom uplatom i nakon otkaza Ugovora faktički eliminirana šteta jer je premija uplaćena. Pored toga, šteta nastala u odnosu na tužitelja, kada se cijeni u odnosu na razdoblje u kojem je on redovno uplaćivao premiju a i predmet dopunskog osiguranja je također čl. 6. Općih uvjeta tužitelja propisan na koji se način osigurava pokriće sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite, pa stoga nije vidljivo niti jasna osnova nastanka takve štete.

Nastanak štete nije posebno propisan Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN br. 85/06, 150/08 i 71/10 ), kojim je između ostalog definirano dopunsko osiguranje kao pokriće dijela troškova do pune cijene zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja uz osiguranje višeg standarda zdravstvene zaštite i većeg opsega prava u odnosu na prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, već je nastanak štete propisan, između ostalim, odredbama čl. 112., čl. 114. i čl. 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11 i 22/12), koje su identične čl. 135., 137. i čl. 146. novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojima je propisana dužnost osigurane osobe nadoknaditi štetu ako je ostvarila primanje, odnosno sredstva državnog proračuna na osnovi neistinitih ili  netočnih podataka ili primanje ostvarila na drugi protupravni način koji utječe na gubitak ili opseg prava, odnosno u opsegu većem od pripadajućeg (čl. 112-čl. 135. st. 2), ako je iz sredstava isplaćen iznos na koji nije imala pravo (čl. 114-čl. 137.), dok je propisano da se pri utvrđivanju prava na nadoknadu štete prouzročene Zavodu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima kao i posebni propisi o naknadi štete. Kada je osnovom valjano zaključenog ugovora i uredno plaćene premije osiguranja u tom razdoblju tuženik ostvarivao osnovu dopunskog osiguranja sukladno propisanim mjerilima, nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka a time, na što se žalbom ukazuje, niti do stjecanja bez osnove.  

Stoga navodi žalbe ne dovode u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu štete koju bi tužitelj imao pravo zahtijevati u slučajevima predviđenim u Zakonu a obzirom na utvrđene činjenice ista se ne može osnivati na način kako je to od strane tužitelja i zatraženo.

Slijedom navedenog, kako je za donesenu presudu prvostupanjski sud dao jasno i potpuno obrazloženje koje i ovaj sud u cijelosti prihvaća i u dijelu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, nema osnove posebno obrazlagati ovu presudu pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 375. st. 5. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Puli – Pola 09. ožujka 2018.