Broj: Gž-2309/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. J. OIB: …., iz S., zastupanog po punomoćnici I. I. R., odvjetnici u S., protiv tuženika J. O. d.d. Z. OIB: …., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P., P. S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pn-1138/15 od 30 lipnja 2017., 11. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja J. J. kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pn-1138/15 od 30. lipnja 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 19.800,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka, a točkom II. izreke, naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom automobilu, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi dana 20. kolovoza 2005.

 

Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud utvrdio je, da se prometne nezgoda, osnovom koje tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete nastale na njegovom automobilu, dogodila dana 20. kolovoza 2005., kojeg dana tužitelju da je bila poznata visina nastale štete na njegovom automobilu, kao i štetnik, odnosno osoba koja štetu da je počinila, te od tog dana da teče zastarni rok za potraživanje predmetne štete, pa kako tužitelj tužbu da je sudu predao deset godina nakon nastanka nastale štete, to da je osnovan istaknuti prigovor tuženika glede zastare predmetnog potraživanja tužitelja, jer da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a sve obzirom na činjenicu da se radi predmetne prometne nezgode nije vodio nikakav kazneni postupak, jer da su obojica sudionika predmetne prometne nezgode preminula, pa da nije niti utvrđeno da je predmetna šteta nastala uslijed počinjenja kaznenog dijela, a kako da je protekao objektivni i subjektivni rok zastarijevanja predmetne tražbine tužitelja, to odbije tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući kao u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude.

 

Međutim, ovakve zaključke prvostupanjskog suda, da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja predmetne tražbine tužitelja, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.

 

To stoga, što kao prvo, ako je tužitelj za predmetnu imovinsku štetu saznao u trenutku nastanka iste, dakle dana 20. kolovoza 2005. a kako to u obrazloženju pobijane presude utvrđuje prvostupanjski sud, tada se, u tom slučaju, za potraživanje naknade imovinske štete, a koju tužitelj potražuje u ovom postupku, temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05), primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj, 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), u protivnom, ukoliko je tužitelj za štetu saznao nakon dana 1. siječnja 2006., kada je na snagu stupio ZOO/05, tada je u konkretnom slučaju za primijeniti odgovarajuće odredbe ZOO/05.

 

Naime, člankom 1163. stavkom 1. ZOO/05 propisano je da se odredbe tog Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog Zakona.

 

Prema tome, kao prvo, potrebno je da prvostupanjski sud u nastavku postupka na nedvojben način utvrdi, kada je tužitelj saznao za štetnika (osobu koja je štetu učinila) i predmetnu štetu na svom vozilu, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi dana 20. kolovoza 2005.

 

Nakon što utvrdi kada je tužitelj saznao za štetnika i predmetnu štetu, tada će, ovisno o utvrđenom, prvostupanjski sud, u odnosu na predmetnu tražbinu tužitelja, primijeniti odredbe odgovarajućeg zakona, vodeći računa da je ZOO/05 na snagu stupio dana 1. siječnja 2006. (članak 1165. ZOO/05).

 

Potom će prvostupanjski sud, primjenom odgovarajućeg propisa, utvrditi da li je predmetno potraživanje tužitelja u zastari ili nije.

 

Pri tome, sud prvog stupnja utvrditi će da li je predmetna šteta kod tužitelja prouzročena kaznenim dijelom ili nije, jer o toj činjenici ovisi i duljina zastarnog rok za predmetnu tražbinu tužitelja.

 

Naime, člankom 230. stavkom 1. ZOO/05 propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a stavkom 2. propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, dok je člankom 231. stavkom 1. ZOO/05 propisano, da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

 

Nadalje, člankom 376. stavkom 1. ZOO-a, propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a stavkom 2. propisano je, da u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala, dok je člankom 377. stavkom 1. propisano da kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja.

 

Dakle, i prema odgovarajućim odredbama ZOO-a i ZOO/05, duljina zastarnog roka, u odnosu na predmetnu tražbinu tužitelja, ovisi o činjenici da li je šteta na vozilu tužitelja prouzrokovana kaznenim dijelom ili ne.

 

Iz stanja predmeta spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazilo bi da se protiv sudionika predmetne prometne nezgode nije vodio kazneni postupak, jer da su obojica sudionika te prometne nezgode preminula.

 

Stoga je potrebno, da u nastavku postupka, u okolnostima kada protiv štetnika koji je kriv za nastanak predmetne prometne nezgode nije vođen kazneni postupak, a radi smrti sudionika te prometne nezgode, prvostupanjski sud utvrdi, da li je predmetna šteta učinjena kaznenim dijelom osiguranika tuženika F. A. ili nije, odnosno, da li je predmetna šteta učinjena kaznenim dijelom prednika tužitelja njegovog sina Z. J. ili nije, budući da do pokretanja kaznenog postupka protiv istih nije došlo, jer su isti u toj prometnoj nezgodi smrtno stradali, pa kako su na taj način postojale procesne smetnje zbog kojih se nije mogao protiv počinitelja provesti kazneni postupak, to je u tim okolnostima parnični sud ovlašten, a radi ocjene da li je nastupila zastara zahtjeva za predmetnu tražbinu naknade štete uzrokovane kaznenim dijelom, sam ispitati da li je predmetna šteta počinjena takvim radnjama koje sadrže biće kaznenog dijela preminulog osiguranika tuženika ili ne.

 

Dakle, navedena činjenica se ukazuje bitnom, jer o njoj ovisi i duljina zastarnog roka predmetne tražbine tužitelja.

 

Nadalje, prvostupanjskom sud je i za ukazati, da suprotno njegovim zaključcima iz obrazloženja pobijane presude, iz stanja predmeta spisa ne bi proizlazilo da je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari sudu predao nakon deset godina od dana nastanka predmetne prometne nezgode.

 

Naime, iz zapisnika o očevidu sastavljenog od strane Županijskog suda u Splitu (listovi od 4 do 8 spisa) proizlazi da se predmetna prometne nezgoda dogodila dana 20. kolovoza 2005. dok iz same tužbe (listovi 1 i 2 spisa) proizlazi da je ista tužba sudu predana neposredno dana 4. kolovoza 2015.

 

Kako je na izloženi način činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što sve osnovano i prigovara tužitelj svojom žalbom, to nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Budući, da su na izloženi način ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članka 370. ZPP-a).

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U nastavku postupka, prvostupanjski sud savjesnom i brižljivom ocjenom svih predloženih dokaza, utvrdit sve bitne činjenice o kojim bi ovisila osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, pa će potom moći, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Split, 11. travnja 2018.