Broj: Gž-2212/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-Orešković, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d. Z. OIB: …., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. & Š. iz Z, protiv tuženica 1. A.Š.-K. OIB: …., iz M. i 2. A. Š. OIB: …., iz J., obje zastupane po punomoćnici P.V., odvjetnici iz R., radi poništenja ugovora o osiguranju, rješavajući žalbu tuženica, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-7515/2015 od 3. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2018.

                           

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i   p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-7515/2015 od 3. kolovoza 2017.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u stavku prvom poništava se Ugovor o životnom osiguranju ugovoren po polici osiguranja života broj 0607308 od 1. srpnja 2006., sklopljen između tužitelja i A. Š., Ul. A. Š. .., oca i pravnog prednika ovdje tuženica.

 

              U stavku drugom tuženicama je naloženo da tužitelju solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 30.850,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja presude do isplate u roku od 15 dana.

 

Protiv presude žalbu podnose tuženice pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP).

             

U žalbi tvrde da u konkretnom slučaju u kojem traži poništaj ugovora o osiguranju, tužitelj nije dokazao dva uvjeta koja, uz ostalo, moraju kumulativno biti ispunjena, prvo namjeru ugovaratelja osiguranja u prešućivanju bitnih i značajnih okolnosti te drugo da je  netočna prijava ili prešućivanje tako značajna da tužitelj ne bi sklopio ugovor o osiguranju da je za nju znao. Ukazuju da unatoč zdravstvenim tegobama koje je pok. A. Š. imao te bolestima od kojih je bolovao, prilikom zaključenja predmetnog ugovora isti da se dobro osjećao, neometano radio i svake godine uredno prolazio detaljne liječničke preglede medicine rada za radno mjesto vozača. Iz medicinskog vještačenja da ne proizlazi da bi namjerno prešutio okolnosti koje bi tužitelju eventualno bile bitne za zaključenje ugovora, bez obzira na zdravstvene tegobe koje je imao 15 godina ranije, radi čega je redovito uzimao propisanu terapiju i odlazio na liječničke preglede. Isti da nije imao nikakvu namjeru prešutjeti ikakve okolnosti a što da proizlazi i iz činjenice što je dao podatak o svom liječniku opće medicine kod kojeg je tužitelj mogao provjeriti podatke o njegovu zdravstvenu stanju. Otac tuženica da se uspješno liječio, bio u radnom odnosu i bez smetnji prolazio liječničke preglede te se smatrao zdravim a očito je tako i izgledao prilikom zaključivanja police osiguranja jer bi u protivnom agent tužitelja trebao vidjeti da nešto nije u redu i poslati ga na preventivni pregled, što nije učinio. Iz provedenog postupka da ne proizlazi da tužitelj ne bi sklopio sa A. Š. ugovor o osiguranju u slučaju da je u cijelosti bio upoznat sa zdravstvenim tegobama istoga.

 

Predlažu pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o osiguranju života zaključen između tužitelja kao osiguratelja te oca tuženica A. Š. kao ugovaratelja osiguranja te ujedno i osiguranika, temeljem kojeg ugovora je izdana polica osiguranja života broj 607308 od 1. srpnja 2006. s trajanjem osiguranja od 1. srpnja 2006. do zaključno 1. srpnja 2016. (dalje Ugovor o osiguranju života).

 

Nije sporno da je osiguranik A. Š. preminuo dana 10. rujna 2010. od posljedica infarkta srca, dakle za vrijeme trajanja predmetnog osiguranja. Nije sporno da su tuženice rješenjem o nasljeđivanju proglašene njegovim nasljednicama u pogledu tražbine po predmetnoj polici osiguranja.

 

Prema članku 932. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05. - dalje: ZOO) u slučaju kada je ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora. Jednaku odredbu sadrži i članak 12. stavak 2. tužiteljevih Uvjeta za osiguranje života br. 901-026 (dalje u tekstu Uvjeti za osiguranje života) koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju života i Police osiguranja. Prema stavku 1. Uvjeta za osiguranje života, prilikom zaključenja ugovora ugovaratelj osiguranja obvezan je prijaviti osiguratelju sve okolnosti relevantne za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate.

 

Dakle, prema sadržaju odredbe članka 932. stavak 1. ZOO-a koja sukladno odredbi članka 330. stavak 1. ZOO propisuje poseban slučaj pobojnosti ugovora, kao odlučnu okolnost treba utvrditi namjeru ugovaratelja osiguranja u prešućivanju neke okolnosti takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari.

