Broj: Gž-1588/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Amare Trgo, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Č. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. I. D., iz Z., OIB: … i tuženika 2. L. D. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u S., radi pobijanja dužnikove pravne radnje i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice Z. Č., protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5566/2009-51od 19. listopada 2016. te dopunskog rješenja broj P-5566/2009-55 od 7. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice Z. Č., pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5566/2009-51 od 19. listopada 2016., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Z. Č.,

1. u odluci pod točkom I.1. izreke te

2. u preostalom dijelu presude ukoliko se ista odnosi na tuženika I. D..

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukidaju se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5566/2009-51 od 19. listopada 2016., u odlukama pod točkom I.2, 3. i 4., te u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke, kao i dopunsko rješenje istog suda broj P-5566/2009-55 od 7. travnja 2017., u dijelu koji se odnosi na tuženika L. D., pa se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužiteljice Z. Č., pa se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5566/2009-51od 19. listopada 2016., kao i ona sadržana u dopunskom rješenju istog suda broj P-5566/2009-55 od 7. travnja 2017., u dijelu koji se odnosi na trošak tuženika I. D., djelomično potvrđuje, a djelomično preinačuje i rješava:

 

Nalaže se tužiteljici Z. Č. da u roku od 15 dana naknadi tuženiku I. D. parnični trošak u iznosu od 48.675,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućem od 19. listopada 2016. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5566/2009-51od 19. listopada 2016. je suđeno:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Darovni ugovor sklopljen dana 27.02.2006. između I. D., i L. D., Z., gubi učinak prema tužiteljici Z. Č., Z., u dijelu kojem je L. D., Z., darovano ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 18869 k.o. G. Z. kat. čest. 6118/630, u naravi kuća br. 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada br. 36 i dvorište u V. ulici, sve tlocrtne površine 1459, 1 čhv.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica Z. Č., vlasnica u ½ dijela nekretnine u zk. ul. 18869 k.o. G. Z. kat. čest. 6118/630, u naravi kuća br. 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada br. 36 i dvorište u V. ulici, sve tlocrtne površine 1459, 1 čhv.

3. Nalaže se na osnovi ove presude brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog darovnog ugovora tako da se briše pravo vlasništva na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. 18869 k.o. G. Z. kat. čest. 6118/630, u naravi kuća br. 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada br. 36 i dvorište u V. ulici, sve tlocrtne površine 1459, 1 čhv s imena L. D., Z., uz istovremeni upis ½ nekretnina u vlasništvu tužiteljice Z. Č., Z..

4. Nalaže se tuženiku 2. L. D., Z., da tužiteljici Z. Č., Z., preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. 18869 k.o. G. Z. kat. čest. 6118/630, u naravi kuća br. 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada br. 36 i dvorište u V. ulici, međutim te obveze se tuženik 2. može osloboditi isplatom iznosa od 5.000,000,00 kuna."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženima 1. i 2. trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 377.500,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2016. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

U podnesku od 27. listopada 2016. tuženici I. D. i L. D. su zatražili donošenje dopunskog rješenja kojim će se odlučiti o onom dijelu parničnog troška o kojemu nije odlučeno u presudi P-5566/2009-51 od 19. listopada 2016.

 

Dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda broj P-5566/2009-55 od 7. travnja 2017. je naloženo tužiteljici Z. Č. da u roku od 15 dana naknadi tuženima I. D. i L. D. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 37.750,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena.

 

Protiv presude prvostupanjskog suda broj P-5566/2009-51 od 19. listopada 2016. žalila se tužiteljica Z. Č., pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači.

 

Tužiteljica Z. Č. je žalbu izjavila i protiv prvostupanjskog rješenja broj P-5566/2009-55 od 7. travnja 2017., pobijajući isto zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine dopunsko rješenje te odbije prijedlog tuženika I. D. i L. D. za donošenje dopunskog rješenja.

 

Tuženici I. D. i L. D. su odgovorili na žalbu tužiteljice Z. Č. protiv presude prvostupanjskog suda i predložili odbijanje iste kao neosnovane, uz obvezu tužiteljice da tuženima naknadi trošak za sastav podneska kojim je odgovoreno na žalbu u iznosu od 50.000,00 kuna uvećano za 10% s naslova Tbr. 36., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), te uvećano za 25% poreza na dodanu vrijednost, što ukupno iznos 68.750,00 kuna.

