Broj: Gž-530/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari tužiteljice V. O. iz R., OIB: …, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. D. B. G., D. C. i K. B. iz R., protiv tuženika C. O.d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU B. Š., T. Z.-J. i A. J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 26. srpnja 2016. ispravljena rješenjem od 12. ožujka 2018. poslovni broj P-868/13, dana 11. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se djelomično žalba tuženika C. O. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 26. srpnja 2016. ispravljena rješenjem od 12. ožujka 2018. poslovni broj P-868/13 u točki 1. njezine izreke, dok se djelomično žalba uvažava i djelomično preinačuje odluka o trošku sadržana u točki 2. tako da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici V. O. parnični trošak umjesto iznosa od 25.287,50 kn iznos od 21.537,50 kn, s dosuđenom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija, s time da u nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom 2. presuda ostaje neizmijenjena, te se ujedno odbija zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

 

„1. Nalaže  se  tuženiku  da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 52.279,30 kn (slovima: pedesetdvijetisućedvjestosedamdesetdevet-kunaitridesetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB-a, iznosi 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine 12% godišnje, a počevši od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznos od 2.779,30 kn na ime izgubljene zarade  kako slijedi:

 

-              na iznos od 137,78 kn počem od 10.08.2010. godine pa do isplate,

-              na iznos od   68,39 kn počem od 10.09.2010. godine pa do isplate,

-              na iznos od 148,62 kn počem od 10.11.2010. godine pa do isplate,

-              na iznos od 121,58 kn počem od 10.12.2010. godine pa do isplate,

-              na iznos od 255,94 kn počem od 10.02.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od 228,64 kn počem od 10.03.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od     7,65 kn počem od 10.04.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od 173,02 kn počem od 10.05.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od   69,47 kn počem od 10.07.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od 163,32 kn počem od 10.08.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od   38,68 kn počem od 10.09.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od 319,76 kn počem od 10.11.2011. godine pa do isplate,

-              na iznos od 174,46 kn počem od 10.03.2012. godine pa do isplate,

-              na iznos od   44,78 kn počem od 10.05.2012. godine pa do isplate,

-              na iznos od 262,89 kn počem od 10.07.2012. godine pa do isplate,

-              na iznos od   82,67 kn počem od 10.08.2012. godine pa do isplate,

-              na iznos od   95,92 kn počem od 10.09.2012. godine pa do isplate,

-              na iznos od 269,19 kn počem od 10.10.2012. godine pa do isplate,

-              na iznos od   36,28 kn počem od 10.01.2013. godine pa do isplate,

-              na iznos od   80,24 kn počem od 10.03.2013. godine pa do isplate,

 

a na iznos neimovinske štete od 39.500,00 kn tekućom od dana 14. prosinca 2011. godine,  a na iznos imovinske štete od 10.000,00 kn tekućom od 26. srpnja 2016. godine pa do isplate, sve u od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se s preostalim dijelom tijeka zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

 

              2. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 51.779,30 kn (slovima:pedesetjednu-tisućusedamstosedamdesetdevetkunaitridesetlipa), a do zatraženog iznosa od 52.379,30 kn (slovima:pedesetdvijetisućetristosedamdesetdevetkunaitridesetlipa),s pripadajućim kamatama, zahtjev tužiteljice se odbija.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.287,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 26. srpnja 2016. godine pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica odbija kao neosnovanim."

 

Protiv dosuđujućeg dijela gornje presude, tj. preko dosuđenog iznosa naknade od 10.000,00 kn za pretrpljeni strah i duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se odluka u tom dijelu preinači.

