Broj: Gž-896/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Berislava Matanovića, kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Lj. K., OIB:…, iz Z., zastupana po punomoćniku odvjetniku K. N. iz Z., protiv tuženika-protutužitelja D. V., OIB:…, vlasnika Građevinskog obrta V., S. I. Z., B., zastupanog po punomoćnici odvjetnici M. P. iz S. I. Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, broj P-1946/15-23 od 7. listopada 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, broj P-1946/15-23 od 7. listopada 2016. godine:

 

              - potvrđuje u dijelu presude pod točkom I. i III.

 

              - ukida u dijelu presude pod točkama II., IV. i V. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

             

              Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

  "I.Nalaže se tuženiku-protutužitelju D. V., vlasniku Građevinskog obrta V., S. I. Z., B., OIB:… da tužiteljici Lj. K. iz Z., OIB:… isplati iznos od 10.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2011. god. do 31. srpnja 2015. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice Lj. K. u dijelu koji glasi:

“Nalaže se tuženiku D. V., vlasniku Građevinskog obrta V. da tužiteljici Lj. K. isplati iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, tekućim od 19. siječnja 2011. god. do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

III.Nalaže se tužiteljici-protutuženici Lj. K. iz Z., OIB:… da tuženiku-protutužitelju D. V., vlasniku Građevinskog obrta V., S. I. Z., B., OIB:… isplati iznos od 8.592,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2012. god. do 31. srpnja 2015. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

IV.Nalaže se tuženiku-protutužitelju D. V., vlasniku Građevinskog obrta V., S. I. Z., B., OIB:… da tužiteljici Lj. K. iz Z., OIB:… nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.001,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. listopada 2016. god. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

V.Nalaže se tužiteljici-protutuženici Lj. K. iz Z., OIB:… da tuženiku-protutužitelju D. V., vlasniku Građevinskog obrta V., S. I. Z., B., OIB:… nadoknadi parnični trošak u iznosu od 10.592,99 kn u roku od 15 dana."

Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. U žalbi pobija dio presude kojim je odlučeno pod točkama II., III. i V. te predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu podnio tuženik –protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije protutužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži joj plaćanje troškova postupka uvećanih za trošak sastava žalbe, podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica kao naručitelj radova s tuženikom koji je vlasnik građevinskog obrta kao izvođačem radova dogovorila izvođenje radova prema zaključenom ugovoru od 22. svibnja 2010. godine na njenom stambenom objektu u S. Također je utvrdio da su za dio radova stranke sklopile ugovor u pisanom obliku, dok su dio radova stranke ugovorile usmeno.

Kako nije sporno da su radovi navedeni u ugovoru i radovi dogovoreni usmeno izvršeni i da je tužiteljica tuženiku isplatila za obavljene radove i pribavljeni materijal ukupno iznos od 3.500 EUR i iznos od 1.600,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud obvezao protutuženu na plaćanje naknade za izvršene radove sukladno odredbi članka 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO) u visini od 8.592,63 kn, što predstavlja razliku plaćenog iznosa i vrijednosti izvršenih radova i koji iznos je prvostupanjski sud utvrdio vještačenjem. Na navedeni iznos je pravilno dosuđena i zakonska zatezna kamata od podnošenja protutužbe, kako je protutužbenim zahtjevom i zatraženo.

Vještačenjem je utvrđeno da je tuženik dogovorene radove na stambenom objektu tužiteljice izveo protivno pravilima struke. S obzirom da je ugovor s tužiteljicom sklopio o obavljanju profesionalne djelatnosti, u skladu s člankom 10. ZOO-a je bio dužan postupati s povećanom pažnjom i prema pravilima struke, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Tuženik je u ispunjavanju svoje obveze prema ugovoru, kako prilikom nabavke materijala, za kojega je bilo ugovoreno da ga on nabavlja, kako prilikom izvršenja ugovorenih radova bio dužan upozoriti tužiteljicu kao naručitelja na opasnost od štete, što tuženik u postupku nije dokazao. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se tuženikova odgovornost ne može umanjiti niti isključiti temeljem odredbe članka 635. ZOO-a.