 

Žalba tužiteljice Z. Č. je djelomično osnovana.

 

U tužbi kojom je pokrenuta ova parnica, tužiteljica Z. Č.:

1) pobija dužnikovu pravnu radnju, zahtijevajući utvrđenje da Darovni ugovor sklopljen 27. veljače 2006. između I. D. i L. D. gubi učinak prema tužiteljici Z. Č. u dijelu kojim je L. D. darovana 1/2 dijela nekretnine označene kao kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z., u naravi kuća broj 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada broj 36 i dvorište u V. ulici, sve tlocrtne površine 1459,1 čhv,

2) zahtijeva utvrđenje da je ona vlasnica za 1/2 dijela nekretnine označene kao kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z., u naravi kuća broj 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada broj 36 i dvorište u V. ulici, sve tlocrtne površine 1459,1 čhv,

3) zahtijeva da se na temelju presude izvrši brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog upisom prava vlasništva po osnovu Darovnog ugovora od 27. veljače 2006. na 1/2 dijela nekretnine označene kao kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z., s imena tuženika L. D., uz istovremeni upis na ime tužiteljice Z. Č. te

4) zahtijeva da se naloži tuženiku L. D. da joj preda u suposjed nekretninu označenu kao kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z., u naravi kuća broj 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada broj 36 i dvorište u V. ulici, time da je izjavila da se tuženik L. D. može osloboditi te obveze, isplatom tužiteljici iznosa od 5.000.000,00 kuna.

 

U pobijanoj presudi, prvostupanjski sud je utvrdio nespornim:

- da je u ovršnom postupku koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Ovr-761/1999, rješenjem od 18. travnja 2003. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-880/2003 od 10. veljače 2004., nekretnina označena kao kat. čest. 6118/630 koja je upisana u zk. ul. 18869 k.o. G. Z., u naravi kuća broj 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada broj 36 i dvorište u V. ulici, ukupne površine 1459,1 čhv dosuđena kupcu-ovrhovoditelju I. D. (u ovoj parnici tuženiku I. D.),

- da je zaključkom od 19. rujna 2001., u ovršnom postupku broj Ovr-761/1999, Z. Č., kao treća osoba, upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2617/2007 od 11. listopada 2007. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4256/2008 od 23. rujna 2008. proglašena nedopuštenom ovrha u predmetu Ovr-761/1999 u 1/2 dijela kat.čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z., u naravi kuća broj 34, dvije kuće bb tlocrtne površine 842 m2 te stambena zgrada broj 36 i dvorište u V. ulici, ukupne površine 1459,1 čhv,

- da iz obrazloženja navedenih odluka proizlazi da je tužiteljica Z. Č. isticala da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i B. Č. i to svakoga u 1/2 dijela, te da ona nije valjanim pravnim poslom ovlastila B. Č. da raspolaže njenim udjelom u zajedničkoj imovini, a kako je B. Č. opteretio naprijed opisanu nekretninu bez suglasnosti tužiteljice, a zakonom je izričito propisana zabrana takvog raspolaganja pravnim poslom među živima (članak 283. stavak 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima – "Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 i 59/90, dalje: ZBPO), to da je takvo raspolaganje utvrđeno ništavim te je ovrha na 1/2 dijela predmetne nekretnine proglašena nedopuštenom,

- da među strankama nema prijepora niti u činjenici sklapanja Darovnog ugovora od 27. veljače 2006.

 

Prvostupanjski sud je, nadalje, saslušanjem tužiteljice Z. Č. utvrdio da je nekretnina koja je predmetom Darovnog ugovora od 27. veljače 2006. stečena zajedničkim radom u braku tužiteljice Z. Č. i njenog supruga B. Č. i to na način da su za dio zemljišta, negdje oko 1980., isplatili majku B. Č., a potom da su kupili još zemlje od J. G.. Za ovrhu da je tužiteljica saznala tek "kada su došli sa suda".