 

Nažalbu nije dogovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Prije svega, prvostupanjska presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju se upire u žalbi jer presuda nakon ispravka nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Naime, sud prvog stupnja svoju odluku vrlo detaljno obrazlaže time:

 

- da tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 29. lipnja 2010. ozlijeđena kao djelatnik KBC R. prilikom obavljanja poslova koji su u opisu njezinog radnog mjesta, da je stradala prilikom kretanja vanjskim stepeništem koje je u tom trenutku bilo prljavo, oštećeno i neispravno, slijedom čega da je za nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika iz razloga što nije osigurao sigurne uvjete rada. Isključivi razlog ozljeđivanja da su nesigurni uvjeti rada i povećani rizik posla kod poslodavca te da je odgovornost istog nesporna. S obzirom da je došlo do ozljede na radu za ozljeđivanje tužiteljice da je isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji da odgovara temeljem odredbe čl. 109. Zakona o radu ("Narodne novine" 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09 i 61/11, dalje - ZR) te čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narode novine" broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09, dalje - ZZR) prema principu objektivne odgovornosti. Kako KBC R. ima osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod tuženika da je neprijeporna njegova pasivna legitimacija, uz napomenu da je pravna osnova tužbenog zahtjeva nedvojbena, budući da je tuženik u mirnom postupku priznao svoju odgovornost i isplatio iznos od 5.000,00 kn koji je neprimjeren za predmetnu tjelesnu ozljedu tužiteljice. U tom nesretnom događaju tužiteljica da je zadobila tešku ozljedu desnog lakta i ručnog zgloba, slijedom čega je hitno obrađena na HMT u KBC-u R., nakon čega je upućena na daljnje preglede po specijalistima, te je provodila i fizikalnu terapiju. Sukladno čl. 19. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje - ZOO) tužiteljici da je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime da joj se otvara mogućnost za ostvarivanje izvanugovorne štete regulirane čl. 1046. uz primjenu čl. 1100. ZOO-a, kroz dugi vremenski period tužiteljica da je trpjela bolove, kao posljedica traume da je zaostao strah i smanjenje općeg životnog aktiviteta. Zbog ozljeđivanja da je tužiteljici nastala i imovinska šteta u vidu neophodne tuđe pomoći i njege, troškova puta i troškova liječenja, a kako je na bolovanju bila sve do 14. veljače 2013. to da je zbog predmetne ozljede izgubila i na zaradi. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud obveže tuženika da joj s osnova naknade štete isplati iznos od 38.068,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadnu parničnog troška, u odgovoru na tužbu tuženik ne osporava činjenične navode tužbe da je tužiteljica dana 29. lipnja 2010. pala na radnom mjestu u KBC-u R. i ozlijedila se, no osporava visinu tužbenog zahtjeva po svim vidovima štete kao previsoku i neprimjerenu. Nadalje, navodi kako je u vansudskom postupku tužiteljici isplatio iznos od 5.000,00 kn koji da predstavlja pravičnu naknadu za svu štetu koju tužiteljica trpi iz predmetnog štetnog događaja. Također, navodi kako smatra da je izvršenom isplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, slijedom čega da je svako daljnje potraživanje štete neosnovano. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška,

 

- da nakon provedenog medicinskog i financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 14. lipnja 2016. konačno uredila tužbeni zahtjev na način da na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 44.500,00 kn, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 6.000,00 kn, na ime imovinske štete s osnova troškova puta i liječenja iznos od 4.100,00 kn, te na ime imovinske štete koju potražuje s osnova izgubljene zarade iznos od 2.779,30 kn, dakle, sveukupni iznos od 57.379,30 kn, koji umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 5.000,00 kn, daje iznos od 52.379,30 kn,

