Broj: Gž-645/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dubravke Vučetić, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Josipa Frajlića i sutkinje Marijane Žigić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. O. iz C. G., P…., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P., protiv tuženice M. K. iz P…, OIB: …, zastupane po punomoćnici B. R., odvjetnici iz P., radi vraćanja dara zbog povrede nužnog dijela, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 26. siječnja 2018. poslovni broj P-305/17-16, u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e  

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 26. siječnja 2018. poslovni broj P-305/17-16.

 

Ne prihvaća se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"U ostavinu iza pok. B. K. iz P…, OIB …, vraća se dar učinjen tuženici M. K. iz P…, OIB … na temelju Ugovora o darovanju od 13.6.1996. i to u pogledu stana na II. katu zgrade u P., P…i T…, sagrađene na kč.br. …. upisane u zk za k.o. P., i to 10. suvlasnički udio: 1/23 (ETAŽNO VLASNIŠTVO, E-10), s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na II. katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, dva hodnika, lođe i terase, ukupne površine 89,61 m2, i to u ¼ dijela radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

 

Nalaže se tuženici M. K. iz P…, OIB … da tužiteljici V. O. iz C. G., P…., OIB: … nadoknadi trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate."

 

II. Nalaže se tužiteljici V. O. iz C. G., P… OIB: …, da tuženici M. K. iz P…, OIB …,  u roku od 15 dana nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna."

 

              Protiv te presude podnijela je pravovremenu žalbu tužiteljica, pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice.

 

Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem je opovrgnula žalbene navode te predložila da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi pobijanu presudu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13  – nadalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Pobijana presuda sadržava jasne razloge o odlučnim činjenima koji nisu u proturječnosti te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

I činjenično stanje je, suprotno žalbenoj tvrdnji, potpuno i pravilno utvrđeno.

 

Među strankama nije sporno da je tužiteljica kći pok. B. K., a tuženica je supruga pok. B. K., te da su one njegove zakonske nasljednice.

 

Nije sporno niti da je pok. B. K. ugovorom o darovanju od 13.6.1996. darovao tuženici predmetni stan, ali je sporno je li taj stan bio imovina pok. B. K. ili je bio posebna imovina tuženice koju je ona stekla u braku sa pok. B. K. U vezi sa time sporno je da li je osnovan tužiteljičin zahtjev za vraćanje dara u ostavinu zbog povrede nužnog dijela.

 

S obzirom da je prema ispravama u spisu pok. B. K. kupio predmetni stan od RH, Ministarstava obrane 4.6.1996., a tuženici ga darovao 13.6.1996., to proizlazi da su - u vrijeme kupnje i darovanja tuženici predmetnog stana - njih dvoje bili u braku.

 

Prvostupanjski sud je argumentirano utvrdio kako je tuženica dokazala da je predmetni stan kupljen novcem koji je njezina posebna imovina, a navedeno potvrđuje i činjenica da su tuženica i pok. B. K. sklopili Preliminarni ugovor o darovanju te da su isti dan kada je tuženica isplatila otkupnu cijenu za taj stan sklopili i Ugovor o darovanju, kojim joj je pok. B. K. taj stan darovao. Također, ističe prvostupanjski sud, tuženica je dokazala da je imala vlastiti novac za kupnju predmetnog stana koji je ostvarila prodajom svog nasljedstva 1994. godine, te da je upravo sa njezinog deviznog računa u cijelosti isplaćena otkupna cijena za stan.

 

S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni stan kupljen novcem koji je bio posebna imovina tuženice te isti u smislu odredbe čl. 272. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima predstavlja posebnu imovinu tuženice, a predmetnim darovanjem samo je formalizirano stvarno stanje, budući da tuženica nije mogla predmetni stan otkupiti na svoje ime. Kako je utvrđeno da je predmetni stan posebna imovina tuženice, to navedenim darovanjem nije povrijeđen nužni dio tužiteljice, pa nisu ispunjenje odredbe iz čl. 77., čl. 78. i čl. 83. Zakona o nasljeđivanju, slijedom čega je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbio kao neosnovan.

 

Dakle, u situaciji kada je tuženica nesporno isplatila kupoprodajnu cijenu stana, i zatim stekla i vlasništvo istog, ne radi se o raspolaganju bez naknade, pa posljedično tome ni o darovanju.

 

Naime, povreda nužnog dijela može biti učinjena isključivo besplatnim pravnim poslom, pravnim poslom u kojem se za činidbu ne traži i ne daje protučinidba.

 

Opravdano ističe tuženica kako je o tome i sudska praksa zauzela stav u nizu odluka pa tako i u odluci Ustavnog suda U-III-994/2004 kojom je jasno određeno da "povreda nužnog dijela može biti učinjena isključivo besplatnim pravnim poslom .......... a sklapanje "darovnog" ugovora to jest prijenos prava vlasništva na podnositeljicu bilo je uvjetovano prethodnom isplatom cijene spornog stana ..."

 

Žalbenim navodima se samo preocjenjuju pojedini fragmenti dokaznog materijala, ali paušalno i često s hipotetske osnove pa time nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude.

 

Odluka o parničnom trošku je valjano obrazložena.

 

S obzirom da drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, to neće posebno obrazlagati presudu pa je žalba odbijena kao neosnovana i presuđeno kao u izreci na osnovi čl. 368. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 5. ZPP.

 

Osijek, 24. svibnja 2018.