 

Prema navodima tuženika I. D. i L. D., tužiteljica Z. Č. je sudjelovala u svim razgovorima i sa svime je bila upoznata, s time da je predmetna nekretnina kupljena na dražbi, a rješenje o dosudi je postalo pravomoćno.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je smatrao da okolnost što je u postupku proglašenja ovrhe nedopuštenom, sud prihvatio tvrdnju tužiteljice da je predmetna nekretnina zajednička imovina nje i B. Č., svakoga u 1/2 dijela, ne pruža tužiteljici Z. Č. pravni osnov za postavljanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen u ovom predmetu, jer tužiteljica Z. Č. nije pokrenula postupak, pa ne postoji ni odluka suda kojom bi bilo utvrđeno njeno suvlasništvo predmetne nekretnine za 1/2 dijela u smislu odredbe članka 285. ZBPO-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje obzirom na vrijeme stjecanja predmetne imovine.

 

U pobijanoj presudi je, nadalje, navedeno da je tuženik I. D. postao vlasnik predmetne nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi. Na okolnost tako provedenog upisa, da nema utjecaja kasnije pravomoćno utvrđenje da ovrha na 1/2 dijela predmetne nekretnine nije dopuštena, budući je člankom 102. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, dalje: OZ) propisano da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi, ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbi članka 101. OZ-a. Zato je prvostupanjski sud zaključio da na strani tuženika I. D. nije postojala niti jedna okolnost koja bi ga sprječavala, da kao vlasnik predmetne nekretnine istom raspolaže, pa i da je i daruje tuženiku L. D. koji se u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik.

 

Iz navedenih razloga, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

 

Ispravno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pod točkom I.1. izreke pobijane presude, ali ne iz razloga navedenih u toj presudi, već iz drugih razloga.

 

Naime, odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) je određeno da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, što znači, da pravne radnje dužnika, vjerovnik može pobijati samo radi novčane tražbine.

 

Tužiteljica Z. Č. nema dospjelu novčanu tražbinu spram tuženika I. D., već prema njemu ima pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2617/2007 od 11. listopada 2007. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4256/2008 od 23. rujna 2008., a kojom je utvrđena nedopuštenost ovrhe za 1/2 dijela nekretnine na kojoj se ovrha provodi, pa, radi takve tražbine tužiteljica Z. Č. ne može pobijati pravnu radnju tuženika I. D. u smislu odredbe članka 66. stavka 1. ZOO-a.

 

Stoga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, potvrđena prvostupanjska presuda u odluci pod točkom I.1. izreke, ali i u preostalom dijelu ukoliko se ista odnosi na tuženika I. D., a radi čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U odnosu na preostali dio presude prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev spram tuženika L. D., za navesti je sljedeće:

 

U ovršnom postupku koji je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pokrenut pod brojem Ovr-761/1999, po prijedlogu ovrhovoditelja I. D. (u ovoj parnici tuženika) protiv ovršenika B. Č., radi prisilne naplate novčane tražbine, na nekretnini označenoj kao kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z., nakon izjavljenog prigovora treće osobe Z. Č. (u ovoj parnici tužiteljice), ova potonja je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-761/1999 od 19. rujna 2001., upućena na parnicu radi proglašenja da je nedopuštena ovrha na predmetu ovrhe, u smislu odredbe članka 56. stavka 1. OZ-a. Tužiteljica Z. Č. je ovu parnicu pokrenula protiv tuženika I. D. i B. Č., pa je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2617/2007 od 11. listopada 2007. ovrha proglašena nedopuštenom, ali je u povodu žalbe, presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4256/2008 od 23. rujna 2008., presuda prvostupanjskog suda djelomično preinačena na način da je ovrha proglašena nedopuštenom u 1/2 dijela kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z.. Naime, utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice Z. Č. i njenog supruga B. Č., a ovaj da je, bez suglasnosti tužiteljice, opteretio navedenu nekretninu zasnivanjem založnog prava, iako je odredbom članka 283. stavka 1. i 2. ZBPO, izričito propisana zabrana takvog raspolaganja, a radi čega je raspolaganje utvrđeno ništavim, odnosno bez pravnog učinka.