- da ocjenom svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u pretežitom dijelu. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog posljedice ozljede pretrpljene na radu kod svog poslodavca, odnosno tuženikova osiguranika, dana 29. lipnja 2010. Odgovornost tuženika temelji na obvezi iz ugovornog osiguranja od odgovornosti iz čl. 965. ZOO-a. Kako je tuženik nesporno pasivno legitimiran, to se njegova odgovornost za nastalu štetu temelji na odredbi čl. 103. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, u smislu tih odredbi poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, i te odgovornosti se može osloboditi samo u slučaju ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile (događaja nastalih zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti), radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Budući da tuženik u odgovoru na tužbu, kao ni tijekom trajanja ovog postupka nije osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, već samo visinu istog i to iz razloga što je još prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio iznos štete u iznosu od 5.000,00 kn, to je sud u ovoj fazi postupka provodio dokaze samo glede utvrđenja visine nastale štete. Odredbom čl. 1046. ZOO-a, definiran je pojam štete te se štetom smatra umanjenje nečije imovine (obična šteta), povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist). Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, te izgubljene zarade,

 

- da je u odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku W. K., dr. med. specijalistu opće kirurgije i traumatologije koji u svom nalazu i mišljenju od 8. prosinca 2014. navodi kako je tužiteljica ozlijeđena dana 29. lipnja 2010. na radnom mjestu spremačice, na način da je pala na vanjskim bočnim stepenicama Klinike za ORL i pritom ozlijedila desni ručni zglob, desni lakat i desno koljeno, a kako to proizlazi iz Prijave o ozljedi na radu. Nakon obavljenog pregleda tužiteljice i priležeće medicinske dokumentacije vještak utvrđuje da je predmetnog dana tužiteljica zadobila natučenje desnog lakatnog zgloba, ponovljeni lom glavice desne palčane kosti i hrskavično - koštani lom glavice desne nadlaktične kosti u lakatnom zglobu s posljedičnim instabilitetom. Prema medicinskoj dokumentaciji obradom da su utvrđena dva prijeloma u desnom laktu, a koji da su liječeni konzervativno - imobilizacijom gipsa. Nakon skidanja imobilizacije da je provedena rehabilitacija desnog lakta, tijekom koje da je uočena nestabilnost i "preskakanje" u zglobu. U cilju otklanjanja ove posljedice da je učinjen operacijski zahvat 24. rujna 2010. bez očekivanog rezultata slijedom čega je uslijedio još jedan operacijski zahvat 25. ožujka 2011. u kojem je uz ojačanu zglobnu čahuru učinjena i plastika medijalnog kolateralnog ligamenta. Lakat da je zatim imobiliziran u longeti, a kasnije da je provedena ponovna rehabilitacija, nakon koje da je funkcionalni nalaz lakta bio zadovoljavajući, a preskakanja, odnosno nestabilnosti, da više nije bilo. Međutim,  da je zaostao oslabljeni stisak šake, povremena bolnost u laktu uz krepitacije i pojačanu nestabilnost u distalnomradioulnarnom zglobu. Liječenje da je završeno krajem 2011. Od ranije, navodno da je tužiteljica 2008. zadobila lom glavice palčane kosti iste ruke, te lom ručnog zgloba, također iste ruke, koji da je operacijski liječen. Navodno u zglobu lakta da tada nisu zaostale nikakve tegobe sve do predmetne ozljede, a u ručnom zglobu da je zaostala nestabilnost u radioulnarnom zglobu, koja da se sada još pogoršala. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužiteljice, uz napomenu kako je isti u svom pisanom i usmenom obrazloženju otklonio primjedbe na isti dane od strane tuženika. Naime, primjedbe tuženika, sadržane u podnesku od 13. siječnja 2015. se odnose na ocjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice, ocjenu fizičkih bolova jakog intenzitete, ocjenu sekundarnog straha kojeg je tužiteljica pretrpjela vezano za ovaj štetni događaj, te na ocjenu tuđe pomoći i njege. Očitujući se na dane primjedbe vještak je u svom usmenom obrazloženju, danom na ročištu od 2. ožujka 2015. naveo da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica 2008. imala ozljedu desnog ručnog zgloba i palčanog živca, koja ozljeda je u zdravstvenom kartonu tužiteljice zavedena kao povreda na radu, uslijed koje je bila i na bolovanju i fizikalnoj terapiji, uz napomenu da se u medicinskoj dokumentaciji nigdje ne spominju posljedice ozljede palčanog živca od te ozljede iz 2008. s time da je vještak tužiteljicu pregledao i utvrdio da je stanje živca na toj ruci normalno, uz napomenu da bi kolege iz Lovrana, da te posljedice doista postoje, navedeno navele u medicinskoj dokumentaciji. Vještak je u usmenom obrazloženju naveo da kada je dao ocjenu od 12% da je imao na umu da ta ruka nije sasvim zdrava, odnosno da je vidio na desnom ručnom zglobu, koji je operiran 2008. da je jedna kost iščašena, slijedom čega je pitao tužiteljicu od kada je tako i što je to, na što mu je odgovorila da navedeno nema veze s predmetnim štetnim događajem, jer da je od prijašnje ozljede, odnosno da je rekla istinu. Sada kod tužiteljice da nema posljedica ozljede živaca, a tada tužiteljica da sigurno nije imala artrozu, tj. škljocanje u desnom laktu, što da je posljedica ozljede iz 2010. Također je naveo da se sadašnje umanjenje životnih aktivnosti očituje u lakšem stupnju umanjene kretnje u desnom lakatnom zglobu, potom da postoje krepitacije pri savijanju lakta, a što je tužiteljica tijekom liječenja imala i to da je uvijek bio predznak da će se zglob iščašiti, sada da se to ne događa, ali to škripanje u zglobu da postoji, isto da se čuje i da zna biti bolno, što da tužiteljicu prilično psihički smeta, jer uvijek očekuje da će se nešto dogoditi. Kako je stisak na toj desnoj šaci slabiji, to da tužiteljici često ispadaju neki predmeti. Također je naveo kako mu je tužiteljica rekla da su je zbog navedenog premjestili na lakše radno mjesto i to baš zbog opterećenja desnog lakta, što je vještak uzeo u obzir, slijedom čega da u cijelosti ustraje kod ocjene smanjenje životne aktivnosti od 12%. Posebno se ističe kako je vještak u svom pisanom očitovanju od 23. srpnja 2015. (list 165-166 spisa) naveo, a nakon izvršenog uvida u Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Z. K. danog u predmetu posl. br. Prs-565/09 vezano za ozljedu tužiteljice iz 2008. da je tužiteljica dana 27. kolovoza 2008. zadobila lom glavice desne palčane kosti i posljedično iščašenje između palčane i lakatne kosti, u predjelu desnog ručnog zgloba. Vještak zaključuje kako se radilo o ozljedi u dvije razine desne podlaktice, s time da je lom palčane kosti liječen konzervatino (imobilizacijom), a iščašenje operacijski dana 27. rujna 2008. s time da je naknadno došlo do pritiska lakatnog živca u poslijeoperacijskom ožiljku u tom nivou. Ponovnim, neurokirurškim zahvatom dana 20. ožujka 2009. da je oslobođen lakatni živac od pritiska poslijeoperacijskog ožiljka, slijedom čega da je ozljeda desnog lakatnog živca posljedica operativnog zahvata, a ne predmetne ozljede, da se u štetnom događaju od 29. lipnja 2010. radilo o ponovnom lomu glavice desne palčane kosti, ali i glavice desne nadlaktične kosti, o lomu u jednoj razini samo u laktu, gdje da se ne spominju ozljede živaca, pa je ocjena vještaka o smanjenju životne aktivnosti tužiteljice da se temeljila na opisu posljedica umanjene pokretljivosti u desnom ručnom zglobu i trnjenja u inervaciji IV i V prsta desne ruke s nešto oslabljenim pritiskom, dok o pokretljivosti desnog lakta nema nikakvih navoda, odnosno zaključno na posljedice u predjelu ručnog zgloba koje da su do današnjeg dana nepromijenjene. Posljedice ozljede iz lipnja 2010. godine da su u predjelu desnog lakatnog zgloba i kao takve da ih se ne može usporediti s ranijom ozljedom iz 2008. godine iz razloga što tada nisu ni bile opisane. U odnosu na prigovore glede ocjene fizičkih bolova jakog intenziteta vještak je u cijelosti ustrajao kod dane ocjene, uz napomenu da se bolovi jakog intenziteta mogu javiti tijekom fizikalne terapije, pogotovo kada se skine imobilizacija, s time da je tužiteljica imala gips na toj desnoj ruci, a te prve kretnje i prvi tretman na rehabilitaciji da je izrazito bolan i kod najmanjih pokreta, sve u cilju da se dobije što bolji rezultat, slijedom čega da i fizikalna treba ići preko granice bola,