 

U ovoj fazi žalbenog postupka s obzirom na iznesene žalbene navode sporno je upravo postojanje namjere pok. A. Š. da prilikom ugovaranje predmetne police osiguranja i ispunjavanja Ponude za osiguranje života od 25. svibnja 2005. prešuti okolnosti vezane za svoje zdravstveno stanje te je sporno jesu li te okolnosti takve naravi da tužitelj kao osiguratelj, da je za njih znao, ne bi sklopio ugovor o osiguranju.  

 

              Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je pok. A. Š.bolovao je od kroničnih ozbiljnih srčanih oboljenja od 1991. kada je u dobi od 40 godina starosti prebolio veliki srčani infarkt kada je u dva navrata preživio i zastoj srca odnosno oživljavanje, da je kao posljedica infarkta nastalo jako oštećenje srčanog mišića uz razvoj aneurizme lijeve klijetke te dilatativne kardiomiopatije - prošireno srce s oslabljenom istisnom snagom srčanog mišića uz prisutnost po život opasnih aritmija (ventrikularna ekstrasistolija), da je bolovao i od druge srčane aritmije (St.p.FA) koja je prekinuta sa strujnim udarom (elektrokardioverzija), da je bolovao od arterijske hipertenzije, hiperlipoproteinemije te od bolesti pluća (KOBP- kronična obstruktivna bolest pluća). Godine 2002. podvrgnut je kirurškoj revaskularizaciji miokarda. Utvrđeno je konačno da je pok. A. Š. kao kronično teško ozbiljan srčani bolesnik umro 10. rujna 2010. od bolesti srca odnosno ponovnog akutnog infarkta miokarda te da postoji uzročno posljedična veza između njegove smrti i bolesti od kojih je bolovao za života.

 

Dalje, provedenim vještačenjem sud utvrđuje da je s obzirom na iznesena utvrđenja vezana za zdravstveno stanje, A. Š. trebao u Ponudi za osiguranje života od 25. svibnja 2005., umjesto danog negativnog odgovora NE ubilježiti potvrdni odgovor DA u nekoliko stavki. Radi se o točki broj 1. - jer je bolovao je od bolesti srca i krvotoka, dišnih organa te drugih bolesti (krvni tlak), o točki broj 4. - jer je imao je neku bolest koja nije prethodno spomenuta (povišena masnoća - kolesterol u krvi), o točki broj 5. - jer je liječen je u bolnici (4x) i operirano mu je srce (premosnice), o točki broj 8. - jer je bio kod liječnika opće prakse u zadnjih godinu dana, o točki broj 15.- jer podnio zahtjev za utvrđivanje invaliditeta te o točki broj 18. - jer je redovito je uzimao lijekove prije i poslije sklapanja ugovora. U odnosu na točke broj 2. (zdravstvene tegobe u trenutku sklapanja ugovora) i točke broj 3. (povišeni šećer, povišeni kolesterol, povišene trigliceride, sniženu ili povišenu vrijednost krvnih stanica, povišeni tlak) vještak  nije mogao dati isključiv odgovor (DA/NE) jer je vještačenje obavljeno postmortalno pa se nisu mogli dobiti amnestički podaci bolesnika radi čega je zaključak vještaka da moguće da pok. A. Š1. nije imao zdravstvene tegobe u vrijeme zaključivanja Ugovora o osiguranju jer prema podacima iz zdravstvenog kartona nisu zapisane ikakve tegobe niti je upućen na ikakav specijalistički pregled.

 

Na temelju prednjih  činjeničnih utvrđenja a uvažavajući sadržaj citirane odredbe članka 932. stavak 1. ZOO-a i članak 12. Uvjeta za osiguranje života, sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva poništenje Ugovora o životnom osiguranju, prethodno čemu je kao neosnovan otklonio prigovor prekluzije uz utvrđenje da je tužitelj postupio sukladno članku 932. stavak 3. ZOO-a dok odluku o troškovima postupka temelji na članku 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem presude bila počinjena neka od tih procesnih povreda, pa tako niti povreda iz točke 11. citirane zakonske odredbe na koju neosnovano u žalbi upiru tuženice jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati, te nema proturječnosti niti nedostataka.