 

Međutim, još prije pravomoćnosti presude kojom je utvrđena nedopuštenost ovrhe na 1/2 dijela predmetne nekretnine, u ovršnom postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-761/1999, na ročištu održanom za javnu dražbu, ovrhovoditelju I. D., kao kupcu prodana je predmetna nekretnina te je doneseno rješenje o dosudi i nakon pravomoćnosti ovog potonjeg rješenja, ovrhovoditelj I. D. je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Nakon toga, darovnim ugovorom od 27. veljače 2006., tuženik I. D. je označenu nekretninu otuđio u korist njegovog oca, tuženika L. D..

 

Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a je određeno da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe, tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, a prema stavku 2. istog članka prigovor se može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka, a podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

 

Nadalje, prema odredbi članka 102. OZ-a ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, ne utječe na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 101. toga Zakona.

 

Citiranim odredbama zakonodavac je načelno, unaprijed dopustio mogućnost da se pravo treće osobe koje je ustanovljeno, neće moći realizirati, kao što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

 

Naime, ovaj drugostupanjski sud smatra da je cilj upućivanja treće osobe u parnicu, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na predmetu ovrhe, da se ovrha proglasi nedopuštenom što bi dovelo do obustave ovrhe i ukidanja provedenih radnji u odnosu na predmet ovrhe ili njegov dio. Posljedično tome, realno je očekivanje treće osobe da će, ukoliko uspije u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, realizirati ostvareno pravo. Međutim, kraj odredbi članka 55. stavka 1. i 2. te odredbe članka 102. OZ-a, realizacija ostvarenog prava treće osobe, ponekad nije moguća (ocjena o tome koliko su naprijed citirane odredbe OZ-a u skladu s načelom vladavine prava zajamčenim člankom 3. Ustava RH, nije u nadležnosti ovoga suda).

 

Međutim, treba imati u vidu činjenicu da je tužiteljica Z. Č. upućena na pokretanje parnice iz ovršnog postupka u kojemu je ovrhovoditelj bio tuženik I. D. koji je i kupac predmetne nekretnine, a da je ovaj potonji bio tuženik i u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je znao za pokrenutu parnicu i moguće posljedice prihvaćanja tužbenog zahtjeva, pa je, i unatoč tome, u tijeku trajanja te parnice, otuđio predmetnu nekretninu, darovanjem njegovom ocu, tuženiku L. D. koji je znao ili morao znati za sve naprijed navedene okolnosti, kako to proizlazi iz iskaza saslušanog tuženika I. D. u prvostupanjskom postupku. Navedene okolnosti, naime, upućuju na moguću zlouporabu prava, a prema članku 6. ZOO-a zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Stoga je prvostupanjski sud postupanje tuženika pri sklapanju Darovnog ugovora od 27. veljače 2006., trebao ispitati s aspekta zlouporabe odredbe članka 102. OZ-a, a sve kako bi se otklonila obveza tuženika I. D. prema tužiteljici Z. Č. koja proizlazi iz pravomoćne presude o nedopuštenosti ovrhe u 1/2 dijela predmeta ovrhe.

 

Odredbom članka 56. stavka 1. OZ-a je određeno da ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom i drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate, ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

 

Prema stavku 4. istog članka u parnici iz stavka 1. toga članka, treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava.

 

Tužiteljica Z. Č. u parnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2617/2007, nije zahtijevala utvrđenje njezina prava u smislu odredbe članka 56. stavka 4. OZ-a, ali je o pravu tužiteljice Z. Č. u odnosu na kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z., sud odlučio kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. stavka 1. i 2. ZPP-a.

 

Naime, u obrazloženju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2617/2007 od 11. listopada 2007. iznesen je stav da kat. čest. zem. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. G. Z. predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice Z. Č. i njenog supruga B. Č., što znači, da je u tom postupku o tom pitanju odlučeno kao o prethodnom pitanju. Kako se na stavove suda o prethodnom pitanju ne odnosi pravomoćnost odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, to tužiteljica ima pravni interes da u parnici, spram tuženika L. D., koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, zahtijeva utvrđenje da je ona vlasnica te nekretnine u 1/2 dijela, obzirom da taj dio predstavlja njen suvlasnički dio u stjecanju zajedničke imovine u braku između nje i supruga B. Č., a u odnosu na koji dio je donesena pravomoćna presuda o proglašenju ovrhe nedopuštenom. Sukladno tome, tužiteljica Z. Č. bi osnovano od tuženika L. D. zahtijevala i predaju u suposjed predmetne nekretnine.

