Broj: Gž-715/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić kao člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. J., OIB: …, iz S., … zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., protiv tuženika pod 1. M. B. pok. A. i pod 2. T. B. pok. M., oboje iz J., zastupanih po punomoćnici I. F. T., odvjetnici u O., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1312/14 od 16. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1312/14 od 16. prosinca 2016. godine.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je raskinut ugovor o kupoprodaji zaključen dana 1. veljače 1988. između tužitelja kao prodavatelja, sa jedne strane i tuženika pod 1. i 2. kao kupaca, s druge strane, o kupoprodaji nekretnina položenih u k.o. J., a označenih kao čest. zem. 5862, 5002, kao i čest. zem. 5800/1, od čijeg je dijela formirana samostalna čestica katastarske oznake 5800/3, odnosno zemljišnoknjižne oznake 5416/1, a koja novoformirana nekretnina u naravi predstavlja zgradu površine 218 m², dvorište površine 500 m² i oranicu od 712 m², poradi čega tuženicima, a niti njihovim pravnim sljednicima ne pristoji bilo kakvo pačanje ili svojatanje vlasničkih prava na gornjim nekretninama.

Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj isplatiti tuženicima iznos od 41.718,75 kuna.

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači odnosno ukine.

Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji tužitelja sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između izreke pobijane presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

U postupku pred prvostupanjskim sudom nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, kako to opisno ističe tužitelj. Naime, ocjena dokaza je u konkretnom slučaju provedena u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pri čemu valja naglasiti da je ista pridržana za prvostupanjski sud, koji je ocijenio svaki pojedini dokaz, a i sve dokaze zajedno.

Pored toga, postupajući u skladu sa svojim ovlaštenjima (članak 220. i članak 304. ZPP-a) prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako je konkretni predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka o tužbenom zahtjevu, pa protivni žalbeni navodi nemaju opravdanja.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji raskinut.

Odlučujući o predmetu spora prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj i K. D. kao prodavatelji i tuženici kao kupci zaključili dana 1. veljače 1988. ugovor o kupoprodaji nekretnina položenih u k.o. J., a označenih kao čest. zem. 5862, 5002 i 5800/1 za cijenu od 30 miliona dinara, koja cijena je tužiteljima u cijelosti isplaćena dana 2. veljače 1988., čime su tuženici ispunili svoju obvezu,

- da su navedene nekretnine odmah i predane u posjed tuženicima, koji su ih potom poljoprivredno obrađivali, te im je dano dopuštenje za uknjižbu, pa su i prodavatelji ispunili svoju ugovornu obvezu,

- da su ugovorne strane svoje obveze ispunile onako kako glase,

- da je navedenim predmetni ugovor potpuno obostrano ispunjen.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, ispravno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Naime, raskid dvostranog obveznopravnog ugovora zbog neispunjenja uređen je odredbama članka 124.-132. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) odnosno odredbama članka 360.-368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

Za pravo na raskid ugovora u smislu tih zakonskih odredaba odlučno da je jedna strana ispunila svoju obvezu, a da druga to nije učinila – da druga strana nije ispunila ugovornu obvezu.

Dakle, raskid ugovora je način prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen time da slučajeve raskida ugovora literatura dijeli na raskid na osnovi stranačke volje u što spadaju sporazumni raskid i jednostrani raskid na temelju ugovora i raskid na temelju zakonom predviđenih pretpostavki u što spadaju jednostrani raskid (i to zbog neispunjenja, zbog promijenjenih okolnosti) i raskid ex lege.

Raskid ugovora moguć je dakle, dok se on obostrano ne ispuni. Ako je ugovor ispunjen, nema mogućnosti raskida – u tom slučaju može se samo sklopiti novi ugovor o istom objektu, ali tada sa suprotnim (obrnutim) ugovornim ulogama.

Kako je prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda predmetni ugovor potpuno ispunjen, to je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Odluka o trošku temelji se na ispravnoj primjeni odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 27. ožujka 2018.