U postupku je utvrđeno i da je tužiteljica kao naručitelj radova uredno obavijestila izvođača o nedostacima izvršenog djela te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da sukladno odredbi članka 608. stavak 2. ZOO-a ima pravo i na naknadu štete koju zbog toga trpi.

S obzirom da je vještačenjem utvrđeno da se radi o takvim nedostacima koji djelo čine neuporabljivim, jer nakon izvedenih radova od strane tuženika tužiteljica zbog brojnih nedostataka ne može stanovati u predmetnoj nekretnini, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu štete koju zbog toga trpi, a koju visinu štete je utvrdio prema zaključenom ugovoru o najmu. Iz ugovora o najmu proizlazi da je ugovorena najamnina iznosila 300 EUR mjesečno. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica iznajmila stan zajedno s kćerkom te je pravilno, s obzirom da je potraživala naknadu plaćene najamnine u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, prvostupanjski sud prihvatio navedeni iznos kao osnovan, obrazlažući da je životno i logično da je nakon proteka vremena na koji je ugovor bio zaključen tužiteljica nastavila za korištenje stana plaćati najamninu u istom iznosu, kako je plaćala do isteka ugovorenog razdoblja, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2011. godine obrazlažući da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP), a da tužiteljica nije navela nikakav temelj za potraživanje navedenog iznosa kojim bi sud mogao ispitivati i ocjenjivati osnovanost zahtjeva niti dokazala zašto bi joj tuženik bio dužan isplatiti ovaj iznos.

Prema odredbi članka 186. stavak 3. ZPP-a sud će po tužbi postupiti i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije za nju vezan.

Utvrđujući pravnu kvalifikaciju spora i materijalno pravo na temelju kojega treba presuditi o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je vezan za tužbeni zahtjev i činjeničnu osnovu tužbe.

Tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi tužbeni zahtjev temelji na odgovornosti za štetu tuženika zbog povrede ugovorne obveze.

Naime, tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe navodi da je tuženik radove izvodio nekvalitetno i neprofesionalno, navodeći da su se digli parketi u cijelom stambenom prostoru, da hidroizolacija nije dobro postavljena zbog čega krov prokišnjava, da su zidovi popucali i otpala žbuka i boja, fasada nije dobro napravljena i ista je potpuno uništena, zbog čega ona trpi štetu jer se ne može useliti, a osim toga navodi da je provela postupak osiguranja dokaza u postupku kod prvostupanjskog suda pod brojem R1-195/10 u kojem postupku je provedeno vještačenje te je utvrđeno da je vrijednost sanacije štete 11.881,80 kn.

S obzirom na navedene činjenice na kojima ona temelji svoj zahtjev te predlaže provođenje dokaza kojima se utvrđuju navedene činjenice, sud je bio dužan sukladno odredbi članka 186. stavak 3. ZPP-a postupiti po tužbi te ocijeniti osnovanost zahtjeva tužiteljice s obzirom na činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze na kojima utvrđuju te činjenice.

Iako prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je proveo dokaz uvidom u spis općinskog suda broj R1-195/10 u presudi je izostao zaključak i ocjena ovog provedenog dokaza, zbog čega presuda u ovome dijelu sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te je počinjena bitna povreda odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Radi navedenog je presuda prvostupanjskog suda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a u dijelu presude pod točkom I. i III., a ukinuta u dijelu presude pod točkom II. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u ovome dijelu temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom IV. i V., s obzirom da troškovi postupka ovise o odluci o glavnoj stvari.

U nastavku postupka će prvostupanjski sud otklanjajući bitnu povredu postupka ponovno donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete pod točkom II.

U novoj odluci će sud odlučiti i o troškovima postupka. Budući da sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a kod djelomičnog uspjeha u parnici sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj ili umješaču razmjeran dio troškova, primjenjujući dio ove odredbe koji se odnosi na nadoknadu drugoj stranci razmjernog dijela troškova, sud najprije utvrđuje iznos naknade troškova na koji svaka stranka ima pravo s obzirom na svoj uspjeh, nakon čega se navedeni iznosi prebijaju i razlika dosuđuje onoj stranci koja ima pravo na naknadu većeg iznosa parničnog troška (VS Rev-832/05 od 26. travnja 2007. i Rev-885/06 od 20. rujna 2007.).  

 

Vukovar, 17. travnja 2018.