 

- da je u odnosu na prigovore glede ocjene sekundarnog straha kojeg je tužiteljica pretrpjela vezano za ovaj štetni događaj vještak je pojasnio da se radilo o strahu za ishod liječenja koje je trajalo 18 mjeseci, tj. od polovice 2010. do kraja 2011. pa kada se uzme u obzir činjenica da prva operacija nije dala nikakav rezultat, slijedom čega je tužiteljica opet morala ići na drugu operaciju, to da je očito da je bila zabrinuta što će biti s njezinim laktom, tj. da li će joj stalno iskakati i preskakati. Ovaj strah da je cijenio ne od samog štetnog događaja, već od rujna 2010. od kada je tužiteljici lakat počeo iskakati. Na upit je li bolovanje tužiteljice tijekom 2012. i 2013. bilo vezano za ozljedu lakta, obzirom da je liječenje završilo krajem 2011. godine, vještak je naveo da taj podatak nema jer da se u to vrijeme, pošto se radi o ozljedi na radu, išlo na medicinu rada, kod specijaliste medicine rada koji je odobravao bolovanje za određene stvari, slijedom čega da ustraje kod svoje ocjene,

 

- da je u odnosu na prigovore glede ocjene tuđe pomoći i njege vještak naveo da kod ocjene nije uzeo u obzir ono vrijeme kada je tužiteljica bila u bolnici, već vrijeme kada se nalazila van bolnice, a posebno da je napisao kad je desna ruka bila imobilizirana u gipsu, a gips za imobilizaciju lakta da ide odmah ispod ramena sve do ručnog zgloba, da je praktički cijela ruka fiksirana, pogotovo lakat, a takav gips da ima i određenu svoju težinu, slijedom čega da ustraje kod svoje ocjene, dok u vrijeme kada nije imala gips, a to je razdoblje kad joj se lakat stalno iščašio, radi čega je, na kraju, išla na drugu operaciju u L., kako bi joj lakat fiksirali, pa do operacije koja je riješila taj problem iskakanja, što da je razdoblje od šest mjeseci, kojeg je morao uzeti u obzir, sud naglašava dau okviru dokaznog postupka odlučuje sukladno načelu stranačke istine te je u pravilu ovlašten provoditi samo one dokaze koje su stranke predložile do zaključenja glavne rasprave, a radi utvrđenja relevantnih činjenica. Imajući u vidu da nakon što je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku i nakon što je isti argumentirano i jasno odgovorio na dane primjedbe tuženika, kako niti jedna od stranaka, dakle ni tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, tj. nije predložio novo vještačenje, to je sud prihvatio postignute rezultate u odnosu na sporne i odlučne činjenice, slijedom čega, pa ni u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a nije zatražio mišljenje drugog vještaka, već je cijenio činjenično stanje onako kako je bilo utvrđeno u tijeku postupka. Cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela u svezi sa štetnim događajem, vrsti i lokalizaciji ozljede (natučenje desnog lakatnogzgloba, ponovljeni lom glavice desne palčane kosti i hrskavično-koštani lom glavice desne nadlaktične kosti u lakatnom zglobu s posljedičnim instabilitetom), duljini bolovanja (vještak navodi da je tužiteljica na bolovanju bila od polovice lipnja do kraja 2011.), nadalje imajući u vidu da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpjela jedan dan, po samoj ozljedi, do dva dana u kolovozu, dva dana po prvoj operaciji, dva dana po slijedećoj fizikalnoj terapiji, dva dana po drugoj operaciji i još dva dana po zadnjoj fizikalnoj terapiji, dakle sveukupno 11 dana, zatim bolove srednjeg intenziteta u trajanju od dva dana po ozljedi, tri dana tijekom fizikalne terapije u kolovozu, tri dana po prvoj operaciji, tri dana po slijedećoj fizikalnoj, tri dana po drugoj operaciji i još tri dana tijekom zadnje fizikalne terapije, dakle sveukupno 17 dana, a bolove slabog intenziteta oko 15 dana do prve operacije, 25 dana u vremenu između dva operacijska zahvata i još 15 dana nakon druge operacije, dakle sveukupno 55 dana, ovaj sud utvrđuje da bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 12.000,00 kn,

