Broj: Gž-616/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

          Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: …, zastupana po O. D. O. u R., protiv tuženika: 1. B. B. iz V., OIB: …, zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku iz R. i 2. I. M. iz R., OIB: …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu M. i M. L. iz R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 11. listopada 2016. poslovni broj P-2251/16, dana 6. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Uvažava se žalba tužiteljice R. H. te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci od 11. listopada 2016. poslovni broj P-2251/16 i predmet vraća istom sudu na nastavak postupka.

Obrazloženje

          Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I Odbacuje se tužba tužitelja R. H..

II Nalaže se tužitelju R. H. (čiji je OIB: …) da I-tuženoj B. B. iz V., (čiji je OIB: …) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna (slovima: četiri tisuće šesto osamdeset i sedam kuna te pedeset lipa) i to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju R. H.(čiji je OIB: …) da II-tuženiku I. M. iz R., (čiji je OIB: …) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna (slovima: četiri tisuće šesto osamdeset i sedam kuna te pedeset lipa) i to u roku od 15 dana.“

              Protiv rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

                       Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

              Svoju odluku sud obrazlaže time da prihvaća mišljenje tuženika da teološkim tumačenjem čl. 186.a st. 1. i 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11,  25/13 i 89/14 - dalje ZPP) iznimno nije potrebno podnositi zahtjev za mirnim rješenjem spora ako je rok za podnošenje tužbe koji je propisan posebnim zakonom kraći od tri mjeseca do kada se treba odlučiti o nekom zahtjevu za mirnim rješenjem spora, primjera radi ako je rok za podnošenje tužbe za smetanje posjeda mjesec dana od dana saznanja za učinioca i čin smetanja posjeda sigurno je da tužitelj (nezavisno od toga da li je to R. H. ili neka druga fizička ili pravna osoba) ne može čekati tri mjeseca da tuženik donese odluku o tome da li je voljan spor riješiti mirnim putem, međutim, kod dolozne paulijanska tužba iz čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) rok za pobijanje je tri godine od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju, po prosudbi suda u tom periodu nema razumnog opravdanja da tužitelj R. H. ne pokuša riješiti ovaj spor mirnim putem što ne traje duže od tri mjeseca, da valja naglasiti da ukoliko su tvrdnje tuženika točne očito je da tužiteljica R. H. niti ne može dobiti ovaj spor tako da će se ustrajanjem u vođenju parnice samo napraviti nepotrebni parnični troškovi, provođenjem prethodnog mirnog rješenja spora iz citiranog čl. 186.a ZPP-a svakako je da tužiteljica ima mogućnost da provjeri činjenice koje navode tuženi ukoliko su iste sporne, odnosno ako je to potrebno može se čak izvesti i osiguranje dokaza iz citiranog čl. 186.a st. 10. ZPP-a.

Međutim, po pravnom motrištu ovog suda navedeno tumačenje citirane procesne odredbe je ekstenzivno jer su rokovi iz čl. 71. ZOO-a prekluzivni, njihovim istekom prestaje samo pravo na tužbu i teku stalno i kod njih ne može nastupiti niti prekid niti zastoj kao kod zastare, a sud po službenoj dužnosti vodi računa o njihovom isteku, pa kod takvih rokova prema stajalištu sudske prakse (v. shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-364-IV/04) posljedično uopće nema mjesta primjeni odredbe čl. 186.a ZPP-a neovisno o tome od kada do kada teku navedeni prekluzivni rokovi materijalnog prava i rok za donošenje državnoodvjetničke odluke u smislu te odredbe, kako se to opravdano navodilo u tužbi i sada ponavlja u žalbi, čime je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješnja.

          Kraj navedenog stanja stvari valjalo je temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužiteljice i ukinuti pobijano rješenje, s time da zahtjev za naknadom troška sastava žalbe nije podnesen pa je izostala odluka u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 6. travnja 2018.