Broj: Gž-1037/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Vesni Kuzmičić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, protiv tužene M. M. iz V., sada nepoznatog boravišta, OIB:… , zastupane po privremenom zastupniku B. I., odvjetniku u V., odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, pod brojem P-628/2017-10 od 23. veljače 2018., 29. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene M. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, broj P-628/2017-10 od 23. veljače 2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 2.781,02 kune, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 26. siječnja 2017. pa do isplate, na način na koji je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) i 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u skladu s žalbenim navodima, podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.781,02 kuna.

 

Kako vrijednost predmeta spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.781,02 kuna u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti slijedom čega se prvostupanjsku presudu može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 458. stavak 1. u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a).

 

Iz stanja spisa i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi:

 

- da je tužitelj 24. listopada 2017. podnio tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 2.781,02 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26. siječnja 2017. pa do isplate,

 

- da je po provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio da je tužena bila korisnik stana u vlasništvu Republike Hrvatske, te da je dobavljaču toplinske energije T. d.o.o. ostala dužna iznos od 2.018,52 kune, pa da je T. d.o.o. pokrenuo ovršni postupak protiv tužene radi naplate tog iznosa. Kako T. d.o.o. nije uspio namiriti svoje dugovanje od tužene, isti je s tužiteljem sklopio nagodbu pred Županijskim državnim odvjetništvom u Vukovaru, broj N-DO-109/2016-9 dana 20. prosinca 2016., kojom se tužitelj obvezao podmiriti to dugovanje prema T. d.o.o., zajedno sa troškovima ovršnog postupka kojeg je T. d.o.o. pokrenuo protiv tužene, kao i troškova zahtjeva za mirno rješenje spora, s obzirom da tužitelj odgovara kao jamac za nepodmirenu tražbinu,

 

- da je tužitelj 25. siječnja 2017. platio T. d.o.o. iznos od 2.781,02 kune.

 

Stoga, prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.781,02 kune, pozivajući se na odredbu članka 84. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravnima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) i odredbu članka 120. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO)

 

Odredbom članka 84. stavak 3. ZV-a propisano je da ako je dužnik obveze iz stavka 2. tog Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

 

Odredbom članka 120. stavak 1. ZOO-a propisano je da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.

 

Prema tome, kako je prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrdio da je tužitelj vlasnik stana kojeg je koristila tužena i da po zakonu jamči za ispunjenje obveze tužene (članak 84. stavak 3. ZV-a), te da je kao vlasnik podmirio obvezu tužene, obvezao je tuženu da tužitelju naknadi sve što je isplatio za njen račun, a i kamate od prvog dana nakon dana isplate, s obzirom da je od tada tužena u zakašnjenju (članak 183. stavak 1. ZOO-a).

 

Po ocjeni ovog suda, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, ali pravilnom primjenom materijalnog prava bi trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

Naime, prema shvaćanju ovog suda, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o jamstvu s obzirom da obveza jamca može nastati samo na temelju ugovora koji se sklapa u pisanom obliku, sukladno odredbi članka 105. ZOO-a, neovisno o tome što je u odredbi članka 84. stavak 3. ZV-a navedeno da suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje obveza koje nastanu vezano za taj posebni dio nekretnine.

 

Po ocjeni ovog suda, obveza tužene da tužitelju isplati utuženi iznos proizlazi iz odredbe članka 91. ZOO-a kojom je propisano da kad osoba koja ima neki pravni interes u tome ispuni neku obvezu, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

 

Prema tome, kako je tužitelj podmirio obvezu tužene, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je tuženu obvezao da tužitelju naknadi utuženi iznos, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka podmirenja obveze do isplate, odlučujući kao u izreci prvostupanjske presude.

 

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu tako i po visini, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 29. svibnja 2018.