 

- da je cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha, zabrinutost za ishod liječenja (koje je trajalo 18 mjeseci) te cijeneći sam nastanak štetnog događaja (iznenadan pad na vanjskom stepeništu), ovaj sud utvrđuje da tužiteljici s osnove pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 kn. Navedeni iznos tužiteljici je dosuđen obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je primarni strah jakog intenziteta mogao biti kratkotrajan u trenutku samog pada, dok je sekundarni stah u slabom intenzitetu potrajao godinu dana obzirom da je bio vezan za ishod liječenja,

 

- da je imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužiteljice koje vještak cijeni s 12%, te uvažavajući njezinu životnu dob, odnosno činjenicu da je stradala u dobi od 55 godina (rođena 25. srpnja 1954., a ozljedu zadobila 29. lipnja 2010.) i ograničenja koja će zbog toga trajno trpjeti, a koja se očituju u prisutnim krepitacijama (artrotičnim degenerativnim promjenama), za što da je tužiteljica i psihički negativno vezana, bolnosti u laktu na jači podražaj desne ruke, slabost hvata u toj ruci, uz napomenu da tužiteljica i dalje radi svoj posao, no da iz njezinog iskaza proizlazi da više ne radi u kuhinji, već da je raspoređena na Odjel gdje nema česte potrebe dizanja većih tereta, te zaključno navodi da tužiteljica može obavljati sve poslove uz ograničenje na jače opterećenje zgloba lakta, ulaganje pojačanih napora kod pojave bolova u laktu, kao i radi oslabljenog stiska u šaci, uz napomenu da iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da je dešnjak, slijedom čega je mišljenje ovoga suda kako tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 kn,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužiteljice utvrđeno naruženje zbog uskog vertikalnog poslijeoperacijskog ožiljka dužine oko 12 cm na stražnjoj strani desnog lakta, pigmentacije kao okolna koža, koji je posljedica liječenja predmetne ozljede, i koji po mišljenju vještaka predstavaljanaruženje slabog stupnja koje je trećim osobama uočljivo samo ponekad, dakle ovisno o godišnjem dobu i odjeći tj. dužini rukava koju tužiteljica nosi, slijedom čega je stav suda da bi istoj trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 kn. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (tako vještak navodi da tužiteljici nije bila potrebna tuđa njega, dok joj je tuđa pomoć bila potrebna za vrijeme dok joj je desni lakat bio imobiliziran u gipsu, kao i za vrijeme trajanja fizikalne terapije, slijedom čega joj je za vrijeme imobilizacije ruke tj. od 20. lipnja do 21. srpnja 2010., od 4. do 12. listopada 2010. te od 30. ožujka do 5. travnja 2011., tuđa pomoć bila potrebna u trajanju do tri sata dnevno, dakle sveukupno devet tjedana do tri sata dnevno i to radi gipsa na desnoj ruci a slijedećih šest mjeseci za vrijeme liječenja bez gipsa da joj je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od pola sata dnevno), temeljem čl. 223. ZPP-a cijeneći da tužiteljici za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 23,00 kn, to tužiteljici pripada naknada u iznosu od 7.000,00 kn, no temeljem odredbe čl. 2. ZPP-a, sud joj je dosudio naknadu u iznosu od 6.000,00 kn. Nadalje, što se tiče imovinske štete koju tužiteljica potražuje na ime troškova puta i liječenja napominje se kako sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice glede nastalih troškova obzirom da je isti u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu (putnim kartama s lista 65 spisa, računima INE d.d. Zagreb te računom Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju „A“ i nalazom i mišljenjem vještaka, te je po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a i odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a glede troškova puta i liječenja dosudio trošak u iznosu od 4.000,00 kn uzimajući u obzir da je tužiteljica išla na fizikalnu terapiju u Lovran i na Sušak, da je kupovala kreme protiv bolova tipa „Voltaren“, „DeepRelief“ i „Ketonal“, s time da je svaka koštala oko 60,00 kn, a u te dvije godine da ih je potrošila oko 70 obzirom da ju je zbog gipsa boljelo cijelo rame. Također je navela da je protiv bolova koristila i „Voltaren“ čepiće i druge tablete, uz napomenu da bolnicu i fizikalnu terapiju nije plaćala jer je bila na 100%-tnom bolovanju. Nadalje, tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje i naknadu izgubljene zarade za vrijeme korištenja bolovanja kao posljedice štetnog događaja temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a. Prvotno se napominje kako je tuženikovo osporavanje uzročno-posljedične veze između bolovanja tužiteljice i predmetnog štetnog događaja, u razdoblju nakon završetka liječenja, koje je prema Nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr.med. W. K. završeno krajem lipnja 2011. neosnovano obzirom da iz liječničke potvrde Ordinacije opće medicine P. J., dr.med. od 8. siječnja 2016. nesporno proizlazi da je bolovanje tužiteljice, koje se vodilo kao ozljeda na radu, otvoreno dana 30. lipnja 2010., a zatvoreno dana 14. veljače 2013. Tužiteljica je ovaj dio tužbenog zahtjeva postavila u visini od 2.779,30 kn (u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu pogrešno navedeno 4.819,41 kn) nakon što je od strane poslodavca tužiteljice dostavljen prikaz izgubljene zarade tužiteljice po mjesecima u odnosu na prosjek plaća komparanata I. M., kao i nakon provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i aktuaru I. M., dipl. oecc. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, uz napomenu kako je isti u svojoj Dopuni od 27. svibnja 2016. otklonio primjedbe na isti dane od strane tuženika. Kako je i nakon izvršene Dopune Nalaza i mišljenja od 14. ožujka 2016. tuženik prigovarao obračunu vještaka prema kojem su primanja tužiteljice, računajući po mjesecima, manja od pretpostavljene plaće u iznosu od 2.779,30 kn, jer da se na taj način ne uzimaju u obzir ukupna primanja tužiteljice za utuženo razdoblje, ne predlažući u tom pravcu daljnje dokaze, to je sud prihvatio postignute rezultate u odnosu na sporne i odlučne činjenice, slijedom čega, pa ni u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a nije zatražio mišljenje drugog vještaka, već je cijenio činjenično stanje onako kako je bilo utvrđeno u tijeku postupka. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati i pravo na izgubljenu zaradu u iznosu od 2.779,30 kn. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada i zatezna kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a kako istu tužiteljica potražuje od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade, tako joj je ista i dosuđena,

 

