Broj: Gž-32/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. R., OIB..., zastupanog po punomoćnici P. V., odvjetnici iz R., protiv tuženika K. N. iz Republike Slovenije, V., radi naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 81 P-751/2017-2 od 19. rujna 2017.,14.ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 81 P-751/2017-2 od 19. rujna 2017., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnji nadležni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.

            Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka proturječna razlozima rješenja odnosno cjelokupno provedenom postupku te su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o parničnom postupku. Također je isto rezultat netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga je žalbeni prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja pred izmijenjenim sucem pojedincem.

Žalba tužitelja je osnovana.

Prvostupanjski sud obrazlaže svoje rješenje  činjenicom da tuženica ima domicil u Republici Sloveniji pa je primijenio čl. 4. toč. 1. čl. 18. st. 2. i čl. 28. st. 1. Uredbe br. 1215/2012 Europskog parlamenta, a isključio primjenu čl. 7. navedene Uredbe jer je tuženik bio u ugovornom odnosu sa komunalnim društvom K. d.o.o. a ne sa tužiteljem. Po mišljenju prvostupanjskog suda cesijom se prenosi tražbina ali ne i prava i obveze iz temeljnog pravnog posla.

Navedeni stav prvostupanjskog suda nije osnovan budući da cesionar stupa u pravni položaj cedenta, ima ista prava po obujmu i po sadržaju koje je imao cedent do ustupa (čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), a osim glavne tražbine na njega prelaze sva sporedna prava. S obzirom da cesionar ima sva prava po obujmu i sadržaju koje je imao cedent do ustupa, valjalo je primijeniti čl. 7. Uredbe br. 1215/2012 kojom je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici između ostalog u slučaju pružanja usluga,  u mjestu u državi članici u kojoj je usluga pružena ili trebala biti pružena sukladno ugovoru. Prvostupanjski sud je isključio primjenu čl. 7. navedene uredbe jer je zaključio da zbog izvršenog cediranja potraživanja trgovačkog društva koje je pružalo usluge parkiranja, K. d. K. d.o.o. tužitelju, više se ne radi o ugovornom odnosu ovdje stranaka V. d.o.o. i tuženice pa stoga ne dolazi u primjenu posebna nadležnost propisana za slučajeve povezane sa ugovorima.

Takav stav prvostupanjskog suda nije osnovan.

Naime, predmetnom uredbom propisana je nadležnost  u odredbi čl. 4. toč. 1. po kojoj se osobe s domicilom u državi članici bez obzira na njihovo državljanstvo tuže pred sudovima te države članice, međutim čl. 7. uredbe propisana je posebna nadležnost pa osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici pod čl. 7. toč. 1.a. u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze. I po čl. 7. toč. 1.b. al.2. u slučaju pružanja usluga mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru. Dakle radi se o posebnoj nadležnosti koja isključuje odredbe o nadležnosti iz čl. 4. toč. 1. kao i one iz čl. 18. st. 2. Uredbe koja propisuje postupanje protiv potrošača pa je za konkretnu pravnu stvar nadležan sud mjesta gdje je  pružena usluga po čl. 7. Uredbe a za to je nadležan prvostupanjski sud jer se radilo o odnosu iz ugovora o pristupanju za parkiranje, koje tuženica nije platila, dakle u ugovornom odnosu između tuženice i cedenta K. d. K. d.o.o. K., i to  na području prvostupanjskog suda gdje je pružana usluga parkiranja. Pritom neosnovano prvostupanjski sud navodi da se više ne radi o ugovornom odnosu činjenicom da je predmetna tražbina cedirana tužitelju, jer navedeno ne mijenja pravni osnov potraživanja već mijenja osobu ovlaštenu na potraživanje, s obzirom da cesionar stupa u pravni položaj cedenta te ima ista prava po obujmu i sadržaju koji je imao cedent do ustupa.

Iz navedenog razloga kako je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o pitanju svoje nadležnosti zbog pogrešne primjene odredaba Uredbe, to je prihvaćena žalba tužitelja te ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen sudu prvog stupnja na daljnji nadležni postupak temeljem čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku.

U Puli-Pola, 14.ožujak 2018.