 

Međutim, kako je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog stava da okolnost što je u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sud prihvatio tvrdnju tužiteljice Z. Č. da je predmetna nekretnina zajednička imovina nje i B. Č., svakoga u 1/2 dijela ne pruža tužiteljici Z. Č. pravni osnov za stavljanje tužbenog zahtjeva kao u ovom predmetu, propustio ispitati i utvrditi sve relevantne okolnosti koje upućuju na zlouporabu prava kod postupanja tuženika I. D. i L. D., pa pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim okolnostima, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a ni činjenično stanje potrebno za odluku nije potpuno i pravilno utvrđeno. Stoga je trebalo ukinuti presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I 2. i 4. izreke. Nadalje, kako odluka o zahtjevu tužiteljice za zemljišnoknjižni upis, ovisi o utvrđenju njenog suvlasništva u nekretnini označenoj kao kat. čest. 6118/630 zk. ul. 18869 k.o. Grad Zagreb, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i u odluci pod točkom I 3. izreke.

 

Obzirom da se, za sada, ne može ocijeniti uspjeh tužiteljice Z. Č. i tuženika L. D. u ovom postupku, ukinuta je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. prvostupanjske presude te dopunskom rješenju, a u odnosu na trošak tuženika L. D..

 

Stoga je temeljem odredbe članka 369. stavka 1., članka 370. i članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu te dopuniti činjenično stanje relevantno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice Z. Č. spram tuženika L. D..

 

Međutim, kako je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na pobijanje Darovnog ugovora od 27. veljače 2006., tužiteljica Z. Č. će, sukladno tome, u nastavljenom postupku morati uskladiti tužbeni zahtjev pod točkom 3. tužbenog traženja.

 

Obzirom da je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice Z. Č. spram tuženika Igora Dragovića, trebalo je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a tužiteljicu Z. Č. obvezati da ovom tuženiku naknadi parnični trošak.

 

Trošak za zastupanje tuženika I. D. zatražen je i popisan zajedno s troškom tuženika L. D.. Njihov parnični trošak za zastupanje u ovom postupku, obračunat prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi (5.000.000,00 kuna), a uz primjenu Tbr. 7. točke 1., Tbr. 8. točke 1., Tbr. 9. točke 1., 2. i 5., Tbr. 36., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife iznosi: po 5000 bodova za sastav pisanog odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištu 13. rujna 2016., zatim po 2.500 bodova za zastupanje na tri ročišta (7. prosinca 2010., 29. rujna 2011. i 29. travnja 2014.) i po 50 bodova za zastupanje na četiri ročišta (1. ožujka 2011., 21. rujna 2015., 15. prosinca 2015. i 6. travnja 2016.), što ukupno iznosi 17700 bodova. Pri tome je navesti da tuženima nije priznat trošak za sastav odgovora na žalbu, obzirom da ova parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, a niti je istina priznat trošak za zastupanje na ročištu za objavu odluke, obzirom da na tom ročištu punomoćnica tuženika nije bila nazočna.

 

Dakle, tuženima je za zastupanje priznato 17700 bodova, ali je po osnovu zastupanja dviju osoba, označeni broj bodova trebalo uvećati za 10%, tj. za 1770 bodova, pa tako ukupno priznati broj bodova za zastupanje tuženika iznosi 19470 bodova. Kada se označeni broj bodova pomnoži s vrijednošću boda od 10,00 kuna dobije se iznos od 194.700,00 kuna, a ovom iznosu pribrojen porez na dodanu vrijednost u svoti od 48.675,00 kuna daje ukupni trošak za zastupanje tuženika u svoti od 243.375,00 kuna.

 

Obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, isti se na tuženika I. D. odnosi u dijelu od 1/5, dok se preostale 4/5 odnose na tuženika L. D.. Kako 1/5 ukupnog troška kojeg su tuženici imali za zastupanje u ovoj parnici iznosi 48.675,00 kuna, to je tužiteljica Z. Č. obvezana da tuženiku I. D. naknadi navedeni trošak, a radi čega je osnovom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 15. ožujka 2018.