- da je slijedom svega navedenog tužiteljici na ime naknade neimovinske štete pozivom na odredbe čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a valjalo po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuditi iznos od ukupno 44.500,00 kn, međutim, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 5.000,00 kn koji je tužiteljici isplaćen na ime odštete u izvansudskom postupku, a vezano za predmetni štetni događaj, to je valjalo naprijed dosuđeni iznos naknade neimovinske umanjiti za navedeni iznos i tužiteljici dosuditi iznos od 39.500,00 kn, a po osnovi imovinske štete ukupan iznos od 10.000,00 kn pozivom na odredbu čl. 1093. st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te odredbu čl. 223. ZPP-a, slijedom čega ukupno na ime naknade štete pripada iznos od 49.500,00 kn. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti utvrđeni iznos na ime naknade izgubljene zarade za vrijeme korištenja bolovanja (2.779,30 kn), te je tužiteljici u konačnici dosuđen iznos od 51.779,30 kn. Slijedom naprijed navedenog da je valjalo tužbeni zahtjeva djelomično usvojiti u iznosu od 51.779,30 kn te presuditi kao u točki 1. izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan te presuditi kao u točki 2. izreke.

 

Glede glavne stvari navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud u cijelosti prihvaća, u smislu čl. 375. st. 5. ZPP-a, s time da žalitelju valja, u bitnom, odgovoriti da neutemeljeno tvrdi da su dosuđeni iznosi pravične naknade previsoko dosuđeni, jer je sud prvog stupnja odlučujući o visini pravične novčane naknade, shodno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, raspravljao, utvrđivao i dao iscrpne razloge o svim kriterijima (mjerilima), odnosno kvalifikatornim okolnostima koje utječu na visinu pravične novčane naknade te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim orjentacijskim kriterijima, pa tako i u pogledu sporne satisfakcije za pretrpljeni strah jer je tužiteljica doživjela intenzivan strah kratkog trajanja zbog iznenadnog pada na vanjskom stepeništu, ali nakon toga i sekundaran strah u vidu dugotrajne zabrinutosti za zdravstveno stanje i ishod liječenja, jer je nakon neuspjelih bilo i ponovljenih operacija, a koje liječenje je trajalo čak 18 mjeseci, zbog čega i ovaj sud smatra da tužiteljici s osnove pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 kn, a ne 8.000,00 kn kako se to neosnovano sugerira u žalbi.

 

Isto tako, sud prvog stupnja se sasvim principijelno držao navedenih kriterija i okolnosti te ih valjano vrednovao i kod ocjene duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u fizičkoj i psihičkoj sferi tužiteljice s time da je valorizirao kako stupanj umanjenja od 12% tako i dob tužiteljice od 56 godina, na koju dob se posebno ukazuje u žalbi, ali gubi iz vida da prema Tablicama aktuarske matematike („Narodne novine“ broj 17/13 i 157/13) tužiteljica ima očekivano buduće trajanje života od 24,51 godina kroz koje relativno duže vrijeme će njezina svakodnevna aktivnost biti reducirana pa je i po ocjeni ovog suda sasvim primjerena satisfakcija u iznosu od 15.000,00 kn, a ne 12.000,00 kn kako se to navodi u žalbi.

 

Slijedom navedenog obrazloženja valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki 1. njezine izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Međutim, dijelomično se s pravom u žalbi navodi da je odluka o trošku rezultat pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud prvog stupnja neopravdano priznao trošak sastava dvaju podnesaka do pripremnog ročišta budući je te radnje bilo moguće poduzeti u jednom podnesku (čl.155.st.1. ZPP-a), za ročišta od 5. veljače, 27. travnja i 7. listopada 2015. na ime zastupanja putem punomoćnika iz reda odvjetnika trebalo je priznati 50% nagrade sukladno Tbr. 9. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) dok je valjano obistinjena nagrada za ročište od 11. srpnja 2016. jer se na ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, slijedom čega je u pravilnoj primjeni materijalnog prava valjalo temeljem čl. 373. točka 3. ZPP-a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i smanjiti dosuđeni trošak za iznos od 3.750,00 kn, s time da se odluka o trošku žalbenog postupka temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 3. ZPP-a s obzirom da je tuženik uspio sa žalbom tek u manjem dijelu sporednog potraživanja.

 

U Zadru, 11. svibnja 2018.