 

Činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda kao i njegovo pravno stajalište u pogledu  osnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća pravilnim i ovaj sud, a njegova pravilnost nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženica. U žalbi se ponavljaju tvrdnje vezano prvenstveno za nepostojanja namjere pok. oca tuženica u prešućivanju relevantnih podataka vezanih za njegovo zdravstveno stanje a koje je tvrdnje sud prvog stupnja otklonio i za to iznio opravdane zaključke koje prihvaća i ovaj sud.

 

U tom pravcu pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zbog činjenice što tužitelj kao osiguratelj traži od ugovaratelja osiguranja da ispuni obrazac s konkretnim podacima koji se odnose na zdravstvene tegobe ili bolesti, uzimanje lijekova, operiranje ili liječenje u bolnici, invaliditet i dr., a sve sadržano u 25 pitanja Ponude osiguranja, proizlazi da su upravo ti podaci tužitelju relevantni kod donošenja odluke da li će s ugovarateljem osiguranja uopće zaključiti takav ugovor pa se radi o bitnim činjenicama kod sklapanja ugovora radi čega o odgovorima na ta pitanja ovisi odluka tužitelja o zaključenju ugovora, te da osiguratelj, da je znao za pravo stanje stvari, ne bi sklopio takav ugovor.

 

              Uvažavajući nesporna činjenična utvrđenja prema kojima je A. Š.u dobi od 40 godina starosti pretrpio infarkt 1991., bio je na bolovanju dvije godine, godine 2002. mu je ugrađena premosnica, utvrđeno je više dijagnoza u pogledu krvožilnog i dišnog sustava, da se do 2006. učestalo javljao svom liječniku, koristio terapije te uzimao pet vrsti lijekova, sve to i prema stajalištu ovoga suda opravdava zaključak da je pok. A. Š., bez obzira što je medicinski laik, sigurno bio svjestan bolesti od kojih je bolovao. Naime, nije se radilo o minornim zdravstvenim problemima pa da bi prilikom ispunjavanja podataka Ponude za osiguranje života 2005. negativno odgovorio na relevantna naprijed navedena pitanja vezano za bolesti srca i krvotoka, dišnih organa i dr., zatim vezano da druge bolesti koje nisu spomenute u prvim pitanjima, vezano za operacije i liječenje u bolnici, vezano za odlaske kod liječnika opće prakse ili specijaliste u zadnjih godinu dana, vezano za redovito uzimanje lijekova te vezano za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje invaliditeta. 

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su navedene okolnosti tužitelju relevantne za ocjenu rizika, odnosno odluku o sklapanju ugovora, a prednik tuženica ih je bio obvezan prijaviti osiguratelju u smislu odredbe članka 12. stavak 1. Uvjeta za osiguranje života, što isti nije učinio a u konačnici neposredan uzrok smrti bio je ponovni infarkt srca pri čemu je vještačenjem utvrđena uzročno posljedična veza između bolesti od kojih je bolovao za života te smrti koja je nastupila dana 10. rujna 2010. od posljedica ponovljenog infarkta.

 

Iako je moguće da u trenutku popunjavanja Ponude za osiguranje života 25. svibnja 2005. pok. A Š nije imao aktualnih zdravstvenih tegoba, ocjena je prvostupanjskog suda da je pok. otac tuženica imao ozbiljne zdravstvene tegobe od ranije te da mu to nije moglo ostati nepoznato jer i osoba koja je medicinski laik te osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, zbog tako opisanog zdravstvenog stanja ne može se smatrati zdravim.

 

Kako se prednik tuženica prezentirao potpuno zdravim pri sklapanju Ugovora o osiguranju života to opravdava zaključak prvostupanjskog suda da je kod pok. A.Š.postojala namjera učiniti netočnu prijavu ili prešutjeti neke okolnosti koje su osiguratelju relevantne pri sklapanju ugovora te da osiguratelj, da je znao za pravo stanje stvari, ne bi takav ugovor sklopio.

 

Treba nadodati da ukoliko je namjerno (prijevarno) prešućena činjenica u uzročnoj vezi s nastankom štete (osiguranim slučajem) tada štetu valja pripisati namjernom ili prijevarnom postupanju osiguranika.

 

U konkretnom slučaju medicinskim je vještačenjem upravo utvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između bolesti od kojih je bolovao pok. A. Š. za života a koje je prešutio tužitelju te smrti koje je nastupila dana 10. rujna 2010. od posljedica ponovljenog infarkta, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi o neispunjenosti svih uvjeta iz članka 932. stavak 1.  ZOO-a.  

 

Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. i  članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 4. travnja 2018.