Broj: Gž-906/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužitelja F. R., OIB: …, iz P. zastupan po punomoćniku D. L., odvjetniku u P. protiv tuženika C. A. I. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u O. D. M., L., B. i T. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 28. travnja 2017. poslovni broj P-1703/16, dana 6. travnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja F. R. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 28. travnja 2017. poslovni broj P-1703/16 u točki I., II. i u dosuđujućem dijelu u točki III. izreke s time da u nepobijanom odbijajućem dijelu odluka o trošku ostaje neizmijenjena, te se ujedno odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 47.375,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos počinje teći od 09. studenog 2011. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.494,80 kn, u roku od 15 dana.

  Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog."

Žalbu je protiv gornje presude izjavio tužitelj zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, uz prijedlog da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da je nesporno dana 18. studenog 2011. tužitelj pretrpio štetu na svojoj imovini na način da je uslijed požara nastalog na osobnom vozilu C. DS3 reg. oznake PU … oštećena tužiteljeva nadstrešnica ispod koje je ovo vozilo bilo parkirano, a koja nadstrešnica se nalazi ispred njegove obiteljske kuće na adresi u P.-P., k.č.br. 2600/2 k.o. Ž., da je vlasnik predmetnog vozila M. d.o.o. koje društvo je predmetno vozilo kupilo 3. studenog 2011. od društva P. a. d.o.o., da je osnivač, direktor i zastupnik M. d.o.o. tužitelj, da je tuženik (koji se ranije zvao C. H. d.o.o.) uvoznik predmetnog vozila i davatelj garancije na ispravnost istog,

              - da je uvidom u tužbu utvrđeno da je Trgovački sud u Rijeci, Stalna služba u Pazinu, 13. ožujka 2012. primio tužbu tužitelja: 1. M. d.o.o. i 2. F. R. protiv tuženika P. a. d.o.o. radi isplate, u kojoj tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 64.751,21 kn, zajedno sa zateznim kamatama od 19. studenog 2011. do isplate, tužitelj F. R. svoj tužbeni zahtjev temelji na navodima da je 18. studenog 2011. došlo do samozapaljenja i u kratkom vremenu potpunog izgaranja (uništenja) predmetnog vozila (koje je tuženik P. a. d.o.o. kao prodavatelj prodao M. d.o.o. kao kupcu) parkiranog na uređenom parkiralištu ispred obiteljske kuće u vlasništvu tužitelja F. R. na adresi u P., da je prema nalazu i mišljenju vještaka C. za f. i., i. i v. "I. V.", utvrđeno da je uzrok požara na samom predmetnom vozilu, odnosno, kvar na njegovoj električnoj instalaciji, najvjerojatnije na akumulatorskoj bateriji, da je u ovom požaru nastala šteta na konstrukciji, dijelovima i solarnim uređajima nadstrešnice samog parkirališta na kojem je bilo parkirano predmetno vozilo, te na samom tlakovcu kojim je isto popločeno, u ukupnom iznosu od 64.751,21 kn te da je parkiralište s nadstrešnicom u vlasništvu tužitelja F. R., da se u odnosu na tužbeni zahtjev, kojim tužitelj zahtijeva da se P. a. d.o.o. naloži da tuženiku isplati iznos od 64.751,21 kn trgovački sud pravomoćnim rješenjem proglasio nenadležnim i ustupio tom sudu koji predmet ima posl. br. P-1512/15, da taj tužbeni zahtjev obuhvaća štetu koja se potražuje u ovom predmetu,

- da prema čl. 1073. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) proizvođač koji stavi u promet neki proizvod, odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću tog proizvoda bez obzira na krivnju. Prema     čl. 1076. st. 1. ZOO-a proizvođač je osoba koja je izradila gotov proizvod, osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio ugrađen u gotov proizvod, kao i osoba koja se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom raspoznavanja, predstavlja kao proizvođač. Prema st. 2. istog članka ako je proizvod uvezen, uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojeg drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s osobama navedenim u st. 1. ovog članka. Tuženik se u ovom predmetu pozvao na zastaru. Prema čl. 214. st. 1. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Prema čl. 1080. st. 1. ZOO-a tražbina popravljanja štete prouzročene neispravnim proizvodom zastarijeva u roku od tri godine od dana kada je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost i osobu proizvođača. Tužba je u ovom predmetu podnesena 19. prosinca 2016. Tužitelj je tužbu protiv P. a. d.o.o. podnio 13. ožujka 2012. Tužitelj tužbeni zahtjev iz tužbe protiv P. a.d.o.o. vezano za štetu na nadstrešnici i neispravnost predmetnog vozila, temelji na činjenicama na kojima temelji i tužbeni zahtjev postavljen u ovom predmetu pa je posljedično, tužitelj je najkasnije 13. ožujka 2012. znao za štetu i neispravnost predmetnog vozila, kao direktor i zastupnik društva M. d.o.o. koje je kupilo predmetno vozilo tužitelj je najkasnije prilikom podnošenja tužbe protiv P. a.d.o.o. kao prodavatelja vozila morao znati da je tuženik kao davatelj garancije, uvoznik vozila (konačno, ni sam tužitelj ne tvrdi da je tu činjenicu saznao tek 19. prosinca 2013. ili kasnije, što bi onda imalo za posljedicu da je tada počeo teći zastarni rok). Kraj iznijetog, tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio nakon proteka zastarnog roka pa je prestalo njegovo pravo zahtijevati ispunjenje (eventualne) predmetne obveze od tuženika.

Kako se taj žalbeni razlog ne ističe po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP-a) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Što se tiče primjene materijalnog prava konkretni spor je raspravljen i pitanje odgovornosti riješeno po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu trećoj osobi zbog prodane stvari s nedostatkom. Glede prihvaćenog prigovora zastare zbog proteka subjektivnog roka od tri godine, koji se vezuje uz objektivne mogućnosti saznanja oštećenika kako za štetu tako i za štetnika, kazati je da se pod saznanjem za štetnika podrazumijeva saznanje za osobu koja je štetu učinila, što ne uključuje i saznanje za činjenicu postojanja odgovornosti štetnika za konkretnu štetu budući tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 317/03), koji rok je u konkretnom slučaju počeo teći najkasnije, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, podnošenjem tužbe trgovačkom sudu 13. ožujka 2012. u parnici pod brojem P-506/12 jer se tužitelj u povjesnici tužbe već pozvao na nalaz C. za f. i., i. i v. "I. V." glede uzroka samozapaljenja vozila, na koji nalaz se poziva i u žalbi, no tada je saznao i za štetnika pa kako je tužba podnesna 19. prosinca 2016. to znači protekom roka od tri godine od kada je tužitelj kao oštećenik doznao za štetu i za osobu koja bi štetu počinila po tom osnovu.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu, s time da je ujedno odbijen i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe (čl. 161. st. 1. ZPP-a).

U Zadru, 6. travnja 2018.